Izdavač: Celinka
Datum izlaska: 8. 2. 2021. (digitalni format) / svibanj 2021. (vinilni format)
Produkcija: Janez Dovč
Žanr: Folk/World Music/Pop/Art Rock/Jazz Fusion
Ocjena: 9.5/10
Janez Dovč važno je ime na slovenskoj glazbenoj sceni. Kao šef izdavačke kuće Celinka, koja se prvenstveno fokusira na podršku skupinama što u svoj artizam na bilo koji način upliću tekovine slovenske narodne glazbe, a pogotovo kao iznimno zanimljiv glazbenik. Osobito je proteklo desetljeće ono u kojem se Dovč svojom marljivošću i nevjerojatnom angažiranošću upisao na albume hrpe projekata, sastava, ali i samostalnih autorskih poduhvata, što bilježi i njegov izvrsni album Akordion (2015., RockLine recenzija). Sounds of Slovenia samo je jedan od Dovčevih projektnih pothvata, u kojem u prvi plan stupa njegovo glazbeno vizionarstvo. Čovjek se postavlja u ulogu umjetničkog voditelja projekta i njegova glavnog dirigenta. Album »Sozvočja«, koji je izašao pod okriljem tog projekta, moguće je odmah povezati s izlaskom albuma »The New Slovenian Resonance« (2014., RockLine recenzija).
Dakle? Ako je prije 100 godina Slovence fascinirala činjenica da zimi cvjetići ne cvatu i da pastirski štap teže izmakne iz ruku ako je zakrivljen, današnji životni stil, u usporedbi s onim posve nevinim vremenima, sasvim je druga vrsta ‘tipa’.
Album »Sozvočja« nastavak je priče s prethodnika iz 2014. i novi fascinantan dokument skladnog preljeva mnogobrojnih glazbenih obzora koji su kroz vrijeme i godine prekrivali i sooblikovali glazbeni puls na sunčanoj strani Alpa. Sve do danas. Odjek je prošlosti kroz sadašnjost. Fuzija svega toga. Zahvat vibracija, energije koja je dio ovog prostora kroz stoljeća. U novi fascinantan i oduševljavajući glazbeni manifest. Dokument eklektične simbioze uglađenog suživota glazbene baštine, provedenog kroz prizmu aktualnih glazbenih vremena koja dišemo ovdje i sada. Na prostoru koji u geografskom smislu poznajemo kao Sloveniju. Čak i ako glazba djeluje eklektično i eskapizmom uglađenog komponiranja progovara posve samosvojno, dodir svakoga čija je rodna gruda naša domovina s albumom »Sozvočja« trenutačno je domaći, zanosan i zavodljiv. Od negdje poznat. Tu energiju, tu vibraciju nosimo u svojem pradavnom sjećanju. Ona je dio nas, povezuje nas i živi u nama. Transformira se i prevodi. Kroz nas. U obliku kreacija. I glazbenih. Iz prošlosti kroz sadašnjost u budućnost.
Da iskoračim iz okvira uvodnog filozofiranja, iako se nadam da sam razmišljanjem na neki način osvijetlio poslanje albuma »Sozvočja«. Janez Dovč je za album »Sozvočja« oko sebe ponovno okupio široku paletu glazbenika suradnika. S njim je na albumu okupljena nova superzvjezdana ekipa slovenskih glazbenika. Ako je na prethodnom albumu Janez vokalne uloge podijelio ravnomjernije među oba spola, ovaj put odlučio je središnju vokalnu ulogu zapravo u cijelosti prepustiti Metodu Banku (Silence), koji je sudjelovao već na prošlom albumu. Uz Metoda Banka na prošlom je albumu sudjelovala poprilična berba glazbenika koji su uključeni i na novi, no popis glazbenika na albumu »Sozvočja« znatno je kraći. Kraćem popisu suradnika lako je kumovala aktualnost pandemijskih ‘pothvata’ svijeta kojima smo još uvijek svjedoci. No nema brige. Glazbena supstanca novog albuma »Sozvočja« zadržava svu briljantnost prethodnika te ga u nekim elementima dopunjuje i artistički nadograđuje. Ponajprije je sadržaj na trenutke znatno eksperimentalnije i istraživački usmjeren. Album se ponovno obraća moćno, svečano i u svoj zvučnoj raskoši, posve orkestralno. S lakoćom će ga uzeti za svojega neki filharmonijski orkestar.
Idemo još bliže supstanci zvučanja ovog albuma. Ako slušatelj isključi empirizam tijekom slušanja, brzo će s njim ‘otplutati’. Uvod u album za tako nešto ima odličan nastavak. To je skladba Zemlja. Obilježavaju je dva dijela. Prvi je izrazito mističan. Djeluje kao kreacija stvaranja. Kroz jezik glazbe. Drugi dio te skladbe obraća se kao slavlje. U njemu se razživljuju osobito ritmičke strukture koje preuzimaju štafetu iz ruku uvodnom slaganju zvučnih pastela utemeljenih na šarolikosti puhača i klavijatura, u prepletu anđeoskog misterija ženskih zborskih harmonija. Dakle, uvod koji punokrvno privlači. Svakoga. I zahtjevnog glazbenog sladokusca. No sličnu vibraciju, ali znatno drukčijeg aranžerskog polazišta, na album neposredno pred sam završetak donosi i skladba Gora je gora. I ona razvija mističnost, doziva je, oživljava na iznimno uvjerljiv način dok oživljava svoj gromoglasno izbrazdan, divlji i nepristupačan, a djevičanskom neobrušenošću i nedodirljivošću opčinjen karakter. Kao prava planina pred kojom se klanjaš i koju diviš. Komad je majstorski gradiran. U ugođaju koji raste u završni krešendo. Kroz gusti preplet instrumenata, dok pristupa ‘gromoviti’ Banko s niže intoniranim vokalnim karakterom. Posebno je intenzivna Šentjanževo, koja budi duh starih vjerskih običaja – praslavenskih – i obraća se posebno obredno. Napjevi i međusobni preljevi djeluju kao svojevrsna mantra. Hipnotično.
Dosad izdvajam samo tri skladbe, inače…. Tako sam već predug. Informacija koje album sadrži doista je mnogo pa zato zahtijeva poprilično okretaja da se ‘smjesti’ u uho. Zaneseni slušatelji pak su zauzvrat zahvalno nagrađeni jer se sa svakim sljedećim okretajem iznova razgrne neka nova glazbena koprena, neki novi detalj. Govorimo, dakle, o albumu fuzije. Most između tradicije i aktualne transmisije vibracija u svemu je fascinantno i teatralno samosvojan. Ugođaji se na razigranim kompozicijama češće zaokrenu posve neočekivano. U svemu tom jezgrovitom formatiranju aranžmana nađe se hrpa prostora za ugodan začin solističkih bjegova kojima instrumentalisti razgibavaju fiksne okvire motiva.
Banko je do ovdje spomenut već nekoliko puta. Vokalista pak treba istaknuti i po tome što s perolakom lakoćom oživljava više različitih karaktera na albumu. Ako Dovč na prošlom albumu nije karaktere podijelio među više vokalnih interpreta, sada je sve te karaktere našao sjedinjene u jednom vokalistu. Upravo ono što je tražio. Metod Banko je naime čovjek mnogostrukih lica vokalnog kameleonstva, koji se svojim vokalnim čarima posebno osjetno upisuje npr. u točki poput Bosa pojdiva, dekle obsorej, koja dobiva teatralnost šansonjerske naravi. Budući da je riječ o adaptacijama narodnih pjesama, naravno da su mjestimice sačuvani tradicionalni napjevi koje preuzima ženski zborski pjev (Tri jeretve, Zeleni Jure,…). Njih pak prati odvažna eksperimentalna narav komponističkog rahljenja i međužanrovskog fuzioniranja, pomirljivog dijaloga među elementima neoklasične glazbe, jazza i popa, koji prate jezgru slovenskog narodnog melosa i ispunjavaju ga svojevrsnom glazbenom izpovijedi. Teatralno, lucidno, iskričavo i usprkos široko zamišljenom fuzioniranju mnoštva elementarnih komadića, cijelo vrijeme u okviru zamjetne niti kompaktnog komponiranja. I u trenucima koji mogu dovesti do potpune fragmentacije, kompozicija se uvijek vrati u kompaktnost. Vrijedi dodati da se ekipa tu ne zaustavlja. Ima trenutaka koji se obraćaju (zborski napjevi, kombiniranje ritmova, lijepljenje zvučnih pastela) kao glazba svijeta. Od Kelta do srca Afrike, a između se naravno nalazi Balkan. Budite dakle spremni na svašta.
Ekipa je, kao što je rečeno, sjajna. Janez Dovč je tu sa svojom harmonikom. Prepoznatljivim pristupom upliće se u cijelu priču albuma. Odmah je pronađeš. Svojevrsni je integralni instrument. Tako i mora biti. Takvo je naime poslanje albuma kao cjeline. A ipak. Ako se usredotočiš samo na harmoniku, odnosno na pristup ne samo sviranju nego i upletanju tog instrumenta u aranžmane, aktualizirana i unikatna zvučna narav tog instrumenta u rukama Janeza Dovča sama je po sebi most između sadašnjosti i prošlosti naslijeđa slovenske narodne glazbe. Supostojanje svih elemenata, predvođeno interpretacijom, sjajno je. Iza svega toga stoje glazbenici s izuzetnim kilometrima i znanjem, glazbenici koji su međusobno povezani dugogodišnjom suradnjom unutar različitih glazbenih sastava. Sve je to Dovču znatno olakšalo samu ulogu dirigenta i više od toga. Donijelo mu je tim veće veselje i zabavu. Da se neki sadržaji ovog albuma mogu asocirati na tekovine slovenske popevke, koja je cvjetala kroz sedamdesete u osamdesete, nije ni potrebno posebno naglašavati. Djeluje kao da dišeš kisik. Posve prirodno. Još jednu stvar treba istaknuti. Janez Dovč je tekstove svih točaka kombinirao s poemama narodnih pjesama i poemama pjesama najvećih slovenskih rodoljuba: Edvard Kocbek, Kristina Šuler, Karel Destovnik Kajuh, Oton Župančič, France Prešeren, Ivan Cankar, Josip Murn-Aleksandrov, Srečko Kosovel, Simon Jenko. Takva je situacija ponudila tim više otvorenog prostora za prihvaćanje artističkih izazova pa je i taj potez u rahljenju i razgibavanju razvoja kompozicija, a ponajviše uhvaćenih raspoloženjskih stanja, vrlo važan čimbenik.
Misija uspjela. Poslanje ostvareno. Projekt Sounds of Slovenia i novim nastavkom nadasve sjajnog prvijenca iz 2014. održava neuhvatljiv i jedinstven unikat glazbenog artizma, koji ponovno ne prestaje oduševljavati. Osobito po višem urodu istraživačke i eksperimentalne smjelosti, što dodatno jača karakter njegove artističke neuhvatljivosti.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
Strana A
1. Zemlja
2. Kabinetni ljudje
3. Neusmiljena gospoda
4. Punt
5. Bosa pojdiva, dekle, obsorej
Strana B
6. Šentjanževo
7. Zeleni Jure
8. Tri jeterve
9. Šepetanje tajno
10. Pod oknam
Postava:
Metod Banko – vokal
Janez Dovč – harmonika, elektronika, vokal
Boštjan Gombač –klarinet, piskovi, zvona, vokal
Klemen Kotar – saksofoni, flauta
Kristijan Krajnčan – bubnjevi
Marino Kranjac – gajde, sopele, mandolina, vokal
Goran Krmac – tuba, bas
Robert Pikl – gitare, ukulele
Petra Vidmar – marimba, udaraljke
Gregor Volk – vokal, gitara, violina
Pevska skupina Maroltovke (Hana Brezovnik, Lucija Firbas, Mojca Kostanjevec, Ema Kovač, Mojca Kren, Katarina Mohorič, Nejka Pažon, Špela Polc, Jasna Žitnik, Nina Žvanut)
