Liquid Tension Experiment: LTE3
Izdavač: Insideout Music
Datum izlaska: 16. 4. 2021.
Produkcija: Liquid Tension Experiment
Trajanje albuma: 61.43 min
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 8.0/10
Liquid Tension Experiment glazbeni je projekt koji je 1998. i 1999. izdao dva albuma. Nakon toga više nije bilo vremena, jer kvartet od trojice Dream Theateraša s članom King Crimsona jednostavno nije našao ni vremena ni pravog kontakta da snimi još koji album. Iako su Liquid Tension Experiment vukli stvar dalje još nekoliko godina, barem koncertnim nastupima. Kad je Portnoy prije dobrih deset godina napustio Dream Theater, nitko nije slutio da će odjednom biti uključen u više bendova i glazbenih projekata odjednom. Samo u posljednje dvije godine ponovno se upisao na nekoliko svježe izdanih albuma (Transatlantic, Neal Morse, Flying Colors), a glavni katalizator toga da smo sredinom ovogodišnjeg travnja, nakon 22 godine čekanja, dobili novi album Liquid Tension Experimenta bio je Petruccijev samostalni studijski album, na kojem su dvojica osnivača Dream Theatera nakon mnogo godina konačno ponovno zasvirala zajedno. U potpuno instrumentalnom okruženju.
Kvartet koji je na ponavljano pitanje hoće li ikad snimiti još jedan album Liquid Tension Experimenta odgovarao diplomatski, s »za sada nema planova, ali nikad ne reci nikad«, zapravo je sav materijal za »LTE3« snimio prošlog srpnja »krišom« u studiju Headquarters, gdje inače snimaju Dream Theater. Prvijenac iz 1998. u vrijeme izlaska zapanjio je svojom neobičnošću, izazovnom svježinom i avanturizmom. Glazbenika koji bi svirali kao Dream Theater tada je u usporedbi s današnjim vremenom na sceni bilo neusporedivo manje. No, nasljednik prvijenca – dakle album »LTE2« – u većem je dijelu glazbene supstance zapravo ponovio isto što je rekao prvijenac, pa više nije toliko iznenadio. Pred »LTE3« stajao je prilično težak zadatak, kako zapravo na novom materijalu pokazati neki novi glazbeni napredak. Njega zapravo nema. Dobili smo uradak koji je na trenutke dreamtheaterovskiji nego što se moglo očekivati. Očekivalo se da će instrumentalno tu i tamo sigurno zalutati u sfere Dream Theatera, jer su tri četvrtine postave na ovaj ili onaj način sudbonosno vezane uz Dream Theater i predstavljaju i nosive gradivne elemente zvuka i stila grupe. Ipak se moglo očekivati da će kvartet znatno manje minuta boraviti u zoni ugode i da će si priuštiti više žestokih bjegova u eksperimentalne avanture, koje bi se naslanjale i na stapanje s elementima jazzrock fuzije te donosile barem tragove pokušaja bilo kakvog izazovnog rahljenja aranžmana. »LTE3« će s oduševljenjem prihvatiti svi Dream Theater fanovi, rado će ga slušati i svi koji bi slušali Dream Theater bez LaBriea na vokalu, ali grupu zbog pjevačevih vokalnih specifičnosti ne slušaju, tako da album »LTE3« može obuhvatiti znatno širi raspon ‘progoljubaca’ (i onih zahtjevnijih) nego što bi to mogao novi album Dream Theatera.
Najzanimljivije skladbe uratka su obrada Gershwinove »Rapsodije u plavom«, koju su dečki svojim dahsmućujućim ručnim vještinama zaobilazno »preduhovili« i ona blista u lucidnosti iskričavih trikova, vragolija i savršeno djelotvorne kemijske veze kvarteta – gdje u jednom od prijelaza ne nedostaje ni Levinov umetak »Elephant Talk« (negdje oko sedme minute trajanja). Ekipi ne nestaje crvene niti dok si dečki međusobno dodaju glavni motiv i servirају ga jedan drugome kao lopticu na tisuću i jedan način. Izvedbenog dinamita, trenutaka vrhunske zabave i stalne privlačnosti u slušanju nikako ne manjka, a dečki su tu Gershwinovu klasiku svirali na koncertima već prije više od deset godina. Uvijek drukčije. Pritom je i Levin izmijenio nekoliko rekvizita, od Chapman sticka do (klasične) bas gitare. Točka albuma na kojoj ipak zasja više jazza i slobodnih trikova eksperimentiranja je Chris & Kevin’s Amazing Odyssey. Naslov skladbe potječe iz anegdote od prije više od dvadeset godina, kad je fotograf grupe, prije nego što je napravio nekoliko promotivnih fotografija, Portnoya i Levina greškom prozvao Chrisom i Kevinom. Tu se konačno oslobodi malo više prostora za Levina da izgradi svoj zvuk kojim dominira osobito u završnom dijelu skladbe, gdje skladba dobiva i neke daleke karakteristike koje Levin unosi u glazbu King Crimsona. Isto tako Levin u ovoj skladbi, među ostalim, prihvaća violinski gudalo.
Zatim tu su dvije skladbe na kojima se dečki smire. Kraće su. Ako Chris & Kevin’s Amazing Odyssey pripada Portnoyu i Levinu, Shades of Hope u cijelosti pripada Rudessu i Petrucciju, pri čemu razvijaju lagahnu melodiju koja bi bila prikladna kao glazbena podloga u filmu s bilo kakvim sretnim krajem. Druga mirnija točka albuma je njegov ambijentalni otklon, koji zastupa Liquid Evolution. Izuzetno lijep instrumental koji pokazuje da cijela priča o Liquid Tension Experimentu nije samo trka preko drva i kamena, pri kojoj ti iz oba džepa nekontrolirano curi more nota. Upravo taj trenutak brzinske »hiper-plazije« grupa najavljuje na novom albumu soničkom bravuroznom uvodnom eskapadom pod nazivom Hypersonic. To je ona očekivana stvar na koju su svi fanovi projekta čekali više od dvadeset godina. Zanimljivo je pritom da je zapravo jedina odsvirana na taj način. Dakle, kad sve staviš na kartu razvoja najveće moguće brzine (sipanja nota i udaraca bubnjeva po jedinici vremena), a istodobno izvedbu dovedeš do granice ljudske sposobnosti. Ta skladba u trenu uspostavlja izravan kontakt s prva dva albuma (npr. točkama Paradigm Shift i/ili Acid Rain). U nastavku kvartet izražava osobito više aranžerske zrelosti i izvrsnosti, koju je stekao godinama kreativno-umjetničkog sazrijevanja na individualnoj razini. »Sonično bjesnilo«, odnosno uvodna skladba albuma Hypersonic, aranžirana je u cijelosti u izrazito neoklasicističkom stilu.
Vrhunska završna Key To the Imagination oduševljava osobito u posljednje dvije trećine, gdje ritam sekcija razvija izrazito zvjerski groove, dok glavninu skladbe oko njezine osi pokreću vragolije Rudessa i Petruccija. Oba glazbenika pritom posuđuju i golemo nadahnuće iz arabeski, odnosno orijentalnih ljestvica. Ovom se skladbom grupa na neki način približava otvaranju albuma sa soničkom munjevitošću skladbe Hypersonic i krug se smisleno zatvara tako da lako iznova pokreneš naredbu »play«.
Ostale su još dvije skladbe. The Passage Of Time, koja djeluje kao »izgubljena« skladba Dream Theaterova albuma »Black Couds And Silver Linings«, samo bez LaBriea na vokalu, i Beating the Odds, koja osobito po umetcima Jordana Rudessa pokazuje neko daleko nadahnuće likom i djelom ikoničnog progresivnorockovskog tria Emerson Lake And Palmer.
»LTE3« će na veliko zadovoljiti sve ljubitelje lika i djela Johna Petruccija te Dream Theatera. Kao što rekoh, rado će ga slušati svi oni koji se teže nose s vokalnom prirodom albuma Dream Theatera i htjeli bi uživati samo u sveinstrumentalnoj intaktnosti. A toga na novom albumu Liquid Tension Experimenta, naravno, ima na pretek. S obzirom na izuzetnu kilometražu glazbenika, nepregledan ocean izdanih albuma i zapravo činjenicu da svu četvoricu glazbenika vrlo dobro poznajemo i znamo što sve mogu, malo je manje oduševljavajuće to što albumu nedostaje više istraživačke drskosti, da ne kažem bjegova prema polju avangarde, osobito jazzovske slanoće. Dakle, više nepredvidljivog šok-teatra. To bi si naime lako mogli priuštiti, a ovako album malo previše puta zaluta u zonu komfora s asocijacijama na prošla, već dobro poznata glazbena djelovanja članova grupe.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Hypersonic
2. Beating The Odds
3. Liquid Evolution
4. The Passage Of Time
5. Chris & Kevin’s Amazing Odyssey
6. Rhapsody In Blue
7. Shades Of Hope
8. Key To The Imagination
Postava:
John Petrucci – gitara
Jordan Rudess – klavijature
Tony Levin – bas gitara, Chapman Stick
Mike Portnoy – bubnjevi
