Anekdoten: Gravity

0 138

Izdavač: Virta
Datum izlaska: lipanj 2003.
Produkcija: Anekdoten
Trajanje albuma: 46.19 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10


»Gravity« bio je četvrti studijski album švedskih progrockerskih mračnjaka Anekdoten, koji su pod vodstvom genijalnog pjevača i multiinstrumentalista Nicklasa Berga (on se u tom razdoblju preimenovao u Nicklasa Barkera) zajedno sa sunarodnjacima Änglagård početkom devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenuli tzv. treći val progresivnog rocka. Anekdoten su uvijek gravitirali mračnijoj strani progresivnog rocka, što je inače svojstveno većini skandinavskih progrockerskih i progmetalskih sastava.

 Uz vlastiti, prepoznatljiv zvuk, koji je uglavnom bio spoj art rocka, psihodeličnog rocka, prog metala i simfonijskog prog rocka, nikad nisu skrivali da su na njih najviše utjecali King Crimson, što se može čuti osobito u čestoj uporabi mellotronskih valova, često kaotičnim i razlomljenim ritmovima, mračnoj atmosferi i privrženosti stvaranju postapokaliptičnih tekstova. U usporedbi s prethodnikom »From Within« (1999.) »Gravity« je bio nešto pristupačniji uradak i manje srodan King Crimson nego inače, što znači da su Anekdoten napravili sljedeći korak u sazrijevanju na putu prema vlastitom zvučnom identitetu, a da se pritom nisu odrekli očekivane zvučne eklektičnosti.

 Berg, koji je postao Barker zbog oduševljenja engleskim piscem, redateljem i slikarom Cliveom Barkerom te horor filmovima za koje je pisao filmsku glazbu u sklopu sporednog projekta Morte Macabre, na »Gravity« nije nudio nimalo vedre vizije bliske budućnosti. To se čuje i vidi već iz postapokaliptičnog teksta uvodne kompozicije »Manolith«, koju diktiraju zaobljene bas linije, nagli vremenski prijelazi, prostrane mellotronske zavjese, razlomljene gitarske dionice i Barkerov karakterističan, izrazito melankoličan pjevački pristup.

»Ricochet« je iznimno posrećen spoj sanjivih, melankoličnih i nostalgičnih ambijentalnih nijansi, zahvaljujući prekrasno usklađenom spoju Barkerova melankoličnog vokalnog pristupa, mellotronskih valova, eklektičnih gitarskih dionica i dinamičnih bubnjarskih prijelaza. »The War Is Over«, koja zvuči kao da je nastala početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, melankolična je, akustično usmjerena balada s nezanemarivom dozom psihodeličnih elemenata i stalnim naglaskom na mellotronskim valovima.

Skladba »What Should But Did Not Die«, u kojoj vlada tajanstveno i napeto ozračje, mogla bi biti odlična podloga za glazbu iz horor filma. Vrhunac te sjajne kompozicije jest njezin završni dio, kad se čini da će inicijativu preuzeti kaotični ritmovi i nakostriješene gitarske dionice, no skladba se nakon pobjede mellotronskih valova u režiji Anne Sofi Dalhberg pred kraj ponovno smiri. I »SW4«, koja zahvaljujući neopisivoj melankoliji i tužnoj pjevačkoj izvedbi ima dosta sličnosti sa sastavom Porcupine Tree, po atmosferi podsjeća na bliski susret s duhovima.

Ambiciozna naslovna skladba, koja sadrži i nešto više progmetalskih elemenata nego što je za Anekdoten uobičajeno, jedan je od vrhunaca ovog albuma. Prekrasno usklađene mellotronske teksture i eklektične gitarske dionice odlično se prepliću s vokalnom tugom i kompleksnim bubnjarskim prijelazima, sve dok sve zajedno ne dovedu do dramatičnog i potresnog završetka. »The Games We Play« nježna je, psihodelična balada u kojoj vlada neizmjerna tuga i gotovo hipnotička sanjivost.

»Gravity« završava  mračnim instrumentalnim remek-djelom »Seljak«, što je izraz za seljaka u jeziku naše nekadašnje južne braće. Gdje su članovi Anekdoten to doznali, može se samo nagađati, no slušajući tu mračnu pustolovinu nije teško zamisliti ostarjelog, ogorčenog seljaka kako sam usred negostoljubivog krajolika pokušava preživjeti dok ga proganjaju duhovi najbližih pokojnika. Tu Anekdoten posljednji put na albumu na zavidan način pokazuju svoj izniman smisao za stvaranje eklektičnih ritmičkih nijansi, gradnju kompleksnih ambijenata i stvaranje dramatičnih, višedijelnih harmonija.

»Gravity« je dodatno učvrstio kultni status Anekdoten i početkom novog stoljeća ih lansirao na vrh skandinavskih ‘mračnjaka’ trećeg vala progresivnog rocka. Nakon raspada njihovih daljnjih ‘bratića’ Landberk i stalno nejasnog statusa Änglagård, nakon izlaska »Gravity« činilo se da će veliki obožavatelji mellotrona barem neko vrijeme ostati na vrhu mračno usmjerenog skandinavskog progresivnog rocka, no ubrzo su ih odande ‘otjerali’ Opeth, koji su se upravo u to vrijeme počeli penjati prema vrhu te scene.

Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik

Popis skladbi:
1. Monolith (6:07)
2. Ricochet (5:44)
3. The War Is Over (4:42)
4. What Should but Did Not Die (6:43)
5. SW4 (6:04)
6. Gravity (8:19)
7. The Games We Play (3:24)
8. Seljak (5:16)

Postava:
Nicklas Barker – vokal, gitara, Mellotron, Rhodes, Farfisa, vibrafon
Anna Sofi Dahlberg – vokal, Mellotron, klavir, Farfisa, orgulje
Jan Erik Liljeström – vokal, bas-gitara
Peter Nordins – bubnjevi, činele, vibrafon, Mellotron


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići