Bernie Marsden, voljeni (bivši) gitarist hard rock velikana Whitesnake, koji se proslavio i nizom odlično primljenih albuma iz samostalne karijere, preminuo je u 72. godini života.
To je u posebnoj objavi potvrdio Marsdenov službeni zastupnik.
Tužnu vijest u javnost je ipak prvi pustio Marsdenov bivši poslodavac i šef Whitesnakea David Coverdale, koji je na Twitteru napisao: “Tek sam ustao, a već me je potresla strašna vijest da je preminuo moj stari prijatelj i bivša ‘zmija’ Bernie Marsden. Moje iskrene misli i molitve u ovim trenucima su uz njegovu obitelj, prijatelje i obožavatelje. Bio je genijalno zabavan i talentiran čovjek i bila mi je velika čast što sam ga poznavao i što sam s njim mogao dijeliti pozornice.”
Marsden je najpoznatiji po tome što je svirao u Whitesnakeu. Zajedno s Coverdaleom i Mickyjem Moodyjem 1978. je osnovao Whitesnake. U Whitesnakeu je svirao u vrijeme izlaska klasika kao što su, među ostalima, “Come An’ Get It”, “Saints & Sinners” i “Live… In The Heart Of The City”. Marsden se smatra i koautorom najvećeg međunarodnog hita grupe, velike uspješnice Here I Go Again, koja je 1987. osvojila vrh američke ljestvice, pet godina nakon što je Marsden napustio sastav.
Jednom je za Classic Rock o pjesmi Here I Go Again rekao: “Trebalo mi je najviše dva sata da napišem komad u svojoj kući i snimim ga na stari Revoxov snimač”.
“Sve me je povukao uvodni slijed pjesme, prva tri akorda u otvaranju. Melodiju sam imao u glavi, a kad sam glazbu pokazao Jonu Lordu, pratio je to s posebnim izrazom u očima. Rekao je neka je odsviram ponovno i onda dodao: “Ti si mali prokleti lopov, zar ne? Ovo ću preuzeti.”
Marsden je rođen 1951. u britanskom Buckinghamu, a karijeru je započeo u kasnim šezdesetima – inspiriran, poput mnogih svojih vršnjaka, ‘eksplozijom’ bluesa.
Marsden je još kao dijete pao na lik Hanka Marvina i njegove The Shadows, a kasnije je Eric Clapton bio gitarist kojeg je doista počeo obožavati i pratiti. Tu je ubrajao i Georgea Harrisona i Petera Greena. Tako je pogledao i nebrojeno mnogo koncerata Fleetwood Maca.
Marsden se 1972. pridružio UFO-u, no ondje nije izdržao baš dugo. Pridružio se Wild Turkey, svirao za Cozy Powell’s Hammer i snimio album “Malice In Wonderland” s kratkovječnom postavom Paice Ashton Lord. A onda je došla 1978. i posebna ponuda. Od Davida Coverdalea.
“Sve što je Coverdale prije toga znao o Marsdenu bilo je da je studijski gitarist koji je snimao albume s raznim ljudima. Bernie je ispričao da je na jednoj probi Coverdale povukao Marsdena sa strane i u stanci ga pitao može li s njim porazgovarati. “Nisam ni sanjao da ovako sviraš”, obratio mu se Coverdale. I tako je počela Marsdenova suradnja s Whitesnakeom.
Nakon odlaska iz Whitesnakea (dobro prije nego što su ovi postali zvijezde s hitom Here I Go Again, kojem je Bernie koautor) Marsden je svirao u raznim postavama, uključujući Bernie Marsden’s SOS, Alaska i Moody Marsden Band, a potom se odlučio za samostalni glazbeni put i objavio niz odlično primljenih studijskih albuma. Njegova su djela među fanovima oduvijek uživala veliku popularnost, a Marsden je cijelo vrijeme ostao aktivan i u snimanju. Nedavno su izašla tri albuma, “Kings”, “Chess” i “Trios”, kojima se poklonio liku i djelu glazbenika i glazbi uz koju je odrastao.
Skromni velikan, RIP. Whitesnake so bili vse do Saint An’ Sinners pravi band, že ne Slide It In pa so zaradi Coverdale-ovih komercialnih ambicij začeli razpadati, od 1987 naprej pa so pravzaprav postali Coverdalova spremljevalna skupina. 1987 je bil sicer izjemen album, a je bil obenem tudi labodji spev, saj kasneje niso več posneli ničesar, kar bi se po kakovosti lahko primerjalo z zgodnjimi leti, po moji oceni je Slip Of The Tongue celo njihov najšibkejši album.
Imam kar nekaj Marsdenove glasbe, sploh Alaska so mi hudo všeč. Smo ga pa imeli priložnosti videti v živo pred 21 leti tudi v Sloveniji, ko so The Company Of Snakes bili headlinerji žal hitro umrlega fesivala v Izoli.