Izdavač: Century Media Records
Datum: 17. 9. 2021.
Produkcija: Insomnium i Teemu Aalto
Trajanje albuma: 23 min
Žanr: Melodični death metal
Ocjena: 9/10
Iako točno značenje riječi ‘insomnium’, barem u vezi s finskim bendom, nije jasno objašnjeno, Insomnium su u metal svijetu ponosni zastavonoše plavo-bijelog melodičnog death metala. Bend je u posljednjih devetnaest godina izdao osam albuma u punoj dužini, definirao svoj melankolični i izuzetno zarazni melodični zvuk te se uvjerljivo uvrstio među velikane finske metal scene. Od njihova posljednjeg albuma ‘Heart like a grave’ ovih dana mimo ide upravo dvije godine, a dečki su u ovim koronavremenima pripremili EP s četiri skladbe koji bi trebao funkcionirati kao most između prethodnog i budućeg albuma.
Insomnium su se ovim “koronskim” EP-om odlučili okušati u malo drugačijim, mirnijim zvučnim prostranstvima; mogli bismo čak reći da su se poigrali time koliko nježne skladbe mogu biti, a da se još uvijek uklapaju u njihov glavni žanr melodeatha. Zvučno, iako baladnog karaktera, sve četiri crpe iz zvuka koji je bend nadogradio prethodnim albumom i kao takve lijepo nastavljaju zvučnu priču, koja će, barem prema riječima članova benda, na sljedećem albumu opet biti tvrđa. Zanimljiva je i odluka da se sve četiri skladbe objave prije izlaska EP-a, zajedno s pripadajućim spotovima.
Uvodna ‘The Conjurer’ gotovo je osmominutno epsko putovanje kroz mračna prostranstva finskog uma, tuge i gubitka, koje počinje akustikom, a brzo se pretvara u nježno distorzirani zvuk benda s Niilovim growl vokalom, koji odlično sjeda i na balade i na tvrđe kompozicije. Prijelazi između distorzije i akustike, poduprti gudačkim aranžmanima i klavirom te pred kraj Markusovim i Janijevim solažama, stvaraju složen splet zvučnih dojmova u kojem vrijeme prolazi brže.
“For all this life I’ve waited you, Below the argent moon”
‘The Reticent’ je mirnija balada koja se spretno igra kontrastima, i između čistih i distorziranih gitara i između čistih i growl vokala. Dok je čiste do sada pjevao Ville, na iznenađenje mnogih ih je ovaj put povjerio “novajliji” u bendu, Janiju. No, po mom skromnom mišljenju, iza toga stoji ozbiljan razlog; Ville zbog svog profesorskog posla na sveučilištu u Yorku još samo rijetko nastupa uživo, pa njegovo mjesto tako popunjava Jani.
“Through it all, we love, we fall, We hope, we fear, we fight, we crawl”
‘The Antagonist’ slijedi kontraste pjesme ‘The Reticent’, samo što cijelu stvar još nadograđuje Niilovim “recitalnim” čistim vokalom, Janijem u čistim refrenima s akustičnom gitarom (ona se pojavljuje u svim skladbama EP-a), kao i growl refrenom u kojem se pojavljuju čak i hammond orgulje, a sve se skupa zaključuje epskim vrhuncem i Markusovim solom.
“No song resounds, No wail will rise, No tear will flow, When curtain falls”
‘The Wanderer’ je druga duža skladba na ovom EP-u. Kombinacija akustičnih gitara i višeslojnog pjevanja podsjeća na ljetne večeri provedene uz otvorenu vatru i akustičnu gitaru. Gudačka synth podloga samo još nadopunjuje tu višeslojnost, koja se postupno stupnjuje, i to uz Markusove dodatne bubnjeve i činele, te doseže vrhunac na dobroj polovici, kada se oglase i električne gitare i svi dotadašnji zvukovi se spoje u homogenu i nadasve melodičnu cjelinu.
“And still I roam, With broken knees I wander, And still I roam (on and on), ‘Til the end of days”
Insomnium su izdavanjem ovog EP-a definitivno probudili apetit za još. Četiri izvrsne skladbe s lukavom mješavinom kontrasta i laganim gradiranjem pjesama do vrhunca te zarazne melankolične melodije, toliko karakteristične za mnoštvo finskih bendova, u kombinaciji s mračnim i depresivnim tekstovima koji se tako savršeno uklapaju u ovo pandemijsko doba u kojem živimo. Haluamme lisää, perkele!
Autor: Sebastijan Videc
Popis skladbi:
1. The Conjurer
2. The Reticent
3. The Antagonist
4. The Wanderer
Postava:
Niilo Sevänen – growl vokal, bas gitara
Ville Friman – gitara, vokal
Jani Liimatainen – gitara, vokal
Markus Vanhala – solo gitara
Markus Hirvoinen – bubnjevi
