Lokacija: Hluk / Sportova Hala / Češka Republika
Datum: petak, 24.11.2017.
W.A.S.P. su danas legende metala i rock’n’rolla. Kroz godine izgradili su kultni status krvožednih glam metal shock nestaša i postali neuništiv stroj svojevrsne politike kontroverznog scenskog ekscesa, kojim su na svoju stranu privlačili trume ljubitelja svoje glazbe. Naravno, nije sve u teatru. Iza sebe moraš imati kvalitetan glazbeni opus. Dakle, stvorenu glazbu autorskog podrijetla koja je odmah prepoznatljiva i zvuči jedinstveno. A to oduvijek vrijedi i za W.A.S.P.
Ove godine navršava se »kosmatih« 25 godina otkako je izašao jedan od najomiljenijih i za mnoge obožavatelje grupe W.A.S.P. njihov najbolji studijski album. »The Crimson Idol«. Isprva zamišljen kao Blackiejev samostalni album, ipak je konceptualiziran. Priču koncepta znamo svi. Njezin kraj je tragičan, a u mnogočemu je otisak života Blackieja Lawlessa, koji je u vrijeme njegova nastanka preuzeo alter ego po imenu Jonathan Steele. Priča je usporediva s konceptualiziranim albumima kao što su »The Rise and Fall of Ziggy Stardust and Spiders from Mars« Davida Bowieja i »The Wall« sastava Pink Floyd.
Da skratim. Bend se odlučio na novoj turneji ponovno odsvirati cijeli album »The Crimson Idol«. Turneju su W.A.S.P. nazvali “Re-Idolized: The 25th Anniversary of the Crimson Idol”, a jedna od postaja te turneje za petak 24.11.2017. gravitirala je tako i na područje Češke Republike, gdje su se W.A.S.P. zaustavili u mjestu Hluk u češkoj Moravskoj, jugoistočno od Brna i južno od Hluku obližnjeg Zlína. Dakle, svega nekih 20 km od granice sa Slovačkom. Zašto onda odlazak u Hluk? Jednostavno. Zbog novog koncertnog odmora. Nakon tog petka naime dolazi nedjelja 26.11.2017., a s njom koncert Helloween u slovačkoj Bratislavi, a odmah nakon postaje u Bratislavi, jako se isplatilo produljiti godišnji još za dan u ponedjeljak 27.11.2017. i zaviriti u Beč, gdje su nastupili zajedno Alice Cooper i Europe (obje reportaže slijede).
Tko je krajem listopada 2007. otišao na W.A.S.P. koncert u talijanski Treviso, predobro zna da su W.A.S.P. već tada izvodili cijeli »The Crimson Idol«, i to povodom 15. obljetnice izdanja albuma. Ova turneja sad je neka vrsta rekapitulacije turneje od prije 10 godina. Cijela turneja je, što se potražnje za ulaznicama tiče, djelovala prilično euforično. Na to nisu upućivala samo neka unaprijed rasprodana koncertna mjesta, nego i neugodan odgovor menadžmenta grupe da upravo zbog izuzetne potražnje odbija praktički sve zahtjeve za akreditacije te u našem slučaju udovoljava samo šačici najvećih čeških medija. Svejedno. Bez obzira na to što koncert može biti rasprodan i bez obzira na to što se Helloween u Bratislavi 26.11.2017. »bolno« preklapaju s Testament, Annihilator i Death Angel u Ljubljani, motivacija za novi »road trip« bila je toliko jaka da se isplatilo suočiti se s rizikom da ostaneš pred dvoranom bez karte i samo kažeš: »Nema veze, idemo na neodređeni broj rundi piva, pa u Češkoj smo!« A kad si u Češkoj, ni u kojem slučaju ti ne može biti loše. Uvijek se događaju samo dobre stvari. No, misao o riziku ovaj put bila je posve uzaludna. Koncert nije bio rasprodan. U stilu starih dobrih vremena, kad se još prekipjevalo od fanovskog bijesa, i s pojasom za fan pit oko struka, tako smo Nataša i ja ušli u višenamjensku sportsku dvoranu koja prima 6.000 ljudi. U njoj je već veselo kuhalo jer su na pozornici stajali češki hard rockeri Gatecrusher. Tekstovi na češkom jeziku. Gatecrusher su sigurno dobro poznati u Češkoj. Djeluju vrlo suvereno i kompaktno. Posve samouvjereno, što je upućivalo na to da iza sebe imaju dulju kilometražu. Bend je među ostalim već nastupao pred takvim imenima kao što su Iron Maiden, Aerosmith, Deep Purple i Lordi. Dakle, dobro su poznati doma. Da grupi ide dobro, pokazivao je i raskošni »merch table«. On je skoro nadvladao onaj koji je pripadao W.A.S.P. Svejedno. Gatecrusher na aktualnim koncertima slave prvih deset godina djelovanja, a i ovaj je bio posvećen tome. W.A.S.P. su im dopustili nastupati samo pola sata. To ipak ne znači da se dečki nisu dobro snašli i da to ne bi znali iskoristiti. Maksimalno su se potrudili, opremili pozornicu svojim kulisama i nevjerojatno. Tijekom koncerta uspjeli su ispaliti nekoliko dimnih zavjesa. Kvartet koji zna što radi i zna stvarati vrlo dobar i više nego solidan hard rock. Ipak, češki tekstovi »koče« optimiziranje pjevnosti takvih skladbi, makar ideja za izvorni riff može biti još kako dobra. Zapravo bi bend zaslužio korektnu ocjenu da stvara engleske tekstove, a tako, s gledišta slovenskog ljubitelja takve glazbe, znače manje od lanjskog snijega.
Idemo dakle k W.A.S.P. Kao rečeno, oni su u prvom dijelu, dakle regularnom dijelu, izvodili cijeli »The Crimson Idol«. Blackie se za novu turneju pripremio do detalja. U tom smislu u redove grupe integrirao je bubnjara koji dolazi iz progresivno metalskih krugova. To je Aquiles Priester, inače brazilski bubnjar, koji je svojedobno službovao kod sjajnih progmetalaca Angra. I to se konkretno poznalo. Priesterov doprinos naime. Kad je riječ o bubnjarskom doprinosu, koncertna verzija »The Crimson Idol« vrlo je tvrd orah, jer su neke od skladbi doslovno izrešetane višestrukim nizom zahtjevnih bubnjarskih prijelaza, gdje se tom-tomi notorno savijaju pod brojnim topovskim zamasima koji istodobno zahtijevaju izuzetnu brzinu, sabranost i preciznost. Aquiles sve to ima i Blackie je s kompanijom mogao odsvirati »The Crimson Idol« posve opušteno i s najvećim mogućim užitkom. Uz Blackieja su slijeva i zdesna i dalje pozicionirani basist Mike Duda i gitarist Douglas Blair, koji su oboje odradili svoje uloge na konstantnoj, to jest više nego izvrsnoj razini.
A Blackie? Izgubio je lijepu hrpu suvišnih kilograma. Visoki pjevač i gitarist, kojeg se zbog te stasitosti uplašio čak i sam Arnold Schwarzenegger kad su mu birali protivnika u filmu Terminator – kruži naime priča da su Blackieju ponudili jednu od glavnih uloga u tom filmu, djeluje pomlađeno, svježe i u osobnom smislu proživljava pravu malu renesansu te cjelovitu osobnu obnovu. To je nagovijestio već posljednji i još uvijek aktualni studijski album »Golgotha«, koji je usput više nego izvrstan, te lanjska turneja grupe. »The Crimson Idol« pak je album koji moraš slušati od početka do kraja. Tijekom koncerta u Hluku scenska rasvjeta bila je gotovo nikakva. Tek nekoliko letimičnih svjetala sramežljivo je »oblizivalo« scenske siluete glazbenika. U pozadini su se šepurile kulise s projekcijskim platnima na kojima se vrtio film o Jonathanu Steeleu. Blackie je koncert odpjevao na boljoj razini nego što se moglo očekivati. Vokalno se izuzetno dobro držao. I svojom planinskom karizmom i demonskim šarmom još jednom uvjerio da je i dalje onaj pravi zagriženi rock’n’roll »mamojebac« kojemu nema ravnog. Energija koju odašilje na pozornici u svojoj predanosti ostaje istinita, zarazna i istodobno esencijalna. Blackie uza sve manire i dalje zrači onom jetkom nestašnošću te djeluje pomalo arogantno i nepristupačno, u stilu svog dobro poznatog huliganstva, bez čega se W.A.S.P. ne može zamisliti.
Govora dakle nije bilo mnogo. Samo svirka. U »The Crimson Idol« nije teško izlučiti ni nekoliko bisera nedavne riznice rock’n’rolla koji su Blackieja oduvijek nadahnjivali. U Doctor Rockter čuješ utjecaje The Who, u Gipsy Meets The Boy ranih Uriah Heep, a sam scenski razvoj dramatiziranog koncepta nerijetko podsjeti na film »The Wall«. Bend je naišao na odličnu i izvrsnu potporu publike koja je s Blackiejem pjevala glasno i uživljeno. Nešto kulisnih popratnih vokala, klavijatura i posebnih efekata zapravo je koncertna stalnica grupe i ni ovaj put nije bilo drukčije. Uz to, kao rečeno. Odsvirano na stvarno visokoj razini.
Reklamne najave su doduše obećavale koncert iz dva dijela. U prvom bi se svirao cijeli The Crimson Idol, a u drugom najpoznatije klasike. Bend koji je u karijeri prodao preko 12 milijuna primjeraka svojih albuma »slovi« po inače kraćim nastupima. I bez obzira na obećanja, i ovaj u Hluku spadao je među kraće. Umjesto drugog dijela, W.A.S.P. su se vratili samo s bisom od četiri skladbe, koje su publiku krepkim atmosferičnim zamahom, na 20 minuta, još jednom podigle u »W.A.S.P. nebesa«. L.O.V.E. Machine, Wild Child, nova Golgotha te završni i konkretno razvučeni grom uz I Wanna Be Somebody. Sat i pol dakle! Koncertno druženje na inače visokoj razini, odrađeno s velikom odlikom, s Blackiejem u odličnoj formi. Samo s onim blago gorkim prizvukom koji obuzme posjetitelja W.A.S.P. koncerata, da je i to druženje s jedinstvenim potpaljivačima šokantnih glam metal perverzija, naprosto bilo prekratko.
autor: Aleš Podbrežnik
Setlista:
The Crimson Idol
1. The Titanic Overture
2. The Invisible Boy
3. Arena of Pleasure
4. Chainsaw Charlie (Murders in the New Morgue)
5. The Gypsy Meets the Boy
6. Doctor Rockter
7. I Am One
8. The Idol
9. Hold on to My Heart
10. The Great Misconceptions of Me
Jonathan’s Farewell (taped outro)
—dodatak—
11. L.O.V.E. Machine
12. Wild Child
13. Golgotha
14. I Wanna Be Somebody
I Wanna Be Somebody (Jumpin’ James verzija, taped outro)
