Steve Hackett i novi nevjerojatan Veče izvedbe Genesisova albuma “Foxtrot” te vrhunaca solo karijere! (2023)
Steve Hackett
Palmanova / Piazza Grande / Italija
četvrtak, 13. 7. 2023.
Steve Hackett je, kad govorimo o rock glazbi u 2023., svojevrstan fenomen. Čovjek koji je ove godine napunio lijepih 73 godine djeluje, za razliku od svojih generacijskih vršnjaka, kao da ih ima barem upola manje. Ostaje nadahnut kad je riječ o kreativnosti u stvaranju nove autorske glazbe, a istodobno neprestano odrađuje koncertne turneje. Kad se osvrneš na njegov samostalni glazbeni opus i sve one drske artističke manevre koje je još kao dvadesetogodišnjak kroz sedamdesete pionirski ugrađivao u bezvremenski lik neprolaznih progresivnorockerskih velikana Genesis, sva ta njegova suzdržana kreativna i koncertna neiscrpnost zapravo je nevjerojatna.
Točno na posljednji dan ljetnog dijela nove europske turneje, kad se 15. 7. 2023. serija koncerata pod oznakom »Genesis Revisited – Foxtrot At Fifty + Hackett Highlights« zaključila u poljskim Katowicama, čovjek je najavio izlazak novog koncertnog dokumenta koji će obuhvatiti jedan od koncertnih trenutaka iz skupa koncerata pod istom oznakom. Njih je Hackett predano odrađivao još od prošle jeseni. A ta turneja još nije u cijelosti završena. Slijedi još jedan jesenski dio. S druge strane Atlantika. “Foxtrot At Fifty + Hackett Highlights: Live In Brighton” tako će izaći kod izdavača Insideout Music 15. 9. 2023.!
Više nije tajna da Hackett jednostavno uživa nastupati na mediteranskom kraju Europe. Italija je u tom smislu gotovo njegovo drugo prebivalište. Tako se stasiti glazbeni umjetnik opet zaustavio u blizini zapadne slovenske granice. Ovaj put zapravo sasvim konkretno blizu. U Palmanovi. Na pretposljednjem nastupu u nizu ljetnih koncerata. Na prekrasnom prizorištu, u srcu samog grada, na prostranom glavnom trgu, sjedala je zauzelo najviše 2500 posjetitelja kad je točno u 21.00 na pozornicu stupio legendarni gitarist okružen svojom pratećom ekipom. Ona u nepromijenjenoj postavi s njim traje od 2019. To su gospoda: Roger King (klavijature), Rob Townsend (puhači, klavijature), Nad Sylvan (vokal), Craig Blundell (bubnjevi) i Jonas Reingold (bas-gitara).
Osjetilo se da ovaj dio turneje polako ide kraju. Raskoš reflektorske rasvjete bio je u tom smislu vidljivo okrnjen, a bend na ovoj turneji izvodi nešto kraće koncerte nego što smo bili navikli prošle jeseni, kad smo Hacketta s ekipom 18. 11. 2022. uhvatili u talijanskoj Padovi. Da se ovaj put malo više žurilo nego inače, nije kriv sam Steve, nego teški oblaci koji su se zgusnuli nad prizorištem u vrijeme prije koncerta i neprestano ozbiljno prijetili da će se iz njih užasno izliti. Već nakon nekih 20 minuta koncerta tehničko je osoblje s pozorničke konstrukcije skinulo sve zavjese (ne samo straga, nego i na lijevoj i desnoj strani pozornice). Isto tako pažljivo su prekrili svu pozorničku opremu polivinilnim navlakama.
Ekipa je pak užasno dobro uigrana i izvedbeno nauljena. Promašaja nema. Okej, koncerata bez promašaja nema, ali i za Hackettove vjerne sljedbenike i za ostale, recimo im laike, sve na pozornici djelovalo je zapravo besprijekorno. Za glazbenike je zgusnuta serija koncertnih nastupa inače, a uigranost je nužan dio posla koji ti donosi svakodnevni kruh. Ako još malo pofilozofiram, s obzirom na kompleksnost kompozicija, ta je uigranost u rukama Hacketta i družine utoliko zapanjujuća. Od trenutka kad su Hackett i njegova ekipa otvorili koncert klasikom Ace Of Wands s albuma »Voyage Of The Acolyte« (1975.), pa sve do zaključka nastupa s Los Endos, bend je svojom jedinstvenom predstavom publiku neprestano čvrsto držao uz sebe. U prvom je dijelu majstor Hackett izvodio točke odabrane iz svoje slikovite samostalne glazbene karijere. Taj je dio za novu turneju malo skratio, pa su iz njega ispali Hackettovi klasici iz sedamdesetih Spectral Mornings i A Tower Struck Down, a upola je skraćena i izvedba klasika Shadow Of The Hierophant (Hackett je zadržao izvedbu njezine instrumentalne polovice – drugog dijela skladbe), što znači da na ovom dijelu turneje Hacketta ne prati povremena pjevačica i gitaristica Amanda Lehmann. Isto tako, bas-gitarska solaža iz ovog dijela koncerta premještena je u dio u kojem slijedi obvezni bis. Srećom, Hackett je u repertoaru zadržao prekrasnu Every Day, koja zbog izvanredne solaže – ona i danas vrijedi za jednu od najmarkantnijih kad ‘listaš’ po Hackettovoj diskografiji – uvijek iznova donosi posebno intenzivno emotivno iskustvo. Nakon izvedbe tog klasika Steve Hackett izrazio je zabrinutost zbog prijetećih oblaka, a posjetiteljima je poželio da ostanu ‘suhi i vrući’ (»Stay dry and stay hot.«) U iznenađenju set liste, Camino Royale (album »Highly Strung«, 1983.), skupina predvođena Steveom okušala se i u jazzerskim vrlinama, što i taj dio koncerta stavlja na posebno mjesto. Produženu instrumentalnu točku u kojoj su si članovi skupine priuštili seriju improvizacija nasljeđuje završni teatralni dio klasika Shadow Of The Hierophant, koji zbog svoje izrazito mračne naravi – njegovo grabežljivo raspoloženje iz kruga u krug raste – trenutačno izaziva naježenost. Jonas Reingold u ovoj točki koristi i bas-pedale.
Ovaj put prije izvedbe albuma »Foxtrot« nije bilo nikakve stanke. Kao rečeno. Žurilo se zbog pojačanih naleta vjetra, a i s neba je palo nekoliko krupnih i debelih kišnih kapi. No srećom je ostalo samo na tome. Na nekoliko kapi.
Slijedi dakle cjelovita izvedba Genesisova klasika »Foxtrot«. U svoj svojoj slikovitoj veličini. Od glave do repa. Od uvodnog uzleta na znamenitom zvuku melotrona, kad je bend u izvedbu ušao s Watcher of the Skies, pa sve do posljednjeg trenutka zmijolike Supper’s Ready. Već u uvodnoj Watcher Of The Skies Nad Sylvan popeo se na dodatni podij (smješten malo više na lijevoj strani (gledano prema pozornici) te u pozadini između Hacketta i Townsenda). Na njemu je djelovao poput duha kad je počeo sa svojom nevjerojatnom mimikrijom, zapravo na dlaku nalik, evocirati vokalne karakteristike Petera Gabriela. To jednostavno moraš doživjeti, inače je teško povjerovati. A Nad je vrlo vjerojatno u tome jedinstven. U svjetskim razmjerima. Zato se Hackett tako bezbrižno laća oživljavanja Genesis klasika te posljednjih godina čak i cijelih ploča koje je s njima snimio u sedamdesetima, jer s Nadom na vokalu cijelo vrijeme ostaje na sigurnoj strani. Uz instrumentalnu bezgraničnost same izvedbe znamenitog Genesis albuma, u ovom je dijelu Nada potrebno posebno istaknuti i pohvaliti. Bez njega sve te znamenite Genesis točke u Hackettovoj reinterpretaciji nikad ne bi tako savršeno prionule, zgrabile i naravno zavele. Potonje vrijedi općenito za publiku. Mnogi su teško mirovali na sjedalima, što znači da red i disciplina u tom smislu nisu baš vrlina kojom se može pohvaliti karakterna etika naših zapadnih susjeda. Mnogi su glasno pjevali tekstove, cijele melodije i udarali rukama kad su pratili ritmiku klasika. Ako si se htio posve prepustiti besprijekornom uživanju u onome što Hackett s družinom stvara na pozornici, sve su te stvari bile pomalo smetnja.
Izvedba »Foxtrota« (u 50. godini, no točnije već u 51. od izlaska)? Jednom riječju sjajna. Genesis točke ne samo da su briljantno interpretirane u svim detaljima koji slijede izvornike, nego si ekipa priušti još nekoliko dodatnih instrumentalnih umetaka, pri čemu Townsend više puta harmonizira i udvostručuje Hackettove gitarske linije, a sama Genesis glazba dobiva na još većoj zvučnoj punoći i raspoloženjskoj teatralnosti jer Townsend uglavnom koristi sopran i alt saksofon. Naravno, na pozornici se pojavi i flauta (što je nekoć bio obvezni Gabrielov rekvizit). Vrhunci su bili uvodna Watcher Of The Skies te završna epska progresivnorockerska simfonija iz više dijelova Supper’s Ready, a valja istaknuti i Hackettovu posebnu preciznost i profinjenost, uz školski stav za sviranje klasične gitare, tijekom nježne i milujuće Horizons. Izvanredna kompaktnost i uštimanost tijekom reinterpretacije albuma »Foxtrot« samo potvrđuje zaključak o velikoj uigranosti koju postižu Hackett i ekipa. Jedan od posebnih vrhunaca je i produženi instrumentalni izlaz u Supper’s Ready, gdje Hackettova gitara postaje posebno bučna (recimo zvučno ‘navijena’), a progresivni ep uz slikovite solističke zamahe gitarskog čarobnjaka u cijeloj svojoj dramskoj teatralnosti dobiva posljedično još tri minute produžetka, što zajedno daje preko 26 minuta duljine. Sve to služi postizanju jednog cilja. Da takav pristup izvedbi jednostavno začara te na neki način čak i hipnotizira. I Hackettu je ponovno uspio taj pothvat.
Publika je prasnula od oduševljenja i ovacije nisu jenjavale. Štoviše. Svi su ustali sa sjedala i uz veliku se muku vratili na njih. Slijedi obvezni bis. Otvara ga još jedan Genesis klasik, Firth Of Fifth, gdje već sam uvodni motiv na klavijaturama vrijedi kao novi vrhunac, da ne govorimo o samoj kompoziciji, gradaciji akorda i razvoju te kompozicije, gdje je skupina ponovno uspostavila visoko teatralno raspoloženje. Slijedi onaj manje uzbudljiv dio sa solažama na bubnjevima i bas-gitari, koji nekako nezahvalno ubija svu uspostavljenu mistiku neprolaznog lika i djela Genesis, koja se rodila s Hackettom i družinom ove večeri u Palmanovi. No takav je repertoar. Do završne Los Endos, još jedne točke iz željeznog Genesis repertoara za koju poželiš da se njezina izvedba nikad ne završi. A nažalost je i ovaj put završila.
Teško je ostati škrt na riječima kad doživiš koncert Stevea Hacketta. I to ostaje činjenica. I u 2023.! Čovjek je u međuvremenu već nagovijestio da priprema materijal za svoj novi studijski album. S obzirom na svježinu, nevjerojatnu pozorničku agilnost i iskričavost koju s ekipom zrači na pozornicama i u razdoblju kad je već dulje vrijeme natovario na pleća svoj osmi križ, jasno je da se majstor Steve Hackett još dugo ne oprašta od svoje publike. Ne u kreativno artističkom smislu, a svakako ni u koncertnom. Kao rečeno. Riječi ne nedostaje, a istodobno u moru njih teško je izabrati one kojima bi se mogло kratko i jezgrovito opisati tako bogato i raskošno koncertno iskustvo kakvo doživiš na koncertu Stevea Hacketta i njegove izvanredne pozorničke ekipe. U nadi da ćemo se što prije opet vidjeti, mogu samo frazirati sljedećom rečenicom: »Nezaboravno i neprocjenjivo!«
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik (br. 1- 49) & Edita Klemen (br. 50)
Setlista:
1. Ace of Wands
2. The Devil’s Cathedral
3. Every Day
4. Camino Royale
5. Shadow of the Hierophant (završna instrumentalna sekcija)
6. Watcher of the Skies
7. Time Table
8. Get ’em Out by Friday
9. Can-Utility and the Coastliners
10. Horizons
11. Supper’s Ready
—bis—
12. Firth of Fifth
13. Bass solo
14. Drum solo
15. Slogans
16. Los Endos
