Nastupaju: Ryujin (ex-Gyze) / Eleine / Ensiferum / PAIN
Datum: utorak, 24. 10. 2023.
Lokacija: Ljubljana / Cvetličarna / Slovenija
PAIN u Sloveniji! Da! Projekt kojeg se legendarni producent i šef švedskih death metalaca Hypocrisy – slobodno možemo reći famozni Peter Tägtgren – davno, davno prije prilično nedužno prihvatio kao hobi, u kojem je htio samo eksperimentirati s elementima elektronske glazbe, techna i industriala osamdesetih te ih križati s heavy metalom, potpuno neočekivano pokazao se komercijalnim uspjehom. Nakon šest godina Tägtgren se zaputio na novu europsku turneju, koju je nazvao “I Am” (on tour). Pozvao je zanimljivu družinu. Kao posebni gosti stižu finski epski folk metalci Ensiferum, koji već na startu donose dodatnu i zavidnu četu zagriženih sljedbenika, dok su kao podrška tu japanski samurajski power/melodični death metalci Ryujin (nedavno preimenovani iz Gyze u Ryujin) i švedski simfonijski power metalci Eleine. Dakle, konkretna koncertna falanga.
I opet smo nakon jako dugo vremena u ljubljanskoj Cvetličarni. I opet lije. Lije kao da je sudnji dan. Slično kao kraj ovogodišnjeg kolovoza, kad su na Kranjčevoj 20, točnije u dvorani VPK MediaPark, nastupili kultni američki rockeri Blue Öyster Cult. Vrata se otvaraju u devetnaest sati! U prvim redovima već stoji zavidna gomila koja čeka da se na pozornicu popnu poletni japanski samurajski metalci Ryujin. Bend inače djeluje od 2009. I to već s trećim imenom. Prvo je dvije godine djelovao pod imenom Suicide Heaven, a onda se preimenovao u Gyze i nanizao četiri studijska albuma te 3 EP-a. Ove su se godine Gyze preimenovali u Ryujin i najavili izlazak istoimenog novog studijskog albuma “Ryujin”, koji bi trebao izaći sredinom siječnja 2024. za Napalm Records. Skupina djeluje kao kvartet. No u Ljubljani je nastupila u pomalo prilagođenoj postavi. Vokalist i glavni gitarist naravno ostaje Ryoji Shinamoto, a na bas gitari također Aruta Watanabe, dok na bubnjevima nije bio Ryojijev brat Shujih Shinamoto, a nisam uspio doznati ni tko s Ryujin na ovoj turneji svira ritam gitaru. Kako god. Ryoji je djelovao vrlo suvereno. Pokazao je konkretnu bogatu gitarsku vrvohodnost te uvjerljivo kombinirao čiste vokale i growl vokale. Pritom se vidi da mu ovo nije prvi koncert, jer je bez zadrške pozivao publiku na sudjelovanje. Svoje je dodao i agilni basist Aruta (u ratnim bojama i s crveno obojenom kosom svezanom u rep), kojeg je bila puna cijela pozornica. Ukratko, lijepo uigrana izvedba samurajskog metala. Dečki nose čak i samurajsku odjeću, a melos se često razvija tako da zaluta u crpljenje inspiracije iz tradicionalne japanske glazbe, iako se zapravo u osnovi radi o power metalu. Mjestimice silno brzo odsviran. Ryoji je, kako je spomenuto, odličan gitarist, pa je tijekom koncerta podijelio nekoliko tehnički visoko ubranih virtuoznih lekcija. Stil skupine začinjen je i povremenim neoklasicizmima, što je posebno demonstrirala epska koračnica Raijin & Fujin, kojom je kvartet zaključio izuzetno simpatičan nastup. Jedini problemčić? Zvuk gitara. Nije bio razgovijetan. Šteta. No to nije krivnja skupine. Na ovoj turneji skupini Ryujin kao bubnjar pomaže Simon McKay, koji je u prošlosti surađivao s The Agonist, a nastupa i kao koncertni bubnjar sastava Inhuman Condition.
Eleine spadaju među simfonijske power metal skupine, ali one malo mračnije fele. U središtu kvinteta naravno je pjevačica Madeleine Liljestam, po kojoj je skupina i dobila ime. U devet godina djelovanja skupina je izdala četiri studijska albuma, posljednji od njih, “We Shall Remain”, upravo sredinom ovogodišnjeg srpnja. Eleine su se dosad kalili na turnejama sa skupinama poput W.A.S.P., Arch Enemy, Moonspell, Sonata Arctica i Myrath. Oba gitarista koriste sedmožičane gitare kako bi postigli masivniju i mračniju zvučnu sliku. Nažalost, ni tijekom nastupa Eleine zvučna slika nije bila najbolje podešena, pa rad gitara opet nije djelovao poželjno razgovijetno, a kraći kraj su povukli i gitarski solo dijelovi. Skupina se time nije opterećivala. Madeleine je svojim karizmom, odličnom vokalnom izvedbom i profinjenim podgrijavanjem publike lako preuzela fokus publike, a skupina je koncert tako i uspješno odvezla do kraja. Repertoar 40-minutnog nastupa bio je podređen promociji aktualnog albuma “We Shall Remain”, s kojeg je motivirana skupina s predanom angažiranošću izvela čak pet od osam skladbi. Kao što je spomenuto. Madeleine je ključ sastava!
Ensiferum! Ako se između koncerata Ryujin i Eleine po parteru Cvetličarne još moglo pristojno šetati, prostor se neposredno prije nastupa finskih folk metal legendi potpuno zgusnuo. Natrpao. Posvuda. Sprijeda i straga. Dvorana je odjednom postala nabijena do daske. To je samo dokaz da su Ensiferum kroz godine prkošenja uspjeli steći konkretan udio ciljane publike, koja im posljednjih nekoliko godina uopće vjerno ide u stopu. Prati ih i na turnejama. Dolazak Ensiferum tako je događanje iznenada podigao na znatno višu razinu. Tome su pridonijele znatno bolje zvučne karakteristike kojima su se Ensiferum uživali tijekom nastupa, a drugo je neosporna činjenica o predanim sljedbenicima, koji su skupinu mjestimice doslovno nosili na krilima svojim fanatičnim vladanjem stihova. Bend je iskoristio poziv PAIN-a da se priključi “I Am” turneji radi promocije još uvijek aktualnog albuma “Thalassic”, iako je vokalist i gitarist Petri Lindroos u drugoj polovici koncerta natuknuo da skupina odmah nakon ove turneje odlazi u studio, gdje će snimiti novi album. I to je dodatno raspalilo izuzetno vrući povratni odaziv publike. Naravno, Ensiferum su kao rutinirana metalska utvrda, koju drže na okupu karizmatični basist Sami Hinkka i vokalist/gitarist Petri Lindroos, iz minute u minutu stupnjevali svoj koncert. Tako su dinamika i atmosfera postajale sve intenzivnije s kumulusom u samom koncertnom finalu, kad je bend prionuo na pivski završetak svojim polka vodka metalskim napadom Lai Lai Hei, a nastup okrunio zabavnom i očekivanom klasikom željeznog repertoara Two Of Spades. I u zvučnom smislu stvar je štimala. Osjetilo se, doduše, da Petriju tijekom koncerta pomalo popušta vokalni growl, što je skupina ništa manje rutinirano sanirala, jer je u posljednjem dijelu koncerta na scenu sve više istupao Sami, a bend je u tom dijelu vokale često prepuštao kar publici.
I PAIN naravno! PAIN su zanimljiva stvar. Možeš ih samo voljeti ili mrziti. Međuvarijante nema. Tako je bilo logično da se te večeri na koncertu našao mnogi koji sluša i skupine tipa Ministry i Marilyn Manson (Rammstein su naravno uračunati). Ali polako. PAIN su svoja priča, sa svojom bazom. I odmah je bilo jasno po što je publika te večeri došla u Cvetličarnu. Dakle, po dozu PAIN-a. Uvodno treba istaknuti nešto. Tägtgren je izuzetno zaposlen čovjek. Neprestano. Napokon, spomenimo samo djelovanje projekta Lindemann, u kojem je udružio snage s ikoničnim Rammstein pjevačem Tillom Lindemannom. Upravo je iz projekta Lindemann Tägtgren povukao glazbenike k PAIN-u i s njima oblikovao kvartet za “I Am” turneju! To su: sin Sebastian Tägtgren na bubnjevima, basist Jonathan Olsson na bas gitari i gitarist Sebastian Svalland.
Tägtgren je s PAIN-om iskoristio ovu turneju ponajprije da pronađe svojevrsnu ponovnu afirmaciju. Zato ju je i nazvao “I Am”, jer kako se čini, namjerava u idućim godinama ponovno posvetiti više kreativnog fokusa PAIN-u. Tako je repertoar sastavio po principu presjeka najvidljivijih dostignuća prijeđenog puta PAIN-a, koji je bio zastupljen karijernim favoritima skupine, a istodobno posoljen s dva nova singla Revolution i Party In My Head. Oba su se singla u međuvremenu već odlično primila među publikom, a ujedno nagovještavaju da se PAIN pripremaju na snimanje novog albuma. Posljednji – to je “Coming Home” – izašao je 2016., što je samo dokaz da se Tägtgren posljednjih godina fokusirao na druge glazbene izazove (uz Lindemann i Hypocrisy, naravno ga puno zaokuplja producentski posao).
Dosta objašnjavanja! Idemo na koncert. Mosh pitova i ostalog skakutanja te prevrtanja, kao što je to vrijedilo za Ensiferum koncert, ovaj put nije bilo. Obilje magle, takve da bi se mogla rezati nožem, što spada u uspostavu industrijske, mračne i ritmički blještave kulise. Stanke među skladbama bile su lukavo dozirane zabavnim animacijama kojima su bile potkrijepljene poruke pojedinih skladbi. Recimo kar karijernih hitova, pri čemu je Call Me bila poduprta projekcijom cijelog videa u kojem kao posebni gost na vokalu sudjeluje Joakim Brodén (Sabaton). Bend si je priuštio pravi skeč. Počeo je izvedbom komada, a onda na početku refrena namjerno raspao i zrežirano odsvirao fušu, zbog čega je prekinuo izvedbu. U istom trenutku kad su PAIN zaustavili komad, na platnu se pojavio Joakim Brodén i stvar je krenula dalje. Lukava ‘zajebancija’ koja je potpuno upalila.
Tägtgren je izuzetno karizmatičan scenski lik. Izvrstan je interpret koji zna hipnotizirati, povući na sebe. Nosi magnetizam. Bez obzira na to što je šou skupine poduprt brojnim semplovima i što je zbog toga kvaliteta zvučne slike tijekom koncerta oscilirala, njegova je prisutnost jednostavno posve zadovoljavajuća. Publika je uživala. Cvetličarna se tako posve zapalila i jedinstveno disala s Peterom. I tako je moglo ostati cijelu noć. Spoj gitarskih rifova i blještavih ritmova poduprtih semplovima vuče u fazu transa, zanesenosti. A povrh svega je naravno glavni žur. Odklop koji su došli dostaviti PAIN. Publika je u tome definitivno bila utažena i ispunjena.
PAIN su kroz godine usvojili i ugradili u svoje koncerte i znatnu mjeru nabrijane lucidnosti, koja dodatno zabavlja, a Tägtgrenu se vidi da je posljednjih godina puno ceremonijalnosti priučio i družeći se s Tillom Lindemannom. Da je bio odjeven u obilno namazanog zombija obučenog u viseće i raspadajuće krpe, ne treba ni isticati. To jednostavno spada u PAIN koncerte.
Odlično je izveden ovaj događaj u ljubljanskoj Cvetličarni. U svemu. Posjet je bio fantastičan i to je povoljno utjecalo i na raspoloženje skupina, što su okrunili ponajprije nastupi Ensiferum i PAIN. Osim vremena, ovaj put nije moglo ići i nije išlo ništa po krivu!
Još jedna stvar. Ako se na koncert na Kranjčevu 20 u posljednje vrijeme još niste dovezli automobilom, očekujte probleme pri odlasku kući ako ste parkirali na plaćenom parkiralištu ispred dvorane. Ne zato što bi parkiranje bilo skupo, nego je problem da ljudi u koloni ne stignu do rampe u 15 minuta nakon plaćanja parkirnine na automatu. A to znači da čim se ispred rampe zaustavi prvi auto (čak i ako je parkirnina plaćena), koji je do rampe stigao 16 ili više minuta nakon plaćanja parkirnine, to izaziva pravi kaos na parkiralištu. Stvar je lako rješiva, pitanje je samo je li izvediva, jer smo naravno tužno dovoljno, pa ipak, ponovno opet samo u Sloveniji. Samo bi trebalo podići rampu i dovesti na parkiralište ljude koji bi naplaćivali parkirninu odmah po dolasku posjetitelja na parkiralište. Ljudi bi platili i više nego što treba, samo da imaju mir i normalno se odvezu kući nakon koncerta. Pogotovo ako su stigli iz Italije, Austrije ili Hrvatske. Bijesa i negodovanja na parkiralištu tako ni ovaj put nije manjkalo još dugo u noć nakon koncerta PAIN-a.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Ryujin:
1. Last Insanity
2. Eastern Spirits
3. Samurai Metal
4. Dragon Calling
5. Raijin & Fujin
Eleine:
1. Enemies
2. Never Forget
3. We Are Legion
4. War Das Alles
5. Blood in Their Eyes
6. Ava of Death
7. We Shall Remain
8. Death Incarnate
Ensiferum:
1. Andromeda
2. In My Sword I Trust
3. Run From the Crushing Tide
4. For Sirens
5. Twilight Tavern
6. Heathen Horde
7. One Man Army
8. Lai Lai Hei
9. Two of Spades
PAIN:
1. Let Me Out
2. End of the Line
3. Nailed to the Ground
4. The Great Pretender
5. Call Me
6. Walking on Glass
7. Revolution
8. Zombie Slam
9. Suicide Machine
10. Monkey Business
11. Coming Home
12. Have a Drink on Me
13. Same Old Song
14. It’s Only Them
15. Bye/Die
16. Gimme Shelter
—dodatak—
17. Party in My Head
18. I’m Going In
19. Shut Your Mouth
