Izdavač: The Music Universe
Datum izlaska: 6. 12. 2020.
Produkcija: Narada Michael Walden & Neal Schon
Trajanje albuma: 70.10 min
Žanr: Art Rock / Instrumental Rock
Ocjena: 9.0/10
Neal Schon jedan je od onih gitarista koje je u životu čuo svatko. Htio ili ne htio. Ako pripadaš generaciji osamdesetih, onda zasigurno. Tko prati čovjeka na njegovu FB profilu, mogao je prošle godine uživati u satima Nealovih gitarskih ludorija koje je dijelio preko web-kamere. Nekoliko puta tjedno Neal je tako zabavljao svoje pratitelje. Na svoj način. Jedinstveno, pronicljivo i pečatno. Budući da se čovjek u tom poslu nikako nije zaustavljao – bila je to ona godina kad je vrag odnio šalu i kad je vremena za kreativni avanturizam opet bilo napretek – mnogi su mogli naslutiti da se iza svega krije nešto više. Nastajanje albuma. Tu je vijest Neal objavio relativno kasno. Dobar mjesec prije službenog izlaska. Kao grom iz vedra neba. Pri produkciji i finesama komponiranja, uključujući bubnjarske usluge, Nealu je pomogao njegov novi Journey kompanjon, iskusni i svestrani majstor vrtnje gumba u studiju, ali i multiinstrumentalist i skladatelj, Narada Michael Walden.
Neal Schon je čovjek koji se sa svojih zelenih sedamnaest godina 1971. već priključio Carlosu Santani za Santanin album »III«. Krajem 1972. s Gregom Roliejem osnovao je Journey. Ostalo je povijest. Schon već desetljećima slovi kao jedna od najutjecajnijih gitarskih ikona koje su popularizirale zvuk rock glazbe, a posebno je važan u utiranju puta usponu AOR žanra u osamdesetima. Schona jako cijene i svi oni koji prate jazz rock fuziju ili ih jednostavno privlači avanturističko stapanje glazbenih žanrova.
Zvuk Schonove gitare i na albumu »Universe« ostaje jedinstveni unikat, naoružan čarobnim i neuhvatljivim dodirom golemog karizme i univerzuma osjećaja i emocija koji definiraju bit ovog glazbenika. Već prva skladba Something in the Heart začas nagovijesti da će ostatak materijala donijeti vrlo posebno i osebujno glazbeno iskustvo.
»Universe« je novi izvrstan album ovog glazbenika. Nije pretjerano reći da je od svih samostalnih studijskih dokumenata upravo ovaj Schonov album možda čak i njegov najiskreniji i sveobuhvatno najreprezentativniji dokument. Fascinantni glazbenik na njega je snimio čak sedamdeset minuta glazbe, no ona ni na tren ne dosađuje. Album je kombinacija novih autorskih točaka, uz koje idu Schonove obrade nekih klasika. Sve od The Beatlesa, preko Hendrixa, Princea, Stevieja Wondera (I Believe), Lucia Dalle (Caruso) pa sve do Johna McLaughlina (Be Happy). Već sam taj izbor nagovješćuje neuhvatljivu višeslojnu umjetničku izbrušenost Neala Schona. U 2020. i 2021. Schon doista nema razloga da još mora činiti išta što bi mu donijelo slavu. Na novom se albumu prepustio vlastitom užitku umjetničkog izraza i jednostavno uživao. To se osjeti na svakom koraku albuma. Album koji neprestano otkrivaš, toliko je sadržajno slojevit. Fascinantno kazalište, odnosno vrtuljak mnogobrojnih glazbenih sadržaja koji u prepredenom međužanrovskom stapanju postižu još jedan magičan pečat.
Ionako šarolik izbor autorskih stvaranja i obrada, Schon je majstorski kontrastirao i tako da su odsvirane različitim pristupima. Neke je jednostavno snimio tako da ih je odsvirao iz prvog pokušaja i sačuvao svu živost izvornika. Takve su primjerice Hendrixove Voodoo Chile i Third Stone From The Sun. Kod drugih se pobrinuo za orkestracije, za što je unajmio usluge orkestra Magik*Magik osnivačice i, među ostalim, dirigentice Minne Choi. Skladbe Silent Voyage i Lights (izvorno pripada Journeyju) uz suradnju s orkestrom Magik*Magik nude izuzetno posrećeno naslonjalo šuštavim i milujućim gitarskim melodijama Neala Schona. Zvučni krajolik točaka pritom uz pastele orkestra dobiva na dubini i zvučnom bogatstvu. Posebno briljantnu i zavodljivu verziju Princeove Purple Rain Schon je položio na snimateljske vrpce u Nashvilleu, pri čemu je na orkestracijama sudjelovao Gary Cirimelli. Klasik koji svira bezbroj izvođača, ali klasik koji kroz jedinstveni jezik gitarske igre Neala Schona opet dobiva osebujan i jedinstven pečat. Hey Jude zanimljiva je mješavina. Schon u dijelu skladbe daje osobnu notu i nije čak ni jasno da je riječ o obradi. Tu je točku Neal rado uključivao u obvezni dodatak svojih koncertnih nastupa.
Album mnogih glazbenih lica i impresija, koji fascinira i očarava, kao što je rečeno. Već sudeći po samom naslovu, ali i po izlaganju svih dijelova, po svoj prilici najreprezentativnije djelo lika i djela ovog briljantnog i neuhvatljivog gitarskog asa.
Još jedna informacija za ljubitelje PRS gitara. Schon je za novi album obilato koristio svoje modele gitara marke PRS s oznakama NS-14 i NS-15.
Autor: Aleš Podbrežnik
