Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 12. 2. 2021.
Produkcija: Joel Hoekstra
Trajanje albuma: 52.53 min
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 9.0/10
Joel Hoekstra vraća se sa svojim projektom »trinaest«. S novim albumom »Running Games«. Glazbe je preko 50 minuta, a čovjek je u relativno kratkom roku oživio jedanaest novih pjesama, koje su zacijelo različite starosti. U svakom slučaju, obveze prema Whitesnakeu stale su zbog »nametnutog mirovanja ljudskih aktivnosti« na planetu, što uključuje i koncertne turneje. Joel iskorištava taj »celibat« čovječanstva za snimanje vlastite glazbe. I to kako!
Za novi album okupio je vrhunsku ekipu. Ovaj put zaista po uzoru na pravi hard rock sastav. Ovaj put je Hoekstra vokalnu ulogu podijelio samo s jednim pjevačem. Izbor skoro da ne bi mogao biti bolji, ali nije ni nov. Zove se Russell Allen. Onaj Russell Allen iz razdoblja kad još nije koristio izrazito hrapav vokalni pristup, kakav bilježe albumi nakon »Five: The New Mythology Suite« (2000) njegove matične postave Symphony X. Dakle, čisti vokalni pristup kroz koji intenzitetom zasjaju pjevačeve vokalne vrline, kao i njegova vječna nadahnutost likom i djelom Ronnieja Jamesa Dia, mjestimice i trenutačnim Joelovim poslodavcem Davidom Coverdaleom. Na prethodnom albumu »Dying To Live«, koji je izašao prije dobrih pet godina, vodeće vokale otpjevala su dva pjevača. Allen i Jeff Scott Soto (solo, W.E.T., Talisman, Axel Rudi Pell,…).
Allen, međutim, uz Joela Hoekstru nije jedina zvijezda ovog albuma. Joel Hoekstra okupio je oko sebe vrhunsku ekipu, pa na albumu još sudjeluju klavijaturist Black Country Communion Derek Sherinian, posvuda poželjni basist čarobnog dodira Tony Franklin i legendarni bubnjar Black Sabbath Vinny Appice. Vodeće vokale albuma svojom je pratnjom obojio Jeff Scott Soto. Pred nama je »topovski« hard rock album, raskošno ukrašen prodornom muzikalnošću i vrhunskom izvedbom. Jedina diskutabilna stvar je, naravno, minutaža albuma. No teško je predvidjeti kada će neki album doista biti tvoj posljednji. Hoekstra je odlučio da s materijalom neće škrtariti. Priliku koju je dobio da izda novi album iskoristio je dakle u punoj mjeri.
Idejno je više nego zadovoljavajuće raznolik. Nalazimo se naime unutar predvidljivog kalupa komponiranja u hard rock glazbi. Kompozicije su briljantno detaljne. Ulazi u refrene, prijelazi natrag u strofe, s razrađenim uvodnim i izlaznim dijelovima. Bljeskoviti niz karakterno prodornih i pečatnih fraza na ovom je albumu dobio svoje državljanstvo. Sve to kruni eksplozivni i strastveni vokal Russella Allena, koji sja punim intenzitetom vrhunske vokalne forme. Takav bi album bio napisan i na kožu vokalista tipa Joe Lynn Turner ili gore spomenutog Jeffa Scotta Sota. Vrijeme se na ovakvom albumu kao što je »Running Games« zapravo zaustavi, odnosno odbaci te u neko paralelno iskušenje bezbrižnih osamdesetih.
Hoekstra sve ulaže u pomp teatralnost i razvoj visoke muzikalnosti. Vrhunci svih pjesama su grabežljivi refrenski napjevi, a briljantne zaokrete raspoloženja hvataju ponajprije mid-eight dionice u kojima Hoekstra odgovara zašto je danas gitarist u Whitesnake – Coverdale je oduvijek »novačio« najbolje. Poniman osjećaj za razvoj kompaktno upaljive kompozicije njegovao je i nagrađivao ponajviše kroz godine kaljenja u Night Ranger i to vješto usavršava danas s Whitesnake. Ima nekoliko trenutaka koji su hiper-muzikalni, što slušatelja odbaci na vibraciju postmilenijskih uradaka Night Ranger (oni također snimaju novi album), pri čemu nisu daleko ni Foreigner i Journey. No pozor. »Running Games« ne poznaje AOR sladilo. Samo nekoliko mogućih nastavaka kamo bi se kompozicije mogle u drugom glazbenom okruženju »zaputiti«. Opet ima nekoliko trenutaka u kojima ne manjka asocijacija koje te odbace prema Deep Purple i Whitesnake. Sheriniana je Hoekstra odlično iskoristio, a solističke akrobacije na klavijaturama u vezi s gitarskim rallyjem donose briljantan začin nekim pjesmama.
»Running Games«, koji djeluje kao album grupe, a ne pojedinca, briljantna je mješavina utjecaja hard rocka sedamdesetih i osamdesetih s upletenom estetikom izrazitih mišićavih udaraca modernih produkcijskih zahvata. S takvim talentom, iskustvom i kilometražom te u društvu izvanserijskih glazbenika, teško je što pogriješiti. Joel Hoekstra time potvrđuje izuzetnu prekaljenost. Ovaj put glazbenika treba promatrati prvenstveno kao skladatelja, a tek onda kao vrhunskog gitarskog virtuoza. Nastup odabrane ekipe je granitan i na svakom koraku oduševljava. »Running Games« kao cjelina izuzetno je uvjerljiv uradak i već na početku ove godine tihi kandidat za jedan od najboljih hard rock albuma.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. Finish Line
2. I’m Gonna Lose It
3. Hard To Say Goodbye
4. How Do You
5. Heart Attack
6. Fantasy
7. Lonely Days
8. Reach The Sky
9. Cried Enough For You
10. Take What’s Mine
11. Running Games
12. Lay Down Your Love*
* … dodatna pjesma (samo digitalni format albuma)
Postava:
Joel Hoekstra (Whitesnake/Trans-Siberian Orchestra) – gitara
Russell Allen (Symphony X, Adrenaline Mob) – vokal, prateći vokal
Vinny Appice (ex-Black Sabbath, DIO) – bubnjevi
Tony Franklin (ex-The Firm, Blue Murder) – bas gitara
Derek Sherinian (Sons Of Apollo, Dream Theater, Black Country Communion) – klavijature
Jeff Scott Soto (Sons Of Appollo, Trans-Siberian Orchestra) – prateći vokal
Gostujući glazbenici:
Lenny Castro (TOTO) – udaraljke
Chloe Lowery (Trans-Siberian Orchestra) – prateći vokal
Dave Eggar (Evanescence, Coldplay) – čelo
Katie Kresek (Adele, Five For Fighting) – violina, viola
