Izdavačka kuća: Moonlee Records
Datum izlaska: 4. 6. 2021
Produkcija: Uroš Milkić
Trajanje albuma: 52.12 min
Žanr: Indie Rock / Alter Pop / Art Rock
Ocjena: 9.5/10
»Pozivi u stranu« je studijski prvijenac beogradskog alternativnorockerskog kvarteta Koikoi, osnovanog 2017. godine. Riječ je o još jednoj mladoj i jedinstvenoj grupi koja je posve neočekivano uskočila pod okrilje slovenske neovisne izdavačke kuće Moonlee Records, kad su njihovom A&R osoblju u ruke jednako neočekivano dospjele demosnimke, koje su izdavača začas oduševile. Ostalo je povijest.
Koikoi su alternativni rockeri s art rock predznakom. To znači da posjeduju i element osebujne jedinstvenosti, recimo to ravno: eklektični su. U skladbama razvijaju i muzikalnost koja ti odmah uđe u uho. Skladbe su oslonjene na indie pop i rock estetiku koja u svakom trenutku i bez po muke može osvajati valove bilo koje mainstream radijske frekvencije. Ako je netko čuo za američke post-punk revitaliste, odnosno indie rock i pop sastav DIIV, već će u uvodnoj Ogledalo je zrcalo, a pogotovo u sljedećoj Plan, osjetiti neke međusobne artističke paralele i s Koikoi.
Zanimljivo je da se vokali često koriste kao muško-žensko zborsko pjevanje. Kvartet se rado služi zborskim diktatima koji pokreću i namjerne repeticije, čime grupa razvija silno atmosfersko zgušnjavanje i izražajnom dosegu točaka ucjepljuje osebujan karizmu. Tzv. »balkansku« karizmu (npr. Dodol, Hrast).
Posebne teške filozofije tu nema. Koikoi posjeduju interiorizirani, recimo kar prirođeni osjećaj za razvoj teatralne atmosfere. Prije svega posvećeni su stvaranju grabežljivih zvučnih krajolika koji te usisaju u osebujan svijet, može se reći i sanjalački, blago transcendentalan svijet, gdje je poželjna plovidba s isključenjem svijesti. Bend se ne ustručava ukrašavati aranžmane programskim uzorkovanjem, petljanjem u petlji, a isto tako vrlo spretno i s osjećajem podmeće pastele sintetizatora. Bend već samim prvijencem dokazuje izvanredne skladateljske talente u ostvarivanju glazbenog vizionarstva. Zatim je tu jedna od najzanimljivijih skladbi albuma. To je Misisipi, koja neprestano evoluira. Gradirano. Valovito. U svakom trenutku mijenja svoj format i zapravo na jednom jedinom mjestu više nego uspješno predstavlja cjelokupnu glazbenu iskaznicu grupe. Od hiperplazivnih rafala raspjenjenih gitarskih fraza do trenutaka u kojima u središte stupa fina mehanika spajanja programskog zankanja i dodavanja pratećih vokala koji boje pozadinu. Nešto slično pred kraj dočarava još jedna silno razigrana i zanimljiva skladba, Hangar. Zatim je tu skladba Krinolina, gdje u prvi plan stupa elektronska narav preuzeta od nekakvih Chromatics i s uvodnim gitarskim ukrasom koji je uklopljen u skladbu na sličan način kako su gitare počeli koristiti npr. Depeche Mode, od albuma »Music For The Masses« nadalje. Grupa dakle neprestano vadi iz rukava hrpu zanimljivih artističkih trikova koji slušatelja pozitivno iznenađuju. »Kada ostari dan« donosi osebujan vrhunac albuma. Još jedna teatralna skladba, koju prati akrobacija fine mehanike stupnjevanja atmosfere. To se nadograđuje u vrhunski završni krešendo albuma, od kojeg ti se naježi koža. Tako te sam album teatralnim završetkom navede da po njegovu kraju ponovno automatski pokreneš naredbu »play«.
U glazbenoj iskaznici grupe Koikoi posebno je važna produkcija. Profinjena produkcija koja uspijeva intenzivirati kontraste, prijelaze i skokove među mnoštvom stvorenih raspoloženja na albumu. Posebno je kontrastiranje važno pri dodavanju onih kratkih i jezgrovitih poteza kojima se bend služi da njima ojača aranžmane. Uroš Milkić je definitivni majstor zvučnog inženjerstva bez kojeg Koikoi nikada ne bi zvučali tako zanosno i zarazno kao što zvuče na studijskom prvijencu. Odličnom studijskom prvijencu.
Drugi bend koji je po minulim djelima malo veći, a grupi isto tako pruža uočljivu inspiraciju, su britanski Radiohead. Općenito u sofisticiranijim pasažama, gdje dolazi do dijaloga između programskog uzorkovanja te mekših pastela gitare i bas gitare. Grupa zna biti vrlo nježna, a već u sljedećem trenutku atmosferu može posve preokrenuti. Ritmovi su uniformni, jednostavni, pozivaju na plesne pokrete, ali su jezgroviti i u produkciji izrazito naglašeni. Prati ih neprestani kontemplativni dijalog intenziviranih bas linija koje među ostalim traže i prostor za implantaciju melodije.
»Pozivi u stranu« je odličan studijski prvijenac. Koikoi već prvijencem utemeljuju artističku samonikлост, osebujnost i glazbeni unikat, što ne uspijeva svakoj grupi. Idejno razigran, vrlo dinamičan album. Ne samo po idejnoj, nego i po produkcijskoj strani, koja albumu daje organsku živahnost. Koikoi su sastav na koji vrijedi obratiti pozornost i ubuduće. S vrlo smjelim, recimo vrhunskim prvijencem u džepu, očekivanja od sljedećih artističkih poteza grupe stoga su visoka. Alternativni rock s inteligencijom golemne artističke gipkosti.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Ogledalo je zrcalo (03:49)
2. Plan (03:32)
3. Dodol (03:54)
4. Misisipi (04:41)
5. Pozivi u stranu (07:59)
6. Hrast (04:21)
7. One koje bole boje se i vole (04:21)
8. Hangar (03:31)
9. Krinolina (05:05)
10. Kada ostari dan (06:12)
Postava:
Marko Grabež – vokal, gitara
Ivana Miljković – vokal, sintesajzer, gitara
Emilija Đorđević – vokal, bas gitara
Ivan Pavlović ‘Gizmo’ – bubnjevi, uzorkovanje
