Nastupaju: Keops / Elvenking / Alestorm
Datum: srijeda, 15. 11. 2023.
Lokacija: Zagreb / Boogaloo / Hrvatska
Alestorm su svojevrstan fenomen! Kad ih je autor ovog teksta prvi put gledao na pozornici u prijepodnevnim satima ljeta 2009. usred njemačkog Bang Your Head!!! festivala, u njihovu nastupu nije našao baš ništa što bi ga pokrenulo. Naprotiv. Zbog ‘gargamelskog’ Christophera Bowesa i njegove družine davnog je 26. 6. 2009. usred njemačkog Balingena imao poprilično pokvaren početak novog dana.
Zašto su Alestorm ipak postali fenomen i zašto su s vremenom postali jedan od najopsjednutijih bendova, nije teško odgovoriti. Generičkoj glazbenoj supstanci dodaš sam način podavanja te supstance. Bez obzira na to što Alestorm od samog početka sviraju power metal, trude se svidjeti masi kao sastav koji je sve prije nego sastav koji pripada žanru heavy metala. A to su kroz godine samo produbljivali, ustrajući na svojoj, iz alkoholnih para skuhanoj verziji metala zvanoj pirate metal. I to treba na neki način cijeniti. Poštovati. Imali su ne samo dovoljno žara i ambicija, nego i podivljale zadjetinjene lukavosti te hrabrosti da je cijela stvar planula. Za upornost su konkretno nagrađeni. No primjera nove ere revitalizma u power metalu ima na kante. Samo treba zauzeti pravu nišu. Tu su Sabaton, Powerwolf, Gloryhammer. I toj obitelji, koja je glazbenu generičnost opremila bajkovitim pripovijedanjem i scenografijom (potkrijepljenom i alkoholnim razvratom), sve jasnije slijede i (naši) pirate metalci Alestorm.
“Seventh Rum Of A Seventh Rum”, sedmi studijski album, doveo je Alestorm u našu regiju napokon (nakon duljeg vremena) i na koncerte klupske scene (bend inače jako dobro poznajemo s festivala Metaldays). Ako me sjećanje ne vara, 2014. su s Brainstorm nastupili u ljubljanskoj Gala Hali (a prije toga 2011. i 2009.)? Dan nakon drugog nastupa u Ljubljani na aktualnoj turneji zvanoj “Weird Kinda European Tour Thing Winter 2023”, piratski metalski kratkohlačaši sa svojom pivskom olujom škotskog podrijetla zaustavili su se još i u zagrebačkom klubu Boogaloo. Da je bend s vremenom postao iznimno popularan, osobito među novom generacijom ljubitelja metala, nagovještavala je duga kolona ispred štanda sa službenim suvenirima sastava, koji su veselo počeli kopnjeti ubrzo nakon što su se vrata Boogaloa otvorila. Točno u pola sedam navečer. A tom redu nije bilo ni kraja ni konca. Ni tijekom Elvenking koncerta.
Ali idemo redom. U sedam sati na pozornicu su se popeli obećavajući riječki heavy metalci Keops. Bend s konkretnom kilometražom i tri albuma u džepu. Na treći smo čekali do prošle godine i… Dočekali? Bend je, naime, nakon ozbiljnog prevjetravanja postave i prelaska iz kvarteta u kvintet, konkretno pokucao na vrata međunarodne prepoznatljivosti. “Road To Perdition”, otpjevan na engleskom jeziku, odlično je djelo koje je naišlo na vrlo dobre ocjene i kritike kako kod kuće u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, a bend na krilima uspješnog trećeg albuma već stvara materijal za njegova nasljednika. U trajanju od dobrih pola sata Keops su se predstavili kao prokleto dobro nauljena koncertna mašinerija koja je odlično iskoristila danu priliku. Njihov epski, ali mračno bombastični heavy metal, naravno potkrijepljen ikonografijom starog Egipta (i u pogledu aranžmana), publika u Boogaloou već je dobro poznavala, a vokalist Zvonimir Špacapan nije se morao previše truditi da Boogaloo, koji se tijekom nastupa sastava marljivo punio, izmami konkretnije povratne reakcije. Bend je tako u velikoj mjeri odsvirao album “Road To Perdition” te predstavio i posve novu skladbu The Machine. Odličan izbor. Pogotovo za posjetitelje mog kova koji sastav do susreta uživo nis(m)o poznavali. Unatoč ne baš idealnom zvuku, bend je impresionirao svojom zagrizenošću i srčanošću. A u tome je, naravno, glavni čar!
Elvenking, posebni gosti, uskočili su na ljubljanski i zagrebački nastup tijekom Alestorm turneje. Našla se naime vremenska ‘rupa’ usred europskog dijela turneje koju Alestorm odrađuju s njemačkim medieval metalcima Saltatio Mortis. U ulozi predgrupe, jer su Saltatio Mortis u Njemačkoj jednostavno golemi – a datumi turneje gravitiraju, s raskošnim viškom, upravo prema Njemačkoj. Zato su Alestorm studenu datumsku rupu iskoristili za posjet Ljubljani i Zagrebu. I srećom, Elvenking su se pokazali kao raspoloživ sastav koji je za ulogu zagrijavanja više nego zgodan. Našli su vremena uskočiti u ulogu posebnih gostiju, bili su svojevrsna ekskluziva. S domicilom u mjestu Sacile kod Pordenonea, što je blizu. Streljaj od slovenske granice, a i od Zagreba. No tu postoji dublja veza. Elvenking su bili predgrupa na prošlogodišnjoj lipanjskoj turneji Gloryhammer. Na njoj su 22. 6. 2022. nastupili i u ljubljanskom CUK Kino Šiška – i to ne treba zaboraviti! Zašto to ističem? U Gloryhammer na poziciji klavijaturista djeluje Christopher Bowes – glavni lik Alestorm. Iako Christopher s Gloryhammer ne nastupa na turnejama, očito za Alestorm i Gloryhammer pri bukiranju koncerata brine isto osoblje, koje, među ostalim, nije zaboravilo ni na geografsku ‘zgodnost’ Elvenking. Ukratko, stvari su ponekad povezanije nego što možemo misliti.
No, po samom stažu Elvenking mogu poslati Alestorm kad god po cigarete. Talijani djeluju od 1997. naovamo i da u to vrijeme njihovi sunarodnjaci Rhapsody (danas Rhapsody of Fire) već s prva dva albuma nisu bili tako uspješni, Elvenking bi vjerojatno danas nosili primat najuspješnijeg međunarodnog banda u power (folk) metalu koji je ikad izašao iz Italije. Bend je u karijeri nanizao seriju odličnih studijskih albuma koji posjeduju izrazitu glazbenu zaraznost, potkrijepljenu jasnom folk nadahnutošću, gdje je koketiranje s momentom poganstva jasno naznačeno, a sve je to s vremenom rezultiralo time da posljednjih godina Elvenking prate predane čete sljedbenika. Kod kuće i u inozemstvu. I to je potvrdio Boogaloo. U jednosatnom nastupu Elvenking su podigli cijelo prizorište. Od prvih redova, koji su bestijalno vladali stihovima, do zadnjih. Jedinstveno!
Davide ‘Damnagoras’ Moras, s rogovljem nataknutim na lubanju, ostaje magnet svoje vrste, a kvintet iskazuje izuzetnu scensku kalibraciju usklađenosti, čime zapovijedaju iskustvo i rutina. Damni društvo pravi kao drugi originalni član postave gitarist Aydan, a s njegove lijeve strane (gledano s pozornice) pridružuje mu se i drugi gitarist HeadMatt. Tu su još basist Jakob, bubnjar Symohn i violinist Lethien. Vrlo dobar zvuk tijekom cijelog nastupa, u kojem je bend glavninu pažnje posvetio promociji dvaju posljednjih studijskih ostvarenja, “Reader of the Runes”. No Elvenking su sastav koji se pobrine i za izvedbu skladbi nastalih prije sedamnaest godina. Izvedbom skladbi The Wanderer i završne naslovne s njihova trećeg studijskog albuma “The Winter Wake” vratili su nas u zlatno doba prvog revival vala power metala.
I tu je opet! Onaj divovski gumeni patak. Groteska koja nadmašuje odabrane likove animiranih Looney Tunes filmova danas je za Alestorm odskočna daska kojom su momci posljednjih godina skokovito stjecali naklonost nove generacije ljubitelja metala. A oni nisu nužno metalci. Kao što je i sve što Alestorm rade na pozornicama posve nemetalsko. I upravo je u tome štos. Hrpa folka nališpanog i nakićenog u pirate i piratkinje, s obaveznim pivom u ruci. Na Alestorm moraš doći nabiti se. U pravilu. Ako smiješ, naravno. Dakle, ne uvijek usred tjedna. Ljudi koji su se tijekom koncerta dovukli do šanka često su si priuštili samo čašu vode. Nečuvena ‘fekalija’ (u očima true metalca). True? Što je to već? Je li itko još živ? Zašto onda čaša ‘spasenja’ (čitaj: vode)? Zbog straha od plavih košulja ili jednostavne činjenice da za išta više naprosto nema love? To je dakle nova generacija. Malo disciplinirana. A bitan je bezbrižan žur. A njega na Alestorm koncertima ima u izobilju. Upravo po to publika dolazi. U splet parodije i zabave. Kad se na pozornici pojavi gitarist Mate Bodor u zategnutim travnatozelenim svilenosjajnim trenirkama (kratkim hlačicama) koje gotovo kradu pažnju pjevaču Christopheru Bowesu, znaš da je vrag dostavio dodatnu krepostnu šalu na pozornicu. Bowes je slomio/uganuo ruku neposredno prije dolaska u Ljubljanu, pa ju je i u Zagrebu njegovao. Tako na pozornici nije bilo njegova znamenitog ‘prvog ubojice heavy metal ikonografije’, to jest klavijatura u obliku key-tara. No čovjek sa škotskom suknjom, ‘regular Joe’ (hvala na mig Denis) kapicom, svojim neosporivim karizmom i polka-keltskim marširanjem te koračanjem, odlučno stojeći na podiju, cijelo je vrijeme držao publiku uz sebe da mu je ona halapljivo grabila iz ruku.
Divna energija. Posvuda sam pozitivizam. Vedrina. Opuštenost. Osjećaj pripadnosti velikoj obitelji koju druži glazba. To je sve što ti treba. Pogotovo za odklop u srijedu navečer usred hrvatske prijestolnice. Luda odluka kad je riječ o destinaciji. Zar u Ljubljani nije bilo ništa bliže? Zar tamo nisu svirali Alestorm dan prije? Ahhh… Dolazi s godinama. Vjeruj starom, ali nezasićenom prdcu.
Što god je radio Christopher, radila je i publika u Boogaloou, koja je povremeno upadala u pravi trans privrženosti. Predanosti. Vjernosti. Osjećaj reagiranja publike prije podsjeća na koncert nekih Dropkick Murphys nego na sastave heavy metalskog pedigrea. Nevjerojatno je kako ljudi ne samo da vladaju stihovima, nego točno znaju što slijedi u određenom dijelu nastupa sastava. Rituali su uhodani. Folk polka metalski marš. U svim pravcima. Na sve strane. Reagiranje. Kemija. Ruku pod ruku. To je autentičnost koju donosi takva zabava. Vrijeme i prostor su nestali. Bend je headlinerski nastup produljio za pet točaka (od uobičajenih 13 koje inače izvodi kao predgrupa Saltatio Mortis). Na pozornici nije falio ni tip s glavom morskog psa.
Alestorm su u Boogaloou dakle ‘ubili’ publiku. Zapravo su postigli poantu posjeta hrvatskoj prijestolnici, koju možemo formulirati i obrnuto. Publika se došla ‘ubiti’ na Alestorm žurku. Slavlje olujnog tobogana hektolitara škotskog piva koje je štrcalo i prskalo odasvud, dodir publike s najvećim favoritima repertoara i katapult ravno u njedra apsolutnog odklopa. Na sat i pol. U svoj svijet. Svijet fantazmagorično trulih piratskih zombija koji ispužu iz kriptičnih dubina karipskog mora, ravno iz crijeva debelih (dva i pol metra dugih) zelenih murina (Gymnothorax funebris), obilno obraslih algama (uz koje se islandski kelp skriva) i tentaklima divovskih morskih anemona, ticalima divovskih lignji, uz bučnu pratnju ‘pieces of eight’ vriskanja. U svojevrsni svijet orgije potkrijepljene beskonačnim rundama ruma i naravno, oluje škotskog piva. Nevjerojatno gdje su Alestorm stigli. A osvajanje masa time još nije gotovo. Neka ih brca i grebe proteza drvenih nogu i ručnih ‘Captain Hook’ kuka još mnogo godina.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Keops setlista:
1. Unconscious Mind
2. The Machine
3. Road to Perdition
4. My Soul Released
5. Rise Again
6. Trauma
7. When I Remember
8. Keops
Elvenking setlista:
1. Rapture
2. The Hanging Tree
3. Draugen’s Maelstrom
4. Pagan Revolution
5. Silverseal
6. Moonbeam Stone Circle
7. Bride of Night
8. The One We Shall Follow
9. The Wanderer
10. The Divided Heart
11. Elvenlegions
12. The Winter Wake
Alestorm setlista:
1. Keelhauled
2. No Grave but the Sea
3. The Sunk’n Norwegian
4. Walk the Plank
5. Alestorm
6. Under Blackened Banners
7. Treasure Chest Party Quest
8. Hangover (orig. Taio Cruz)
9. Wenches & Mead (sa srednjim dijelom u “For Dogs” verziji)
10. 1741 (The Battle of Cartagena)
11. Mexico
12. Pirate Song (s Manowar introm)
13. P.A.R.T.Y.
14. Captain Morgan’s Revenge
15. Shit Boat (No Fans)
—dodatak—
16. Drink
17. Zombies Ate My Pirate Ship
18. Fucked With an Anchor
