Ljudska povijest prepuna je mračnih proročanstava o kraju svijeta (i njegovu ponovnom rađanju), bilo da je riječ o skandinavskom Ragnaröku, majanskom kraju svijeta ili napokon biblijskoj apokalipsi. Svjetskim potopom i uništenjem čovječanstva koje nema poštovanja prema prirodi, zaogrnuto velom znanstvene fantastike, bavi se i novi studijski album domaćih thrash prvaka Eruption, Tellurian Rupture. Posljednji rujanski dan, odnosno večer, bio je kao stvoren za predstavljanje novog albuma, jer je navečer u Ljubljani lijevalo kao iz kabla, no srećom to nije zaustavilo publiku da podrži izdanje novog albuma jedne od radišnijih domaćih metal postava.
Prvi su na pozornicu istupili tršćanski heavy/speed metalci Tytus, koje smo zadnji put srele u listopadu 2016. u Mostovni uoči Pentagram, gdje su uvjerili svojom energijom i svojim pogledom na NWOTHM. Ovaj put dečki nisu nastupili baš pred domaćim pragom, pa ih je nažalost dočekao prilično žalostan prizor gotovo posve prazne dvorane. No dečki pod vodstvom karizmatičnog vokalista i gitarista Ilije nisu se uplašili te su već u prvim trenucima dvoranu Orta napunili pozitivnim i energičnim heavy metalom, koji je blizak ponajprije bendovima poput Enforcer, mjestimično i Iron Maiden, a na pozornici eksplozivnom energijom podsjete i na neke Evil Invaders. Unatoč teškom zadatku grijača publike, Tytus su bili više nego dorasli, jer su komadi, uglavnom s drugog albuma Rain After Drought, po Ortu letjeli poput gelera protupješačkih mina. Eruption su dobro znali koga pozvati na svoju proslavu, jer su Tytus svoj zadatak obavili vrhunski.
U nešto klasičnije thrash vode odvezli su nas zatim staroste domaće metal scene, kultni Sarcasm, koji po pozornicama gotovo bez predaha lome već trideset godina. Sarcasm već neko vrijeme nastupaju u promijenjenoj/okrnjenoj postavi, jer je nakon odlaska Mucyja s mjesta vokalista zadatak prvog grla preuzeo kar gitarist Aleš Blaznik, što se pokazuje sve boljim potezom. Sarcasm su se tako predstavili u mnogo boljem svjetlu nego na prvim koncertima u ovoj postavi, kad su djelovali još pomalo anemično. Ovaj put je djelovalo sve. Od zvuka do energije na pozornici, a ponajprije izvrsna izvedba, koju je okrunio još i odličan izbor komada. Sarcasm su uz odličan Alešev vokalni nastup (uz izdašnu podršku jednako odličnog Klemna Renka) prostor ispod pozornice brzo napunili bez većih problema, a publika je vidno i čujno uživala uz klasike poput Slovenski genocid, Dej mi/Sarcasm, Crematory i The Krüger Story.
Nakon oproštaja Sarcasma konačno je došlo vrijeme za svjetski thrash potop uz četvrti studijski album Eruptiona, Tellurian Rupture. Taj je premijerno doživio svoje predstavljanje u cijelosti, od a do ž, što se pokazalo odličnim potezom, jer novi komadi zbog svoje kompleksnosti, snažnih refrena i izvanredne instrumentalne povezanosti i isprepletenosti među članovima zvuče jednostavno vrhunski. Tellurian Rupture počinje u nešto sporijim i netipičnim ritmovima komada The Awakening, koji je uživo zbog toga ispao prilično zanimljivo, a u prvom redu pobrinuo se za intenzivno stupnjevanje nastavka najboljeg izdanja iz kuće Eruption do sada, bez ikakve sumnje. Vokalist Klemen »Buco« Kalin uvjerio je od prvog trenutka izvanrednom vokalnom formom, koja je djelovala i u nižim i u visokim falzetnim krikovima, no nažalost, prvih nekoliko odsviranih komada mučio je prilično loš zvuk, koji je u velikoj mjeri zakočio instrumentalnu stranu sastava, pa zbog toga nije došla do potpunog izražaja. Srećom se nakon nekoliko komada i zvuk popravio do te mjere da je slušanje nove ploče bilo pravo uživanje te je pred publikom razastro šarenu paletu thrasha oplemenjenog zahvatima američkog thrash/power metala a la Sanctuary, Nevermore, Heathen i Forbidden. Cura i dečki su ovaj put doista nadmašili sami sebe, što se više nego dobro čulo iz razorne naravi kompleksnih i promišljenih komada poput Worms, Coffin Bred i Maternal Foundry, čiji je antipod središnja, sporija i »baladno« intonirana Praise the Serpent Queen te epska, završna naslovna skladba albuma, koje su uživo posebno uvjerile. Kad se zvuk (do)kraja popravio, tako se lijepo čulo majstorski gitarski rad dvojca Kamenšek/Lavtar (koji se kao novajlija u bendu pokazao posebno dobro), pa pouzdano zveckanje Nikina basa i torpediranje Ivanovih bubnjeva. Tellurian Rupture završio je prebrzo, no Eruption su točku na i za kraj stavili još kraćom šetnjom kroz svoju prošlost te okrunili izlazak jedne od boljih ploča domaće teškometalne scene uopće.
Fotografije: Nina Grad
