Izdavač: Marmaduke Records
Datum izlaska: 21. 5. 2021.
Produkcija: Jeff Kollman
Trajanje albuma: 59.21 min
Žanr: Art Rock / Instrumental Rock
Ocjena: 9.5/10
Američki gitarski as Jeff Kollman još je jedan neovisni i u svemu poseban glazbenik koji svojom pronicljivom artističkom notom u onome čega se prihvaća ne prestaje oduševljavati. Riječ je o gitaristu koji se kameleonski snalazi u više različitih žanrova, fuziji i spajanju istih. Među njima prelazi naizgled s perolakom lakoćom. Posjeduje i osjećaj za izrađen i izbrušen aranžman. Uz činjenicu da je riječ o tehnički izbrušenom velemajstoru kad je u pitanju sviranje gitare, Kollman u izražavanju oduvijek na prvo mjesto stavlja unutarnje osjećaje, tražeći glazbenu kompaktnost, iako slušatelj vrlo brzo može otkriti da je Jeffova glazbena pozadina snažno potkrijepljena temeljnim postulatima jazza.
Tako se Kollmanove albume može usporediti s apsolutnim artističkim unikatima, poput vrhunskih gitarskih posebnjaka tipa Michael Landau, Neal Schon, Al Di Meola ili Carl Verheyen. To su glazbenici koji su doktorirali šestožičanu teoriju, no svojim djelovanjem govore s tako izrazitim i posebnim glazbenim karizmom da u svemu čega se prihvaćaju na samostalnoj stvaralačkoj razini djeluju jedinstveno, odnosno neponovljivo. Samonikло. Otuda ne čudi da je Kollman mogao surađivati s glazbenim kalibrom poput Alana Parsonsa, čija glazbena ostavština od glazbenika zahtijeva iznimno višeslojnu glazbenu prijemčivost, odnosno besprijekoran domet visokointeligentne glazbene elastičnosti. I naposljetku, Kollmana je mogla promatrati i šačica odabranih sretnika okupljenih u ljubljanskoj Cvetličarni u svibnju 2008. (upravo na dan objave ove recenzije, ali prije trinaest godina), kad je Kollman nastupio u pratećem sastavu Glenna Hughesa. Nekih 200 glava već je tada uživo moglo upoznati “djelić” samonikle biti velikih glazbenih talenata ovog umjetnika.
No, »East of Heaven« – Jeffov novi samostalni album – govori dakle prije opisanom artističkom elastičnošću, govori eklektično i iznad svega stavlja osjećaje koje generira glazbenikova nutrina. To je prvo i temeljno vodilo koje ego drži čvrsto na distanci. Bez ikakvih eskapada divlje slalomske vožnje i ludog rasipanja rafala nota. Albumom zapovijedaju samo osjećaji. A proizvod se kreće iznimno mekano, u trenucima i očaravajuće, ako ne i hipnotički, osobito kad u prvi plan stupa isticanje dugo zvučećih tonova, gdje Jeff majstorski iskorištava raspoloživ prostor koji mu se ovdje otvara da te tonove filigranski »krivuda« i svaki put im dodaje drukčiji kontrastni naglasak. Svakim zahvatom, dodirom,… Svaki odsvirani ton niže novi osjećaj. Ima puno melankolije, čežnje, a nađu se i trenuci izrazite šaljivosti, kao što je apsolutni odmak u točki Superstring Theory, koja negdje na jednoj minuti i tri četvrtine svoje komedije nagovještava da je inspiracija za glavnu frazu zapravo stigla iz glazbene ostavštine benda u stilu AC/DC. No to je »izgubljena« skladba među četrnaest točaka albuma, koji govori iznimno filigranskom mješavinom neoklasičnih izleta kojima se dotiče i nijansi melosa Andaluzije, talijanskog Mediterana (So Long Ago, Montecatini Waltz, The Darkness Resides), pri čemu bi u nekim drugim vremenima ušima zastrigao i Al Di Meola. Na albumu se često u prvi plan probija akustični i tankoćutni purizam. Artistički jedinstvena vrijednost dodira eklektičnosti. Jazz element je snažan i prisutan, no Jeff ga u svoju svirku “podmeće” odmjereno i s osjetnom vještinom, a slušatelj mu na trag često dolazi tek u »drugom planu«. Oduševljavajući proizvod, pun iznenađenja i neobičnih poteza, serviranih pronicljivo, razgibano i živopisno, koji neprestano supostoje u iznimno slušljivoj glazbenoj avanturi.
Na albumu naravno ne manjka trenutaka koji razotkrivaju Jeffovu snažnu pripadnost jazzrock fuziji, no prostor za jazz i rock fuziju punokrvno je rezerviran u njegovu sporednom glazbenom projektu Cosmosquad. Na albumu »East of Heaven« takvim trenucima slikovitih jazzrockerskih makinacija odnosno ekspresija ipak ugodno draži, što jača idejnu i ekspresivnu razgibanost proizvoda. Jedan od takvih trenutaka albuma upravo je njegova naslovna skladba.
Kollman često plovi među istraživačkim formama koje čine lagane melodije glazbeno neobičnog slijeda ubranih tonova, što kroz album održava avanturistički i slobodoljubiv karakter lucidnosti i idejne iskričavosti. I ovaj je put Kollman osigurao potpuno organsku čistu zvučnu narav proizvoda. Na albumu ga naime prate četiri glazbenika i u točkama gdje gitara nije jedini instrument može se osjetiti da bi takva ekipa vrlo brzo mogla iz sebe izbaciti materijal za novi Cosmosquad album.
»East of Heaven« briljantno je ostvarenje. Predivno. Slušatelja nagrađuje sa svakom rotacijom u CD playeru. Osjećajnosti i filigranske finomehanike idejno gipke i pronicljive izjave pod zapovjedništvom neslućenih talenata ovog glazbenika ne manjka, a istovremeno proizvod naglašava s kakvom je strašću i žarom (bio) odsviran tijekom snimanja. Od glave do pete. Album intenzivnih ekspresija i slikovitih glazbenih krajolika koji te odvede. Na tren odmakne od sve te smiješne stvarnosti kojoj smo već dulje vrijeme svjedoci. Oslobodi i ispuni. Začara. A takva je bila i namjera njegova stvaratelja.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1.Loss
2. The Mass Exodus
3. Homage To King Edward
4. Superstring Theory
5. Ghostly
6. Insomnia
7. 67 XR-7
8. Montecatini Waltz
9. Isolation 2020
10. East Of Heaven
11. So Long Ago
12. Hidden Dimensions
13. The Darkness Resides
14. See You On The Other Side
Postava:
Jeff Kollman – gitara
Guy Allison – klavijature
Paul Shihadeh – bas gitara
Shane Gaalaas – bubnjevi
Jono Brown – bubnjevi
