Stryper: The Final Battle

0 174

Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 21. 10. 2022.
Produkcija: Michael Sweet
Trajanje albuma: 46.30 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.0/10


Stryper su legende ‘bijelog metala’, recimo im zastavonoše tzv. kršćanskog metala, koji se razbuktao u osamdesetima, posebno nakon što su albume nekih grešnih izvođača – pokojni Frank Zappa imao bi o tome puno toga za reći – počeli opremati naljepnicom ‘parental advisory’. Tada su se dovoljno lukavi glazbenici dosjetili da svoj metal ponude masama tako da uglazbe svoje biblijski nadahnute tekstove. Pritom treba imati na umu da je kolijevka rođenja tih ‘manevara kvazi-moraliziranja’ (pogodili ste) SAD. Bujanje kršćanskog metala s onu stranu ‘atlantske lokve’ srećom nije donijelo bitnije potrese sličnog adaptiranja drugdje u svijetu. Stryper su tako do današnjeg dana na krilima komercijalnog uspjeha (isključivo na tlu SAD-a) prodali preko 10 milijuna svojih studijskih albuma. Pritom nije važno vjeruju li u Bibliju ili ne, iako bi me Michael Sweet, u slučaju da ovo čita, odmah počastio kakvom ‘zidarskom’ zaušnicom. Glavno da se takva ambalaža među ‘ograničenim Amerikancima’ naprosto prodaje. Premotajmo 40 godina naprijed i osvrnimo se dakle na kondiciju Michaela Sweeta i njegove Stryper družine u 2022. godini. Ona i dalje ostaje doista nevjerojatan glazbenik. Uz samostalne albume i uključenost u druge glazbene projekte, zadržava visoku kreativnu inspiraciju i svježinu i za redovite Stryper albume. Tu je vrijedno istaknuti da je serija albumskih izdanja zadnjeg desetljeća djelovanja sastava doista vrhunska. Sweet s ekipom dakle ni u čemu ne popušta.

I »The Final Battle« je superiorno metalski nakostriješen, a istodobno nevjerojatno muzikalno intenzivan. Grabežljiv. Pronicljiv. Prodoran. Podkožno hvata već pri prvom slušanju. Ta tvrdnja vrijedi zapravo za svaki postmilenijski album sastava. Vokalno je Michael Sweet neiscrpan! Čovjek koji je ove godine napunio 59 godina postiže i u 2022., kad sastav dakle izdaje svoj ukupno 12. (pravi) studijski album, izniman vokalni raspon. Uz trenutačno prepoznatljiv vokalni karizmu, koja je jedan od glavnih zaštitnih znakova lika i djela sastava.

Himnični napjevi redom poslužuju teatralnu bombastiku. Epski pompozni drama teatar, ako hoćete. Zanimljiv je taj spoj nakostriješenog metalskog fraziranja i ultra-zarazne muzikalnosti, koja u zamahu visoke pomirljivosti tako prokleto dobro djeluje i na najnovijem albumu. »The Final Battle« je u tom pogledu ispunio baš sva očekivanja svih starih i vjernih privrženika sastava. Bizarno rečeno, kod Stryper već duže vrijeme djeluje nekako kao da bi Queen htjeli zvučati judaspristovski, ili obratno. Zborske harmonije ponovno spretno opremaju refrenske napjeve, što razvija grabežljivu pomp atmosferu. Mid-eight pasaži spretna su raspoloženjska skretanja koja u kompozicije unose dodatnu dinamiku. Prožeti su novom besprijekornom kombinacijom gitarskog soliranja Michaela Sweeta i Oza Foxa. »The Final Battle«. Nakon uvodna četiri marša, uz koje album uzlijeće na golemim krilima kršćansko-bijelog metal pompa, Stryper iznimno učinkovito održavaju grabežljivost i u ritmički mirnijoj Near, koju krasi jedan od najuspjelijih refrenskih napjeva, a istodobno i spretno ubačeni elementi aranžiranja tipični za estetiku pop glazbe osamdesetih. Besprijekorno!

U odnosu na prethodnik »Even The Devil Believes« (2020), koji po izražajno-produkcijskom kriteriju sastava Stryper spada u gornju ligu naoštrenosti, novi album »The Final Battle« muzikalno je intenzivniji. Unatoč neslućenom šepurenju metalskih fraza, kao cjelina djeluje ‘mekše’. Recimo radije ‘ugodnije za uši’. Zbog više doze muzikalnog optimiziranja kojem opet nema ravnoga. Sweet u tom pogledu slaganja kompozicija ostaje profinjeni genij. Prekaljena lisica.

Idejna raznolikost među skladbama ponovno obitava i na ovom albumu. Jedanaest do kraja izbrušenih skladbi dokazuje da Stryper jednostavno teško što može promaknuti. Teško je izdvajati vrhunce. Refrenski napjevi kradu jedni drugima pozornost. Kad se odvrti fenomenalna Near, slijedi je zavodljiv refren sljedeće Out, Up & In, koju slijedi klasično ukroćeni ubrzani marš Rise To The Call. Potonja vrijedi za tipičan Stryper stampedo, koji je sastav u karijeri više puta uspješno isprobao i koji ga i ovaj put spretno prepakiranog na novom albumu ponovno servira svojim privrženicima.  Zanimljivo je da sljedeća skladba The Way, The Truth, The Life koristi u osnovi sličnu motivsku strukturu kao prije nje Rise To The Call, no ritmička i aranžerska ambalaža nešto je drukčija, spretno izvlači album iz osjećaja repetitivnosti, opet dinamično skretanje u odličan refren.

Da zaključim. Novi Stryper album (očekivano) je još jedno izvrsno postignuće u karijeri idejno neiscrpne prkosnosti poglavara Michaela Sweeta i njegove čete. Željama privrženika više nego će udovoljiti. Svakako će pridobiti još kojeg novog privrženika, kojeg privlači savršeno kombiniranje metalske nakostriješenosti sa soničnom bombastikom ultra-zarazne muzikalne estetike. »The Final Battle« u tom elementu nipošto ne iznevjerava, a to je ujedno i ona bit koju je sastav u procesu studijskog stvaranja novog albuma želio prvenstveno istaknuti. Kao i uvijek. Svoj je cilj dakle ponovno ispunio!

Autor: Aleš Podbrežnik


Popis skladbi:
1. Transgressor
2. See No Evil, Hear No Evil
3. Same Old Story
4. Heart & Soul
5. Near
6. Out, Up & In
7. Rise To The Call
8. The Way, The Truth, The Life
9. No Rest For The Wicked
10. Til Death Do Us Part
11. Ashes To Ashes

Postava:
Michael Sweet – vokal, gitara
Oz Fox – gitara
Perry Richardson – bas-gitara
Robert Sweet – bubnjevi

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići