Alestorm nakon devet godina ponovno osvojili Sloveniju (2023)
Zaria / Elvenking / Alestorm
utorak, 14. 11. 2023
Ljubljana / Cvetličarna / Slovenija
Alestorm, škotski piratski metal bend koji zapravo i nije posve škotski (dvojica članova dolaze iz susjedne Irske, a glavni gitarist je Mađar), nakon devet godina ponovno su zauzeli Sloveniju.
Ulogu predgrupe ovaj su put dobili Medvoščani Zaria. Simfonijski folk metalci uvodnih su pola sata iskoristili za predstavljanje vlastite glazbe, posebno najnovijeg i ukupno drugog studijskog albuma “Tell The Wind”. Za Zariu je to bila više nego dobrodošla prilika da se predstave široj publici, jer takvih nastupa zapravo nemaju previše. Cvetličarna je za vrijeme njihova nastupa već bila popriličnom napunjena, a s obzirom na to da su među posjetiteljima bili i oni koji su na koncerte Elvenking i Alestorm došli iz Austrije i Italije, nadajmo se da je to pomoglo proširiti dobar glas o bendu i preko slovenskih granica. Nastup je imao nekoliko zvučnih ‘škrbina’, a dobro bi došlo i da se ubuduće podigne odrska ‘kinetika’, ali su se Zaria ovaj put u Cvetličarni pokazali kao vrlo dobro uigrana ekipa, što se svakako računa.












Elvenking su naravno druga priča. Nakon godina prkošenja i posljedično samouvjerenog odrskog držanja, gdje je sve vezano uz koncertni ‘obred’ prostudirano do detalja. Bend je u satu nastupa okupio oko sebe pristojnu količinu fanova koji su znali stihove cijelog repertoara. Osjeti se da je riječ o bendu s izuzetnom kilometražom. Elvenking su naime legende (poganskog) folk (power) metala – čak jedan od prvih talijanskih sastava kojem je uspio proboj na metal sceni. Djeluju gotovo jednako dugo kao tršćanske legende talijanskog power metala Rhapsody of Fire. Elvenking su valjali komad za komadom, a fokus nastupa bio je usmjeren na predstavljanje albuma “Reader of the Runes – Rapture”, koji je izašao ove godine. Uvodno poganski našminkani i rogati Davide “Damnagoras” Moras rutinirano je držao publiku uz sebe, a bend impresionira svojom školom izuzetno zaraznih skladbi, nabijenih bombastikom i pompom, što je dosezalo izražajni i atmosferični kumulus u pjevnim refrenima. Kao rečeno. S Elvenking je surađivala većina publike. I u prednjim i u zadnjim redovima, što znači da je bend kroz godine djelovanja stekao vjernu bazu podržavatelja. Ne samo korektan, nego izuzetno uvjerljiv nastup!






















Alestorm, glavne zvijezde večeri, napeli su jedra i doplovili do Ljubljane, gdje su u (pre)punoj Ljubljanskoj cvetličarni požnjeli pravu piratsku euforiju. Bend koji mnogi vole mrziti (pogotovo tr00 metalci čija je jedina religija Master of Puppets Metallice) posljednjih je godina dobio golemu publiku koja sebe ne definira kao metalsku. Zato smo na koncertu mogli vidjeti puno »regular Joe« ljudi svih dobi (da, definitivno i onih 70+). I mi iz Rocklinea sjećamo se kako su se Alestorm polako probijali do svog sadašnjeg statusa – kako su otvarali festivale u četvrtak prijepodne, dok su svi još slatko sanjali u blatu i šatorima, a sada pune dvorane diljem svijeta. Što se toga tiče, naš se novinar 2009. na festivalu Bang Your Head!!! među ostalim jako prevario u pogledu perspektiva benda. Njihov juriš na velike pozornice i veću prepoznatljivost vrlo je očit i iz naših najbrojnijih reportaža s njihova koncerta prošlog ljeta u Budimpešti, koju možete pogledati ovdje.
Riječ je o prilično konzistentnom bendu, ponajprije u stilu odijevanja i ponašanja na pozornici, koji se nakon 2014., kad su nastupili u Gala hali zajedno s Branstormom, četvrti put vratio u Ljubljanu. Na skočni dolazak na pozornicu publika podivlja, a vriska i ruljanje bili su usporedivi samo s onima kad povremeno posjete koji koncert u Mađarskoj. Ne manjka ni skandiranja i povika: “Dončić! Dončić…”, jer su mnogi primijetili da je gitarist Máté Bodor nakon osam godina od posljednjeg posjeta Ljubljani ipak zamijenio svoju majicu »Sick set bro« dresom br. 77 Lukе Dončića iz Dallas Mavericksa. Ekskluzivno i to samo za svoj nastup u Ljubljani. Ovaj je nastup benda bio poseban i po tome što je famozni ‘keytar’, koji redovito koristi vokal Chris Bowes i koji je uz patku jedan od zaštitnih znakova benda, izostao, jer si je tip samo dva dana prije turneje slomio zapešće. O detaljima se možete informirati i na njegovu Reddit profilu, koji se supersonično osvježava. Keytar tako veći dio koncerta – osim za nekoliko nota, kad ga je po pozornici nosio jedan od članova tehničke ekipe, nismo vidjeli. Unatoč slomljenom zapešću, na koncertu je ostao očuvan višegodišnji t. zv. »fan service« za djevojke uz francuske poljupce gitarista i pjevača tijekom skladbe Mexico. Kod koncerta Alestorm u Ljubljani već je nekako samorazumljivo da je pivovara Union ovaj put zaradila najviše. Šteta što dvorana inače nudi samo 0,33l pivo jedne marke, ali na koncertu Alestorm pivo u ruci obvezan je rekvizit, pa makar ono u stvarnom životu bilo usporedivo s lukovom vodom koju su nam kad smo bili prehlađeni devedesetih kuhale naše mame (‘Wenn Sie diesen Stiegl lesen, unterstützen Sie uns bitte!’).
Kao što je rečeno, u Ljubljani je bilo luđe nego na nekom KPOP koncertu punom petnaestogodišnjakinja! Već kod prve skladbe Keelhauled – guranje, padanje po podu, ogrebotine, a onda te ljudi još i slučajno pogaze. U prve tri minute sve je to bilo znatno intenzivirano, što nadmašuje čak i događaje na tipičnoj dolenjskoj subotnjoj feštici u brdima uz potoke Šmarce. Zaštitari su zbog toga imali ogromno posla, a na ‘donjem plesnom podiju’ (čitaj: parteru) nedostajalo je sadržajno korisnih zračnih molekula (čitaj: zraka), a kamoli manevarskog prostora za pomoć palima i ozlijeđenima. Naravno, i taman kad pomisliš da se nakon deset 10 skladbi publika polako smiruje, na red dolazi Mexico. Temperatura se u trenutku (kao kod kakvog Ford Focusa naglo i neobjašnjivo) podigla, a poskakivanje na ‘donjem plesnom podiju’ toliko da se tresao i cijeli balkon – našem su fotografu sudionici iz treće reda (u Cvetličarni nema ‘foto jame’) povjerili da kod Mexica pobjegne, jer u dvoranu dolazi vreća šampanjca koji će biti otvoren. I doista je bio. Pivo, šampanjac, znoj – sve u potocima, pjevanje “Yoohoo Mexico” razlijegalo se sve do Meksika. Sve do uključivo posljednje skladbe Shit Boat (No Fans), sudionici su znali svaku i najsitniju riječ svih petnaest skladbi. Povremeno se činilo kao da Chrisu bend u Sloveniji zapravo uopće ne treba, jer ga je publika bez problema više puta posve zasjenila (čitaj: nadglasala). Bend se oprosti s pozornice, ali naravno u tako zagrijanu masu uleti natrag brže od kakvog oporezivanja u Sloveniji i odsvira još tri skladbe; Drink, Zombies Ate My Pirate Ship i Fucked With an Anchor. Već kod skladbe Drink vlasnik Cvetličarne vjerojatno je zvao svog agenta osiguranja i provjeravao pokriva li polica i potres koji izazovu sudionici koncerta. Ludo, publici se svake minute više miješa, sve do naravno Fucked With an Anchor, gdje su srednjaci letjeli u zrak sa svih strana (rado bi ga pokazao i fotograf Rocklinea, ali zbog dva slomljena prsta nažalost nije mogao, pa je radije fotkao 😊). Publika – zahvalna za ovaj nastup, ipak je željela još, unatoč tome što su Alestorm samo kod nas i kod susjeda Hrvata (sljedeći dan nastupili su u zagrebačkom Boogaloou – RockLine recenzija koncerta) odsvirali 18 skladbi, dok su ih drugdje izvodili samo po 13.
Bez obzira na to obožavaš li Alestorm ili ih mrziš, treba priznati da takve feste kakvu priređuju oni postiže tek rijetki bend. Što je ujedno i jedan od bitnih smislova glazbene zabave. Taj je element na koncertima Alestorm toliko ‘raskošan’ da prekriva profesionalizam vrlih Škota, kojeg inače ne manjka (uz činjenicu da je Mate izuzetno dobar i priznat gitarist). No, sav taj ludo zabavni dosje koji Alestorm nose sa sobom na turneje, ovaj put prati mračna koprena. Chrisu je tijekom turneje preminuo otac, što se unatoč njegovoj tužnoj priči na ‘Redditu’ i oproštaju koji je objavio na Instagramu nije ni najmanje odrazilo na samu izvedbu koncerta. U redakciji stoga savjetujemo svim ‘hejterima’ da daju Alestorm priliku i da ih nekad posjete na kojem špilu. To je bend koji ne poznaje, recimo radije da ne tolerira ozbiljne i mrke poglede, što znači da nakon koncertnih nastupa za sobom definitivno ne ostavlja ravnodušnost!






















































Autor: Helena Medved & Denis Paradiž
Fotografije: Denis Paradiž
Elvenking setlista:
1. Rapture
2. The Hanging Tree
3. Draugen’s Maelstrom
4. Pagan Revolution
5. Silverseal
6. Moonbeam Stone Circle
7. Bride of Night
8. The One We Shall Follow
9. The Wanderer
10. The Divided Heart
11. Elvenlegions
12. The Winter Wake
Alestorm setlista:
1. Keelhauled
2. No Grave but the Sea
3. The Sunk’n Norwegian
4. Walk the Plank
5. Alestorm
6. Under Blackened Banners
7. Treasure Chest Party Quest
8. Hangover (orig. Taio Cruz)
9. Wenches & Mead (sa srednjim dijelom u “For Dogs” verziji)
10. 1741 (The Battle of Cartagena)
11. Mexico
12. Pirate Song (s Manowar introm)
13. P.A.R.T.Y.
14. Captain Morgan’s Revenge
15. Shit Boat (No Fans)
—dodatak—
16. Drink
17. Zombies Ate My Pirate Ship
18. Fucked With an Anchor