Izdavač: Gull Records
Datum izlaska: 23. 3. 1976.
Produkcija: Jeffrey Calvert, Gereint “Max West” Hughes, Chris Tsangarides & Judas Priest
Trajanje albuma: 39.12 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.0/10
Prvijenac ‘Rocka Rolla’ (1974) nije uspio probiti led u medijima. Judas Priest su tek nastupom na Reading Festivalu u ljeto 1975. izborili nekoliko zapaženih redaka u tisku. Ohrabreni time, s Jeffreyem Calvertom i Maxom Westom vratili su se u studio da snime novi album naslovljen ‘Sad Wings Of Destiny’. Na bubnjevima Johna Hincha ponovno mijenja Alan Moore. Sa ‘Sad Wings Of Destiny’ Judas Priest su znatno tvrđi, postali su glasniji i puno brži nego na prvijencu. Zapanjujuće je koliko se na albumu nalazi žanrovskih obrazaca koji su kasnije postali zaštitni znak N.W.O.B.H.M.-a. Zajedno s ostavštinom Black Sabbath iz sedamdesetih i heavy rock sastavima a la Budgie i Montrose, ‘Sad Wings Of Destiny’ izuzetno je važan album koji se pojavio na sceni, a Judas Priest su jedan od onih bendova koji su krčili put kasnijim sastavima, kasnijoj udarnoj snazi pokreta zvanog New Wave Of British Heavy Metal.
Dvije godine nakon prvijenca Priest su publici ponudili puno, puno više glazbe, no zanimljivo je da ni sa ‘Sad Wings Of Destiny’ bendu još nije uspjelo uvjeriti medije, a ni taj album u to vrijeme nekako nije dobio posebno priznanje publike. Glavnu krivnju za to snosila je izdavačka kuća Gull Records, koja je bila premala i preslaba da bi u jakoj konkurenciji glazbene industrije album dovoljno vidljivo ‘progurala’ na tržište, pa ljudi jednostavno nisu znali ne samo za album, nego čak ni da postoji sastav po imenu Judas Priest. Stvari su otišle toliko nizbrdo da su se neki članovi benda morali privremeno ponovno zaposliti kako bi uopće preživjeli.
No kad su u godinama koje su slijedile obožavatelji otkrili ovaj album, među hard rock i heavy metal pristašama postao je iznimno cijenjen, zapravo nezaobilazan. Razlozi su prilično samorazumljivi, jer album sadrži ono što je nezaobilazno i na svim sljedećim albumima Judas Priest i što su momci iz benda ubuduće konstantno i zdušno nadograđivali. Rifovi! Cijelom pločom u visokom, žarkom heavy rockerskom stavu vode album, naravno uz izuzetak Queenovski obojene Prelude, inače vrlo ukusnog introa pred Tyrant. Jednostavan, duhovit, drzak i energičan heavy riffing. Temelji su postali čvrsti, a Halfordovo unikatno urlanje, sada samouvjerenije, obilježava cijelu ploču; Priest su također napustili meditativno obojene flower power seventies ubačaje kojih je na prvijencu bilo napretek i istovremeno se jako udaljili od blues elemenata.
Zanimljiv osjećaj koji me uvijek obuzme kad slušam otvaračku Victim Of Changes jest da zvuči kao nastavak prvijenca ‘Rocka Rolla’. Nešto više od sedam minuta dugačka, kompleksnije građena skladba nekako nije ono što bi ljubitelj tvrdog zvuka očekivao od otvaračke pesme. Pjesma sadrži Robove impresivne ekstremno visoke linije u srednjem dijelu. One se odlično slijevaju s pjesmom i njima Rob briljantno dovodi pjesmu do odličnog završetka visoke atmosfere. S The Ripper ploča pak dobiva onaj pravi potrebni zalet. Rob u The Ripper pokazuje da su mu uz konvencionalan način pjevanja vrlo domaće i visoke linije, štoviše, upravo je u njima Rob Halford najjači. Udaran majstorski rif, odličan Halfordov melodični screaming. Stih ‘You’re in for surprise, you’re in for a shock!’ znači samo jedno. Judas Priest došli su praviti vragolije. I to ne džabe. Pjesma je napravljena udarno, ravno za hit, narodski rečeno, Priest su došli napraviti ‘biznis’. Pjesma je oblikovana po svojoj rifovskoj udarnosti i strukturi, kako to kaže metalski abecedarij. Zapravo cijela pjesma zrači izuzetnom energijom, snagom, voljom, neukrotivim karakterom benda koji je došao uzeti ono što mu pripada.
Dream Deciever s akustičnom gitarom, koja na trenutak gotovo pobjegne u španjolski flamenco, apsolutna je nadogradnja skladbe Run Of The Mill s prvijenca. Dream Deciever nosi isto dvostruko lice kao Run Of The Mill, no rifovski šus s jedne i akustični uvodni dio s druge strane ukusnije su spojeni, pjesmu krasi Robovo pjevanje koje zvuči nevjerojatno odlučno. Skladba koja je od svih zasigurno najviše ‘sedamdesetih’. No to nije sve. Bend dolijeva ulje na vatru sljedećom Deciever, pravom razbijačinom. Atmosfera i dinamika ploče neprestano valjaju na visokoj razini. Instrumentalna Prelude kao kompozicija je odličan intro za Tyrant, a Priest njome ujedno zaustave konje. Tyrant i Genocide trenuci su koji sadrže udarni riffing, onu jednostavnu branšu uz čije slušanje odmah proključa krv u žilama, ukusno prelijevanje motiva, podijeljene solističke točke Glenna i K.K.-ja, koji su u dvije godine nakon izlaska prvijenca napravili izniman napredak u onome čime i danas tako složno dišu. U Tyrant lijeva i desna gitara izvode ravnopravan zajednički rifing. Preko osnovnog rifa umjetnički su položile kompleksnu tercetnu melodijsku harmoniju koja dočarava potpuno novo ozračje. Finta koja više nije bila nova, ali tipičan obrazac kojim su se kasnije masovno služili new waveovci.
Genocide je možda i za nijansu tvrđi nastavak, ponajprije zato što pjesma ne sadrži melodijske pasaže u koje je odlično odjevena Tyrant pa rifanje u njoj zadržava još malo veću dozu agresivnosti. Nema povratka: ako ‘Rocka Rolla’ sadrži mnogo otrcanih rock poluga sedamdesetih, Judas Priest sada i s Genocide i Tyrant vagu apsolutno naginju u korist heavy rocka / metala. Dakle, stvari koja je tek trebala postati visoko cijenjen i traženi trend. Klavir koji je doprinio Glenn Tipton i emotivni Robov vokal u Epitaph su nedvojbeno u središtu. Odlična pjesma grandiozne atmosfere koja služi podizanju kontrasta cijele ploče, a ujedno opet upozorava da se Judas Priest nikad nisu bojali eksperimentirati. Pjesma doista nosi nekakav opskuran prizvuk uništene zemlje u koju sunce nikad ne sja, gdje vladaju strojevi i hladan muški intelekt. Epitaph se slijeva izravno u užareni završetak Island Of Domination. Odlična završna pjesma koja još jednom dokazuje kamo su se usmjerili Judas Priest.
‘Sad Wings of Destiny’ predstavlja nevjerojatan žanrovski raskorak u odnosu na prvijenac. Tvrđi, odlučniji, odsviran samouvjerenije, nekako se osjeti da su srca dečki počela kucati za zajednički cilj.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Victim Of Changes
2. The Ripper
3. Dreamer Deceiver
4. Deceiver
5. Prelude
6. Tyrant
7. Genocide
8. Epitaph
9. Island Of Domination
Postava:
Rob Halford – vokal
K.K. Downing – gitara
Glenn Tipton – gitara
Ian Hill – bas-gitara
Alan Moore – bubnjevi
