Lokacija: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum: četvrtak, 15.03.2012
Nisam mislio da me nakon koncerata Cynic, Atheist i Pestilence na našem terenu može još išta iznenaditi. A onda tek tako, onako usput, najave da u Orto bar dolaze Fates Warning. Čekaj malo, postoji li još neki bend s tim imenom, ili nam doista dolaze pioniri progresivnog metala!? Ime koje su među svoje utjecaje ubrajala čak i tolika velika imena poput Mikea Portnoya (koji je u jednom intervjuu čak rekao da Dream Theater pogrešno smatraju očevima žanra i da su to zapravo upravo Fates Warning) i pokojnog Chucka Schuldinera (Death)? Fates Warning su naravno samo jedni i Orto bar je prošli četvrtak na svojoj pozornici ugostio američke legende progresivnog metala, koje su žanr zapravo i osmislile. Nakon vala oduševljenja koji je izazvala najava koncerta bilo bi sasvim logično očekivati da će koncert biti prebačen na neku veću lokaciju, koju bi bend poput Fates Warning svakako zaslužio. No unatoč tome što je koncertna dvorana mala, Amerikanci se na to nisu previše obazirali, a publika se pobrinula da bend svoj prvi (i nadam se, ne i posljednji) koncert kod nas neće zaboraviti.
Zastor je pao uz intro Disconnected (Part I) i na pozornicu Orta probili su se jedan za drugim Bobby Jarzombek (bubnjevi), Frank Aresti (gitara), Joey Vera (bas), osnivač Fates Warning Jim Matheos (gitara) i vokalist Ray Alder te oduševljenu publiku pozdravili disconnectedovskom klasikom One. Od prvog udarca po žicama zvuk je bio kao iz kutijice i ne sjećam se da je ijednom bendu u Orto baru ikada uspjelo namjestiti tako savršen zvuk. U četvrtak ga je krasila nevjerojatna toplina, kristalno čista jasnoća i, kad je to bilo potrebno, razorna agresivnost i sirovost. Svaki instrument dobio je svoj prostor, svaka gitarska linija bila je bez problema čujna, bubnjevi su bili glasni i jasni, a bas hrapav i dubok. Zajedno s toplim Alderovim vokalom složili su jednu savršenu cjelinu koja je zagrlila dvoranu i prisutne zavila u oblak glazbene čarolije. Matheos je kao većinski autor glazbe jedinstven skladatelj i gitarist, jer svoje skladbe ne gradi na drkaškim petominutnim solažama (namig Petrucci), nego je sposoban napisati u osnovi jednostavne rifove koji su tehnički ipak postavljeni izrazito kompleksno. Matheos je u paru s Arestijem »tour de force« gitarski dvojac koji je u pravim trenucima za šalu dobacivao dah-oduzimajuće solaže. I Matheos i Aresti naizmjence se brinu za ritam i lead linije, koje su odsvirane besprijekorno, a obojica uistinu zasjaju kad svoje jednoglasne linije izvedu u »trademark Fates Warning« harmonijama. I ritam sekcija je sjekla kao luda! Iako će Mark Zonder najvjerojatnije uvijek biti doživljavan kao »the« bubnjar grupe, Bobby Jarzombek je s lakoćom stao u zaista velike cipele. Dok si ga gledao kako bubnja, lako si se izgubio među svim prijelazima i putanjama bubnjarskih palica. I to na bubnjarskom setu koji je upola manji od setova većine metal bubnjara (zar ne, Portnoy). Energija je s pozornice zračila ponajviše zahvaljujući nevjerojatnom Veri, koji je na pozornici sjao s luđačkim karizmom, a istovremeno prste po basovskim žicama šetao s perjanom lakoćom i uvjerljivošću. I zbog toga je više puta dobio iskrene ovacije publike, a Alder je publici više puta dobacio »Joey likes you!« Unatoč prehladi i problemima s grlom i Ray Alder je prošao fantastično, svaku vokalnu liniju otpjevao je iznimno srčano i uvjerljivo, a vokalni nastup uspio je napuniti snažnim emocijama. Bilo je nevjerojatno slušati s kolikom lakoćom je Rayu uspjela interpretacija odličnih tekstova i iako visoke linije više ne može (i spretno ih je prilagodio svojim današnjim mogućnostima), njegov je vokal još uvijek moćan, dirljiv i sposoban za dramatičan nastup, koji obogaćuje ionako bogate Fates Warning. Aresti je izdašnim back vokalima (koji su dokazivali da je i Frank fantastičan pjevač!) vokalne linije iznimno lijepo još više uzdigao u nebo. Prebrzo smo se morali nakon sat i četrdeset minuta, uz predivnu izvedbu Eye To Eye, oprostiti od Fates Warning.
Bio je to gorak rastanak, ali svjedočili smo doista prekrasnom koncertu koji su u besprijekornoj maniri odradili majstori svog zanata. Izniman nastup benda i energična publika faktori su koji su se pobrinuli da su zidovi Orta prošli četvrtak doživjeli vjerojatno najbolji koncert u svojoj karijeri. Nikad mi neće biti jasno kako je moguće da su Fates Warning tako kriminalno zanemaren bend, dok njihovi staleški kolege Dream Theater pune dvorane za tisuću, dvije tisuće ljudi, ali takva je već sudbina. Ni zrnca sumnje, međutim, nema da su Fates Warning progresivni metal »par excellece« kojemu nema ravnog. Nadam se da će se Jimovi nagovještaji o novoj ploči uskoro ostvariti. I da ih još kad dovede u naše krajeve.
autor: Rok Klemše
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Intro/One
2. Life In Still Water
3. A Pleasant Shade of Gray: Part III
4. Outside Looking In
5. Down to the Wire
6. Heal Me
7. Still Remains
8. Another Perfect Day
9. The Ivory Gate of Dreams: IV.Quietus
10. A Pleasant Shade of Gray: Part XI
11. The 11th Hour
12. Point of View
13. Through Different Eyes
14. Monument
— dodatak —
15. At Fate’s Hand
16. Eye to Eye
