Nastupaju: Rage, Dawn Patrol, Helstar
Lokacija: Kranj / Izbruhov bazen / Slovenija
Datum: 30. 5. 2009
Nizu odličnih koncerata kod nas u zadnjih godinu dana prije nekoliko se mjeseci pridružila i najava da će temelje kranjskog Izbruhovog kulturnog bazena zatresti kultni i legendarni teksaški power/speed metalci Helstar. Teksašani su u karijeri izdali nekoliko albuma koji će uvijek ostati zapisani kao neka od najboljih ostvarenja žanra, od prvijenca Burning Star pa sve do svježeg The King of Hell. Helstar su ime rodnog Houstona stavili na kartu metala, no nažalost su ubrzo nakon izdavanja loše primljenog albuma Multiples of Black prerano završili. U vrijeme mirovanja ime Helstar živjelo je ponajviše zahvaljujući vokalistu Jamesu Riveri, koji je djelovao u brojnim sastavima i od tada pokušavao oživjeti Helstar u raznim postavama. 20. obljetnica kultne ploče Remnants of War bila je prava prilika za ponovno okupljanje sastava, ovaj put u punom sastavu. Dečki su snimili fantastičnu “come back” ploču i krenuli na turneju, koja ih je dovela i u Kranj. Zajedno s njima na turneji su trebali svirati i Loch Vostok, no njima je već u Švedskoj otkazao autobus, koji je ujedno bio i prijevozno sredstvo za Helstar. I Helstar su još jednom dokazali lekciju o upornosti – unajmili su kombi kojim će prijeći pola Europe. Loch Vostok su zamijenili Rager.
Kad sam ušao u Bazen, speed/thrash metal sastav Rager upravo je krvario za bogove u odlično odsviranom Agent Steel coveru Bleed for the Godz. Dečki su prije stvaralačke stanke dobili priliku svirati još i kao predgrupa Helstar, a korektno i sigurno odsviran nastup sigurno će im dati snage za daljnje stvaranje. Obavezan dio Rager seta je naravno u cijelosti odsvirani EP Eat Metal, koji je publika već prihvatila i osvojila, pa Bucotu tako izdašno pomaže na refrenima rušilaca poput Spoils of War i Ritual of Death. Rager se osim raznolikog i dinamičnog vlastitog materijala mogu pohvaliti i pažljivo odabranim obradama – tako smo čuli i himnu Heavy Metal Breakdown njemačkih Grave Digger, a za kraj i klasik Iron Maiden, Iron Maiden naravno. Rager sa svakim odsviranim koncertom pokazuju veliki napredak, sastav je sve bolje uigran, a i većim se pozornicama poput Bazenove brzo privikava. Ritam sekcija je bombastična i taman dovoljno “jednostavna” u duhu old-school metala. Gilian s gitarom majstorski pokriva prostor tako da se nedostatak još jedne gitare, osim kod Iron Maiden, uopće ne primjećuje. Buco pak ostaje, u stilu nekog Seana Kiliana (Vio-lence) ili Paula Bucoffa (Exodus; R.I.P.), thrasherski vokalno simpatično očajan. A tekstove bi već mogao naučiti napamet bez korištenja šalabahtera, hehe. Zgrabite stoga najveću žlicu iz mamina srebrnog pribora i zahvatite punu žlicu Rager metala punog željeza koje hrani! Njam, njam.
Još jedan odličan izbor za predgrupu teksaških legendi bili su jedni jedini Dawn Patrol. I cura i dečki na pozornici, kao i publika koja je vjerno pratila jednog od najboljih frontmena kod nas, Aleša, više su nego primjereno zagrijali Bazen, koji je hladila odvratna proljetna kiša, za Helstar. Alešova energija na pozornici ostaje nenadmašna, komunikativni Primorac pak sigurno vlada pozornicom i obraćanjima između pjesama, a sve to nadograđuje fantastičnim vokalnim nastupom. Dawn Patrol su tako jednu za drugom iz rukava (hm… koliko je to već moguće iz majica, hehe) tresli autorske komade koji su u kratkom roku postali prave klasike slovenskog heavy metala. Dark Side of Society, Fortress i Rockstar Ate My Hamster, unatoč tome što smo ih čuli već bezbroj puta, ostaju svježi i rušilački, a glava nikako ne ostaje na mjestu kad se instrumentalna četvorka baci na novije komade Ghost i Alcoholic. Iztok i Jan sa šarolikim rifovima i zaraznim solažama sigurno predstavljaju jedan od boljih gitarskih dvojaca kod nas (više su ih nego pohvalili i Helstar!), a ritam sekcija puca po šavovima zahvaljujući Ani na basu i odličnom Strigotu, koji se u bend već potpuno uklopio i bubnjanje osvojio kao od šale. Dawn Patrol jesu i ostaju jedno od najboljih domaćih koncertnih iskustava, a zaključiti mogu samo na jedan način. Hoćemo album!
Nakon toga smo napokon dočekali konkretnu dozu texas fuckin’ metala s legendarnim Helstar. Teksašani u džepu imaju nedavno izdanu ploču The King of Hell, koja je izuzetno dobro prihvaćena i među kritičarima i među publikom. Naravno, Helstar su na ovoj turneji s ponosom predstavljali svježi uradak pa su i primjereno započeli svoj set naslovnom skladbom albuma, The King of Hell. Publici se već pomutilo kad su na pozornicu jedan za drugim ukoračili Larry Barragnan (gitara), Rob Trevino (gitara), Jerry Abarca (bas) i Russell DeLeon (bubnjevi) i instrumentalnim uvodom počeli dozivati vraga. On se nije dao dugo čekati pa se stepenicama na pozornicu spustio i veliki vokalist, “the king of hell” osobno, James Rivera, s maskom paklenog demona navučenom preko lica, i ludnica je počela. “Bow down to the King of Hell!” Helstar su zvučali kao preporođeni, kao da se vrijeme za njih zaustavilo nakon izlaska albuma Remnants of War (čiju 20. obljetnicu slavi trenutna postava Helstar zajedno s bubnjarom DeLeonom, koji je s bendom svirao na Multiples of Black). Gitarski dvojac Barragnan/Trevino kao od šale je izvodio utrke u brzini po vratovima gitara, ubojiti rifovi i nadzvučne solaže padali su kao na opkladi, ritam sekcija je poput orkanskog vjetra rušila sve pred sobom, a basist Abarca je unatoč manjim tehničkim poteškoćama po pozornici skakao kao dvadesetogodišnji klinac, a ne kao gospodin u četrdesetima. Svima je zapovijedao nezaboravni James Rivera, koji je već dobru četvrtinu stoljeća jedno od najprepoznatljivijih lica metala. Rivera je vokal osim Helstar posudio i čitavom moru bendova, od Destiny’s End, Seven Witches, Distant Thunder pa do Flotsam and Jetsam, a vjerojatno je i najzaslužniji za ponovno potpuno okupljanje Helstar. Aha, da ne zaboravim, Rivera je vokalno jednako ubojit kao na početku svoje karijere. Bilo da je riječ o supervisokoj Pain Will Be Thy Name, povremenim growlovima ili melodičnom srednjem epskom registru, Rivera dokazuje da je vokalno trenutno jedan od najbolje očuvanih frontmena. Da ne govorim o tome da je njegova karizma nedostižna i dokazuje da je pozornica njegov dom. Helstar su u Bazenu doista otvorili paklena vrata, jer se publika neprestano miješala i moshala, a Helstar nisu mogli prehvaliti našu publiku i u svoj “tour report” zapisali su da je kranjski koncert bio daleko ispred svih koncerata turneje. Teksaški velikani heavy/power/speed metala u dobrih sat i tri četvrt provели su nas kroz svoju diskografiju, najveću pozornost naravno posvetili aktualnom albumu, no nisu zaboravili ni na goruće, vječne klasike poput Burning Star, himni Run With the Pack, Suicidal Nightmare, Nosferatu je zube naoštrio i zagrizao u vratove s epskim Harker’s Tale i Baptized in Blood, a veliko iznenađenje bio je magični Winds of War s previđene ploče A Distant Thunder. Nažalost su potpuno zaboravili na inače najslabiju ploču sastava, no još uvijek odlično izdanje Multiples of Black, ali su dokazali da su jedna od rijetkih grupa koja puno drži do svojih fanova. I na pozornicu su se vraćali, i vraćali, i vraćali, a sasvim za kraj odsvirali su i spektakularni Angel of Death, posebno za kranjski koncert, jer spomenuti klasik nisu svirali već poprilično dugo.
Da su Helstar majstori svog zanata, nije ni potrebno naglašavati. Bazen je zajedno s njima ponovno oživio u “old-school” ozračju 80-ih, a Helstar su odsvirali bez sumnje jedan od najboljih koncerata na našim prostorima u zadnje vrijeme. Takve koncerte možemo si samo priželjkivati, a s obzirom na sve vrhunce koje su Helstar namijenili Sloveniji, možemo se vjerojatno nadati i računati da će kod nas u budućnosti opet zasjati zvijezda!
Autor: Rok Klemše
Fotografije: Robert Lipej Samarin
Setlista HELSTAR:
1. The King of Hell
2. The Plague Called Man
3. The King is Dead
4. Evil Reign
5. Burning Star
6. Pain Will Be Thy Name
7. Harker’s Tale
8. Dracula’s Castle
9. Suicidal Nightmare
10. Winds of War
11. Wicked Disposition
12. Garden of Temptation
—dodatak I.—
13. Run With the Pack
14. Baptized in Blood
—dodatak II.—
15. Angel of Death
