mjesto: Videm (Udine) / Castello Di Udine / Italija
datum: 10.07.2018
Simple Minds na novoj turneji i s novim albumom u džepu! Pravim novim studijskim albumom, devetnaestim po redu, s “šuškavim” naslovom »Walk Between Worlds«. Za Simple Minds je Italija zapravo drugi dom, jer vokalist Jim Kerr već niz godina živi u Italiji. Simple Minds čuvaju svoju koncertnu nepokolebljivost i iznimnu odlučnost. Čvrst i nepopustljiv koncertni fokus. Do tog srpanjskog dana, kad su posjetili talijanski Videm i tamošnje čarobno pročelje dvorca, ispod kojeg se prostire prostrana zelena livada, već su odradili poveći koncertni popis i obišli brojna europska koncertna mjesta na kojima su predstavljali novi studijski album.
Bend je za novi album temeljito prevjetrio postavu. Uz sebe je zadržao i suradnike s novog albuma za novu turneju. Glavni nositelji sastava svakako su i dalje ključne figure zvuka i stila grupe. Prvi je pjevač Jim Kerr, drugi gitarist Charlie Burchill. Na bas-gitari su zadržali Geda Grimesa, koji kod Simple Minds već ima staža, a zatim su u ekipu priključili još četvero glazbenika, i to gitarista Gordyja Goudiea, pjevačicu i prateću vokalisticu Sarah Brown, koja već dugi niz godina surađuje s grupom, bubnjaricu Cherisse Osei i Catherine AD, koja je zadužena za klavijature, gitaru i prateće vokale. Tako su Simple Minds iznenada izrasli u septet, a u novoj postavi se ponose čak trima glazbenicama.
Naše posljednje druženje s ovom legendarnom new wave grupom škotskog podrijetla pamti se po koncertu obilato zalivenom padalinama, koje su natapale prostor Arene Alpe Adria usred talijanskog Lignana Sabbiadora, gdje je grupa nastupila 29.07.2014. Nevjerojatno, ali ni ovaj put koncert grupe u Udinama nije donio ništa drugačije vrijeme. Prema dvorcu se vijugala dugačka i nepregledna kolona zaljubljenika koji jedva čekaju susret s grupom. Tamo su čekali na ulaz već nedugo nakon sedam navečer. A negdje malo iza osam počelo je kapati s neba. Kapanje je isprva bilo nedužno, a onda je postupno jačalo. Do koncerta, koji je bio najavljen za pola deset navečer, već nas je dobrano oprala, no srećom nije mirisalo na nevrijeme ni na opasnost da će puknuti oblak. Ali taman toliko da smeta. Ako si se pokrio kapuljačom, nisi dobro čuo koncert. Pa je bilo bolje biti skroz mokar nego ne čuti baš ništa. A to se događa baš na koncertu koji zahtijeva iznimnu zvučnu usklađenost i profinjenost. Dovraga. Koncerti Simple Minds slove po velikom zvučnom perfekcionizmu, gdje na koncertu čuješ i pad igle.
Bend je tako zasvirao pet minuta iza pola deset navečer i, kako se očekivalo, odmah iz repertoara opalio skladbu sa svježe izdanog albuma »Walk Between Worlds«. To je jedna od njegovih najboljih točaka, zove se Signal And the Noise. Publika u anoracima, s kišobranima. Naviknuta na takve kiše. Na kišu se nije puno obaziralo, jer su kleni Glasgowljani misao na nju svojom golemom karizmom (Jim Kerr), zvukom, rutinom, iskustvom i općenito scenskom prisutnošću i esencijom otjerali u tren oka, a na prizoru je ostalo mjesta samo za jedno. Pozitivne vibracije.
Istina, kiša i vjetar su smetali pa je povremeno odnosilo zvuk, što se nekoliko puta odrazilo na slabije čujnu gitaru Charliea Burchilla, ali su Simple Minds s druge strane opet raspalili talijansku publiku, pa im je ova, k’o iz priče, jela iz ruke. »Walk Between Worlds« izvrstan je novi studijski doseg grupe, za koji možeš reći da je zapravo klasični album Simple Minds. Ruku na srce. Grupa je za njega upotrijebila neke ideje koje su se rodile još u osamdesetima i devedesetima, no posjeduje, kao i njegov prethodnik »Big Music«, izniman plesni karakter i ritmiku. Materijal novog albuma izvrsno funkcionira u društvu klasika grupe, koji su bili zastupljeni čarobnom i hipnotičnom Waterfront, pa Let There Be Love, kojoj je slijedila još jedna klasika s albuma Real Life, See the Lights, svečana Mandela Day, pa ponosna She’s A River te zarazna romantična priča ljeta Someone Somewhere in Summertime… Prelijepo koncertno iznenađenje donijela je integracija naslovne skladbe albuma Simple Minds “Once Upon A Time” (1985), tako da smo zajedno s razvikanim i obaveznim koncertnim favoritima (Ghost Dancing, Sanctify Yourself, Alive And Kicking te All The Things She Said) s tog albuma čuli čak pet skladbi! Kerr je na vokalu prepustio dva komada Sarah Brown, a sam otišao u backstage da malo odmori glasnice. Baš za The Call priredbu Let The Day Begin i prelijepu baladnu Dolphins. Sarah je odlično obavila zadatak, no Dolphins s Kerrom na vokalu funkcionira posve drugačije. Pogodi kako treba. »Simplemindovski«.
U velikom finalu bend je očekivano zasvirao New Gold Dream (81-82-83-84) te opće očekivani orkanski hit Don’t You (Forget About Me) kojim je zaključio regularni dio, a nekako je s lakoćom bilo moguće predvidjeti dodatak s nedostajućim hitovima, koji su ga Simpšle Minds otvorili s Alive and Kicking, a nastup zaključili sa Sanctify Yourself.
Jim Kerr je tijekom koncerta nekoliko puta pogledao prema nebu, obratio se publici da u Glasgowu ionako stalno pada kiša i tako pokušao smiriti publiku, no ljudi zbog toga nikako nisu razbijali glavu. Općenito je Kerr bez problema ponovno uspostavio onaj nevjerojatni magični kontakt s publikom, koji nije popuštao tijekom cijelog koncerta. Ne samo da solidno zna nagovarati na talijanskom jeziku, nego je i njegova scenska igra, neprestano održavanje plesnih koraka i pokreta, raspirivala posjetitelje, pa su bend i atmosferu držali visoko na krilima. Magija Simple Minds tako je još jednom zasjala punim intenzitetom. Nezaboravno, jedinstveno i naravno, do novog susreta s grupom, neponovljivo.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
setlista:
1. The Signal and the Noise
2. Waterfront
3. Let There Be Love
4. See the Lights
5. Sense of Discovery
6. Mandela Day
7. She’s a River
8. Someone Somewhere in Summertime
9. Walk Between Worlds
10. Summer
11. Once Upon a Time
12. All the Things She Said
13. Dolphins
14. Let the Day Begin (orig. The Call)
15. New Gold Dream (81-82-83-84)
17. Don’t You (Forget About Me)
—dodatak—
18. Alive and Kicking
19. Sanctify Yourself
