Blue Öyster Cult – Nezaboravno koncertno druženje s mističnim i tajanstvenim heavymetalskim pionirima (2023)
Blue Öyster Cult
Ljubljana / Media Center / Slovenija
ponedjeljak, 28. 8. 2023.
Još donedavno bismo osobu koja bi se usudila prorokovati da će legendarni američki teški rockeri Blue Öyster Cult nastupiti u Ljubljani, i to na jednom od samo tri datuma europskog dijela aktualne koncertne turneje, ostali slovenski ljubitelji ove slavne grupe samo sa sažaljenjem i podsmijehom potapšali po ramenu, ako je već ne bi uputili u posebnu ustanovu za mentalno zdravlje. No čudesa se svako malo ipak događaju pa je prvi slovenski gostujući nastup Blue Öyster Cult u gotovo posve novoj ljubljanskoj koncertnoj dvorani Mediacenter Cvetličarna krajem kolovoza postao stvarnost. Iako je mnogi od obilnom kišom manje-više opranih posjetitelja s mukom pronašao njezin ulaz, nova se dvorana na kraju pokazala kao posve pogođen izbor.
Grupa koja u Europu dolazi u vrlo rijetkim prilikama među ljubiteljima hard rocka i heavy metala s pravom uživa kultni status te se često stavlja uz bok Black Sabbath kad se govori o ključnim pionirima ranih metalskih zvukova. Termin ‘heavy metal’ prvi je put upotrijebljen upravo u vezi s njima, dok su njihovi često mistični, fantastični, konspirativni i okultni tekstovi, u kombinaciji s nekim ikoničnim gitarskim frazama unutar njihovih najvećih hitova, također imali izniman utjecaj na razvoj žanra. Nije ni čudo da je zanimanje za nastup Blue Öyster Cult bilo veliko pa je na koncert unatoč turobnom vremenu s zastrašujućim padalinama stiglo i dosta stranih posjetitelja.
Blue Öyster Cult već više od pet desetljeća vode jedini preostali članovi njihove klasične postave, koji su ujedno gitaristi i pjevači: gitarski majstor Donald ‘Buck Dharma’ Roeser, koji je u bendu od osnutka 1967., kad su se još zvali Soft White Underbelly, te njegov jednako karizmatični drugar Eric Bloom, koji se povremeno iz glavnog pjevača i gitarista pretvori u klavijaturista. Obojica su autori većine njihovih najvećih hitova i bez njihovih gitarskih i pjevačkih talenata nemoguće je zamisliti zvučnu sliku ove kultne grupe. U bendu su od 2004. i izvrsni ritam gitarist/klavijaturist/pjevač Richie Castellano te jednako tako sjajni bubnjar Jules Radino, dok se višegodišnji basist Danny Miranda, kojeg poznaju i ljubitelji grupe Queen, nakon višegodišnje odsutnosti 2017. vratio među stare drugare.
Prije izlaska na pozornicu ‘agenti u crnom’ su, slično kao što to na aktualnoj turneji rade njihovi ‘učenici’ Iron Maiden, pustili kultnu Vangelisovu glazbenu temu za film ‘Blade Runner’. Na nekim datumima američke turneje prije nastupa rado puste i glazbenu temu iz ‘Igre prijestolja’, koja im se puno manje poklapa s likom i djelom. Popis izvedenih skladbi tijekom ljubljanskog nastupa mnoge je ugodno iznenadio jer je bio posve drukčiji od onog od prije dva dana, kad su nastupili u Engleskoj, što je bio njihov prvi europski datum aktualne turneje. Nastup su otvorili omiljenim standardom “The Red & the Black”, koji potječe s njihova drugog albuma “Tyranny And Mutation” (1973.), i odmah dokazali da su u odličnoj koncertnoj formi. Buck i dalje koristi istu posebnu električnu gitaru marke Steinberger, bez vrata i s rupama poput švicarskog sira, na kojoj je svirao i prilikom našeg prvog koncertnog susreta s Blue Öyster Cult u Münchenu, što se dogodilo prije točno dvadeset godina. Buck tom specifično modificiranom modelu gitare od milja kaže ‘Cheeseburger’.
Prvo veće iznenađenje večeri bila je izvedba skladbe “Dr. Music” s često previđenog albuma “Mirrors” (1979.), po kojoj je nekoć ime dobio i davno ugašeni slovenski glazbeni časopis posvećen hard rocku i heavy metalu. S novog albuma “The Symbol Remains” (2020.), koji je uspješno nastavio gotovo nevjerojatan, rijetko viđen niz jedne od rijetkih teškorockerskih grupa bez slabog studijskog izdanja, odsvirali su dvije skladbe, i to “That Was Me” i “Tainted Blood”. U potonjoj je glavni vokal preuzeo Castellano, koji se iskazao ne samo kao povremeni pjevač i klavijaturist nego i kao izvrstan gitarski virtuoz i Buckova mlađa konkurencija na tom području. Prvi vrhunac večeri bila je izvedba nezaboravne klasike “Burnin’ For You” s albuma “Fire Of Unknown Origin” (1981.), koja spada u sam vrh njihovih najboljih radova i u kojoj u ulozi glavnog pjevača blista Buck. Blue Öyster Cult vratili su se u svoje tzv. ‘crno-bijelo’ razdoblje s “ME 262”, koja potječe s trećeg albuma “Secret Treaties” (1974.).
Od ‘novijih’ radova, odnosno onih koji nisu nastali prije više od četrdeset ili pedeset godina, te smo večeri čuli i odličnu, ali često previđenu “Harvest Moon” s albuma “Heaven Forbid” (1998.), koja je za mnogog nešto mlađeg sljedbenika predstavljala prvi ‘bliski susret’ s ovom grupom, dok nas je “Hot Rails To Hell” vratila u svijet ‘tiranije i mutacije’, odnosno u 1973., kad su se često promovirali kao američki odgovor na Black Sabbath. Buckova solo točka pod nazivom “Buck’s Boogie”, koju izvodi već desetljećima, bila je lijepo osvježenje koncertnog nastupa i temeljit prikaz raznolikih odlika njegove gitarske tehnike i izvanrednog talenta.
Među lijepa iznenađenja može se ubrojiti i izvedba skladbe “Then Came The Last Days of May” s istoimenog prvijenca koji je izašao davne 1972. Unutar te se skladbe jasno čuju psihodelični korijeni teškorockerskih pionira. Slijedila je izvedba triju velikih hitova koji su dobro poznati i onima koji Blue Öyster Cult poznaju tek površno ili uopće ne znaju o kojoj je grupi riječ, iako su na radiju već više puta čuli neka od njihovih najpoznatijih djela. S kultnim “E.T.I. (Extra Terrestrial Intelligence)” vratili smo se na njihov najcjenjeniji album “Agents of Fortune” (1976.) i našli se usred teškorockerske verzije ‘Dosjea X’. U svijet divovskih čudovišta iz japanskih filmova pozvali su nas izvedbom uvijek zabavne “Godzille”, zimzelene skladbe s albuma “Spectres” (1977.). Buck si je potom ponovno priuštio kraću solo točku. Nakon njezina završetka nastupio je vrhunac večeri izvedbom njihova najslavnijeg hita “(Don’t Fear) the Reaper”, koju je izdašno popularizirala prisutnost u prvom filmu iz serije horora ‘Noć vještica’ i koju poznaju mnogi koji inače nemaju pojma tko je njezin izvođač. Na bisu su, za razliku od nastupa u Engleskoj prije dva dana, odsvirali tri skladbe umjesto jedne, što znači da su pozitivan odjek publike znali primjereno nagraditi. Prilično opskurni “Tattoo Vampire”, također s albuma “Agents of Fortune”, bio je možda čak i najveće iznenađenje cijele večeri. Nakon susreta s izvanzemaljcima, divovskim monstrumima, gospođom s kosom i vampirima, likovima iz horora pridružio se još i “Harvester of Eyes” s albuma “Secret Treaties”. ‘Agenti u crnom’ nastup su, očekivano, zaključili svojim prvim hitom “Cities On Flame With Rock and Roll”, skladbom koja je zbog teksta o potpunom razaranju kao posljedici nuklearnog rata, nažalost, aktualna više nego ikad prije.
Ljubitelji eklektičnog teškog rocka s inteligentnim tekstovima te su večeri došli na svoje. Blue Öyster Cult dokazali su da im je koncertna forma i nakon više od pet desetljeća još uvijek u vrhu i cijelo se vrijeme vidjelo da tijekom nastupa neizmjerno uživaju. I dalje ostaju jedna od najuzbudljivijih teškorockerskih grupa, bilo ‘uživo’ ili u studiju. Čak je i ozvučenje za gotovo posve novu dvoranu bilo pristojno pa su se njihove znamenite vokalne harmonije cijelo vrijeme dobro čule. Organizatoru također treba dati posebnu pohvalu što ih je uspio dovesti u Ljubljanu. Jedina manja zamjerka ljubljanskom nastupu Blue Öyster Cult ide na račun toga što popis izvedenih skladbi, s iznimkom “Burnin’ For You”, nije sadržavao nijednu skladbu iz osamdesetih, iako su i u tom razdoblju stvorili čitavu hrpu odličnih skladbi, a neki obožavatelji to razdoblje cijene čak više od sedamdesetih. Bez obzira na spomenutu manju zamjerku, ljubljansko gostovanje teškorockerskih velikana još će nam dugo ostati u lijepom sjećanju.
Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen (br. 32 & 33)
Setlista:
1. Blade Runner (taped intro)
2. The Red & The Black
3. Dr. Music
4. That Was Me
5. Burnin’ For You
6. ME 262
7. Harvest Moon
8. Hot Rails to Hell
9. Buck’s Boogie
10. Tainted Blood
11. Then Came the Last Days of May
12. E. T. I. (Extra Terrestrial Intelligence)
13. Godzilla
14. Don’t Fear the Reaper
—bis—
15. Tattoo Vampire
16. Harvester of Eyes
17. Cities on Flame With Rock and Roll
Koncert desetletja. Če bi mi nekdo rekel, naj naštejem tri bande, ki nikoli ne bodo igrali v LJ, bi zagotovo eden bil BOC. Fenomenalen nastop. Zvok je bil odličen in jasen, pa sem bil v prvi vrsti. Očitno dvorana kot se šika za rock koncert. Svoje seveda prispeva band s svojo glasbo, ki seveda ni zvočni zid. Se pa potihem upal na Dominance And Submission, ampak vseh želja pač ne morejo izpolniti. Zelo prijetno pa sta me presenetili obe pesmi z zadnjega albuma, še zlasti Tainted Blood, ki je super sedla v set listo in je zame morda celo najboljša pesem, ki so jo stari bandi izdali na zadnjem albumu. Za razliko od denimo Senjutsu nisem komaj čakal, da nova pesem mine.
Črna pika pa spet za mestne službe. Po koncertu se je na parkirišču zgodila neprijetnost, ki je najbrž sicer bolj udarila tujce, pred katerimi je bila še dolga pot. Najprej smo stali v dolgi vrsti, vsaj kakšnih 20 minut, da smo plačali parkirnino, potem smo pa še pred rampo obtičali za kakšnih dobrih 20 minut. Nekomu se rampa ni odprla in preden je znal ali uspel priklicati helpdesk, da so mu dvignili rampo na daljavo, je tistim za njim že poteklo 15 minut od plačila in tudi naslednjemu seveda ni dvignilo rampe. Šele ko je, mislim, da tretji, poklical na pomoč, so rampo odprli za vse.
Take stvari se seveda lahko ob večjih dogodkih hitro zgodijo, zato bi bilo po mojem prav, da bi ob koncertih parkirišče pred Cvetličarno odprli. Ampak beseda “customer service” je našim birokratom seveda španska vas.
Hej hej, krasen komentar kot vedno (iz tvoje strani). Podobno dojemam tale prihod B.Ö.C. v Ljubljano, kot ti. 😀
Potem sva se gledala prve tri komade, no vsaj ti mene v hrbet, ker sem bil eden izmed štirih uradno akreditiranih fotografov. Naslednjič morava res pivo skupaj spit. Obvezno. Sicer so imeli samo svinjsko drage 0,33 l pločevinke običajnega Uniona, upam da na kakem prizorišču z več izbire piv 😀
Poklon bendu, poklon organizatorju (praviloma organizatorjev ne izpostavljam – a tokrat se mu samo klanjam do tal).
Dr. Music in Tattoo Vampire – da bom to dvoje kdaj v živo slišal … hehe. Tainted Blood noro dober komad iz zadnje plate – progresivno začinjen in Castellano v središču. Všeč mi je da so ga spustili tako v ospredje (parkrat je osupnil s huronskimi solažami), ker je izjemno izpopolnjen glasbenik in kot kaže nosi tudi izvrstne komponistične talente. Pa odlična Harvest Moon. Nor komad iz “Heaven Forbid” plate, še ena želja, ki se mi je uresničila… sicer pa super komadi iz klasičnega obdobja sedemdesetih. Sam sem, podobno kot avtor (se vidi da nosiva soroden DNK), prav tako pogrešal samo še kakšen komad iz osemdesetih več (kakšno Shooting Shark, Dancin’ in the Ruins, Astronomy, da ne govorim o kakšni Take Me Away,….) – to je edina minorna pripomba, ki je povsem ‘neobvezni klic razvajenosti privrženca skupine’ 😀
S Petrom sva se nekoč davno tega kot velika fena Uriah Heep odpravila v München. Pisal se je 11. 12. 2003. Bila je Muffathalle. Pred Uriah Heep so nastopili stoner rockerji Fireball Ministry in kot posebni gostje evropskega dela takratne UH turneje potem še Blue Öyster Cult (z Rondinellijem na bobnih in takrat še živim Alanom Lanierjem).
Set lista je bila takrat takšna:
1.Buck’s Boogie
2.E.T.I. (Extra Terrestrial Intelligence)
3.Dance On Stilts
4.Burning For You
5.See You In Black
6.Divine Winds
7.Cities On Flame With Rock And Roll
8.Godzilla (solo bas, solo bobni)
9.Don’t Fear The Reaper
—dodatek—
10.Dominance And Submission
V bistvu sva šla tja prvenstveno zarad Heep, ampak kasneje se je izkazalo, kako je bila to ekstremno modra odločitev.
Bend sem sicer prestregel še na Rock Of Ages festivalu mislim da leta 2017, od tam je izšel tudi uradni koncertni album, ampak tale koncert v Ljubljani, ga pa zmaga na polno.
Že samo zaradi dejstva da so bili glavni na odru. Ne vrinjeni v festivalski line up, ali posebni gostje drugega headlinerja , ampak so imeli polnokrvni špil dolg skoraj uro in 40 minut se mi zdi (ali je bilo več?)
Krasen zvok, krasna forma. Bloom je še zmerej taprav ‘bad ass’ na odru 😀 Kolk top!
Navdušen in ne znam prehvalit vsega skupaj.
Kot si napisal. (Vsaj) koncert desetletja!
Kdor si tega koncerta ni privoščil tokrat v Ljubljani, pa stavi nekaj na metal in rock, je isto, kot da bi uletel v Ljubljano Black Sabbath (v line-up-u z Ozzyjem), pa da na bi šel na koncert. Enako velik greh! 😀
Glede parkirišč pa bodo tole morali drugače reševati. Brezmejna JAnkovičeva pogoltnost mora imeti nekje meje. Kar se je v zvezi s tem dogajalo po koncertu je absurd vseh absurdov. NE vem, naj plačajo par redarjev v takšnih primerih, da kasirajo po 5 evrov na avto, preden zapelješ na parkirišče, tisto zapornico pa v času koncerta odšraufajo dol. Takšnega kaosa res ne pomnim. Kot da je to (znova in znova) možno samo v Sloveniji.
Fantasticen koncert. Res je bilo super. Setlista je bila bolj ali manj pricakovana glede na zadnje koncerte, z izjemo par deep cutov – Tattoo Vampire, Dr. Music, Harvester of Eyes.
Osebno sem potihem upal na kako vecjo eksotiko, npr. Joan Crawford, ali pa vsaj I Love the Night. Mogoce tudi kak bolj pop komad kasnejsih albumov – Dancing in the Ruins, Shooting Shark, Perfect Water.
Edini resen manjko v setlisti, ki ga je tezko obrazloziti, je Astronomy. Res ne razumem, zakaj ga ne igrajo vec tako pogosto, saj je nekako jedrni del Imaginos mita in reprezentativen za zelo pomembno zgodnje obdobje banda.
Akustika je bila odlicna. Bil sem na balkonu v centru, takoj za tonsko ekpio in tam je bil zvok res fenomenalen, prav tako pa dober pogled na celotno dogajanje na odru. Na zalost ni bilo na voljo prav veliko mercha, sam bi z veseljem kupil kako vinilko ali dve, ali pa vsaj majico, ampak je bilo takoj vse razprodano!
Na parkiriscu je bil pa totalen kaos, ki ga raje ne bi komentiral…
Tudi mi smo pričakovali da se bo dalo kakšno ploščo kupit na mizi z uradnimi spominki. Ampak nič. Sem old school in ne maram naročanja po netu. Najraje zgrabim vinilko kar v trgovini. Navada še iz osemdesetih 😀
Glede majic smo imeli pa očitno srečo, da smo bili v pravem času na pravem mestu. Precejšna vrsta se je naredila v trenutku. Zlasti pa so jo ustvarili obiskovalci iz območja nekdanje skupne države. Dva, ki sta prišla iz Bosne na koncert, in sta stala poleg v vrsti za majice, sta zavijala z očmi, ko sta ugledala ceno 35,00€. Potem je en od njiju v šali dejal: “Mogoče za obe” (eksponata sta bila namreč dva na mizi, da se je videl front in back print). Je pa po koncertu ‘naš stari dobri prijatu s Hrvaške’, ki skrbi na koncertnih okoliših naše regije že vrsto let za tiste z low budget varianto, reševal situacijo s svojo B.Ö.C. (non-aprooved) verzijo majic 😀
Cena majice pa huh… dost diskutabilna. Ni 50,00€ in ni 45,00€, kot je to recimo na Kiss pa Iron Maiden koncertih. No, ni pa tudi 25,00€, kot je to bilo na Jethro Tull koncertu letos v Hali Tivoliju…. 😀