Lokacija: Prag / Forum Karlin / Češka
Datum: subota, 10. 12. 2022
Sve je išlo po planu. Listopadskom. Sve dok Uriah Heep nisu počeli s ‘eksperimentiranjem’ i ‘preračunavanjem’ pa dio koncertne turneje, koja se trebala odvijati kroz listopad, skratili, odnosno premjestili neke listopadske datume na prosinac. Skraćivanje pak znači i otkazivanje nekoliko koncertnih termina. Među te termine nažalost je spadao i zagrebački, gdje su Uriah Heep trebali nastupiti 25. 10. 2022. Zamjenskog termina nije bilo. Pritom je, primjerice, kratko povukao i Beograd. Tako je negdje u pozadini cijelo vrijeme tinjala tiha želja da bi čovjek možda mogao skočiti na nekoliko dana odmora u Češku pa uz opće manevre tamošnjeg pivsko-prehrambenog razvrata usput pokupiti i koncert grupe koja je spadala u sklop turneje na kojoj su Uriah Heep obilježavali 50 godina svog djelovanja. S dvogodišnjim zakašnjenjem. I pritom nisu bili jedini. Zašto je stara priča i više ju nije vrijedno isticati.
Kako god. Pokazalo se da će se plan ipak moći provesti. Ovaj put bez ‘moljakanja’ za novinarske karte i ostale pomoćne stvarčice (foto pass). Kao u ona stara vremena. Kad te na koncerte tjera samo goli entuzijazam. A Forum Karlin je konkretno prostrana dvorana. Tamo ih se može stisnuti i do 3.000. No, koncert nije bio tako opsjednut – okupilo se upola manje glava, ali je zadnjih godina interes za lik i djelo ove ikonične britanske hard rock postave ponovno porastao, što smo iskusili osobito na koncertima u veljači 2019., jer su Uriah Heep ponovno počeli obilaziti sve veća i veća prostora. Čak i takva koja prime po nekoliko tisuća ljudi. I to u samostalnoj režiji. Istodobno je i ponuda u dućanu sa službenim koncertnim suvenirima postala obimnija.
Tako je bilo i ovaj put. Poseban magnet koji je vukao na posjet barem jednom koncertu ove turneje bila je prvenstveno činjenica slavlja 50. obljetnice djelovanja. Zašto? Grupa je naime repertoar rastegnula i konkretno ga ‘zasolila’. U pravilu klasični Uriah Heep koncert seže do šesnaest, najviše sedamnaest točaka. No, ovaj put je bila posrijedi druga priča, koja je u punoj vremenskoj mjeri iznosila skoro dva i pol sata dugu predstavu.
U prvom dijelu mogli smo uživati 40 minuta u akustičnom koncertu. Grupa je prije izvedbe svake klasike oslikala povijest odnosno pozadinu nastanka pojedine točke. Za to su se brinuli voditelj i neuništivi prvi Gandalf rocka i rolla, to jest gitarist Mick Box, te vokalist Bernie Shaw. Neke točke u prvom dijelu nostalgično su oživljavale vrijeme zadnje akustične turneje grupe, koja se također vila u prosincu 2004. po Europi (tada smo ih posjetili u dvorani Georg Elser Halle usred Münchena, nekakvoj bavarskoj inačici ljubljanskog Cankarjevog doma). Već uvodna lagana i potresno zarazna Cirkus, koju Heep inače na koncertima ne izvode, to je potvrdila. Bend ju je nakon 16 godina ponovno vratio u set listu. I “The Magician’s Birthday” klasike, to jest mistične Tales, Uriah Heep se inače rijetko laćaju. No, ovaj put smo ponovno mogli uživati u njezinoj koncertnoj izvedbi. Slijedi jedan od većih hitova, koji konkretno zbija redove i poziva na pjevanje. Free Me, a za njom srcedrapateljna i savršena baladna adaptacija klasike grupe The Weavers Come Away Melinda (možete je naći na prvijencu Uriah Heep “Very ‘Eavy, Very ‘Umble”) te apsolutno iznenađenje večeri, akustična adaptacija klasike s “High And Mighty” (1976) Confession. Ludo. “High And Mighty”, nepravedno previđen i koncertno ignoriran album, napokon je ipak dobio nešto pažnje i od strane grupe. Na pozornici su je izvodili samo Bernie i Phil Lanzon, koji su njezin završetak majstorski prelili u još jednu klasiku s “The Magician’s Birthday”, to jest jednu od najljepših balada cijele karijere Uriah Heep, besprijekornu Rain.
Album “Demons And Wizars”, jedan od najvidljivijih dosega cijele karijere Heepa, izdan u za grupu sanjarskoj 1972. (tada su Heep izdali dva studijska albuma, i “The Magician’s Birthday”), dobio je posebno mjesto u vidu medleya skraćenih i u jednu točku spojenih The Wizard, Paradise i Circle Of Hands. Da će za finale akustičnog dijela uslijediti Lady In Black, mogli su gotovo svi unaprijed predvidjeti. Ona je donijela jedan od prvih raspoloženjskih vrhunaca u Forum Karlin. Heep tu klasiku obično čuvaju za obvezni bis. No, ovaj put su je se ‘riješili’ već nakon 40 minuta.
Bernie je već na početku objasnio da grupe u pravilu imaju naviku povesti sa sobom još neku grupu koja prije nastupa glavnog izvođača zagrijava svoju publiku. No ovaj put su Heep zagrijavali sami sebe. Bili su sami sebi predgrupa. U akustičnoj maniri. Ništa ljepše. Zato nije čudila ni odluka grupe da s koncertnom predstavom počne već u sedam navečer.
Sam električni dio grupa je otvorila fenomenalnom Against The Odds (“Sea Of Light”, 1995) kojom je odmah udarila punom snagom i konkretno uzbudljivo probudila publiku. I u ovom dijelu su Uriah Heep pripremili nekoliko neočekivanih iznenađenja. Među njih spada osobito povratak klasike s “Demons And Wizards” Traveller in Time, pa Sweet Loraine (“The Magician’s Birthday”, 1972), kao i odlična novija What Kind Of God (“Wake the Sleeper”, 2008), koja je u takvoj set listi donosila odlučan otklon prema progresivnim rock elementima, s kojima su Uriah Heep oduvijek rado koketirali. I udarna Between Two Worlds, klasika sa “Sonic Origami” (1998), održavala je razvoj događaja na izvanrednoj razini.
Bend svira odlično. Prostranu pozornicu spretno iskorištava. Fenomenalno je promatrati Micka Boxa, koji bezgranično uživa na pozornicama i u svojih punih 75 godina, nosi majice s otiscima lubanja te beskompromisno ‘žari’ po svojoj gitari. Ostaje nezaustavljiv. Kao da ih ima 25. Box ostaje u svojoj generaciji danas, ukoliko se Ozzy i Iommi slučajno ne udruže u Black Sabbath, zasigurno najglasniji rockerski glazbenik galaksije. Ako ne i prije, to je potvrdila Free ‘n’ Easy. I pritom mu ništa ne promakne. Rutina i jednostavno rečeno unikat. Unikat na kojem u velikoj mjeri stoji glazba Uriah Heep. No, nakon 1980. možemo reći da u cijelosti. Box je zapravo sam po sebi već nekoliko godina barem toliko velika ikona koliko i veliko ime grupe. Pomlađena ritam sekcija ostaje silno angažirana, eksplozivna, otrovna i navijena. Tu je Phil Lanzon, uvijek pouzdani i nepogrešivi čarobnjak na klavijaturama, koji je ponovno izdašno zasjao u prekrasnoj epskoj klasici July Morning (svakako je jedan od vrhunaca uvijek iznova u toj klasici produženi izlazni gitaristički solo Micka Boxa). Bernie Shaw je kroz sve te godine nezamjenjivo prvo grlo grupe. I te je večeri, jednostavno rečeno, svojim pozitivizmom neprestano skrbio za odlično raspoloženje prisutnih. Osjeti se da je pjevač s godinama izgubio konkretan dio visine, no toliko je vješt i uvježban da briljantno prilagođava melodiju u napjevima te mu uspijeva uvijek majstorski izbjeći dijelove koje je u osamdesetima u visini dosezao s perjanom lakoćom. Pritom treba uzeti u obzir da je terminska raspodjela aktualne turneje izuzetno zatrpana te da smo u njezinu velikom finalu, kad je na rasporedu još samo nekoliko koncerata. Bernie vjerojatno jedva čeka da malo odmori glasnice. Kvintet ga pak konkretno pokriva višeglasnim vokalnim harmonijama, što mu svakako donosi niz olakšanja u težim sekvencama.
Integracijom mračne i mistične Rainbow Demon grupa je u repertoaru odsvirala gotovo cijeli “Demons And Wizards” (nedostajala je samo još Poet’s Justice). Klasici željeznog repertoara, poput Sunrise, Stealin’ i naravno bezvremenske završne July Morning, održavali su izvanredno raspoloženje, a prostor je uz konkretno pucketanje energetskih silnica cijelo vrijeme vrio. Bis nije bilo teško predvidjeti. Famozni Hammond uložak Phila Lanzona izbor skladbe polako je doveo do jedne od najgromoglasnijih i najprodornijih gitarističkih fraza pionirstva heavy metala. Bila je to naravno monstruozna Gipsy, koju je za veliko finale ovog maratonskog seta naslijedila još najnestrpljivije i najvrelije očekivana Easy Livin’, kojom se grupa oprostila s prostrane pozornice praškog prostora Forum Karlin.
Bernie pak prije odlaska nije zaboravio dodati da se 2023. grupa vraća s novim albumom “Chaos & Colour” i novim koncertima. U formi u kakvoj se nalazi i kakvu smo doživjeli na posjetu njihovu koncertu u Pragu, zapravo joj ne preostaje drugo nego da i dalje tako zagrizeno nastupa te na takav način u najljepšoj mogućoj maniri zabavlja i razmazuje svoje sljedbenike. Pritom treba dodati da se mogu umiroviti kad god požele. Iza sebe naime imaju 52 godine djelovanja. No priča se ne zaustavlja, a u rezervoaru ostaje još podosta goriva te na neki način neistrulijele (mladenačke) srčanosti. Neka tako i ostane.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen (fotografije br. 4, 5, 30 & 31)
Setlista:
Akustični dio
1. Circus
2. Tales
3. Free Me
4. Come Away Melinda (orig. The Weavers)
5. Confession
6. Rain
7. The Wizard / Paradise / Circle of Hands
8. Lady in Black
—pauza 15 minuta—
Električni dio
9. Against the Odds
10. The Hanging Tree
11. Traveller in Time
12. Between Two Worlds
13. Stealin’
14. Too Scared to Run
15. Rainbow Demon
16. What Kind of God
17. Sunrise
18. Sweet Lorraine
19. Free ‘n’ Easy
20. July Morning
—bis—
21. Gypsy
22. Easy Livin’
