Počeci glazbe koju danas poznajemo pod imenom Pelhan sežu u 2000. godinu. Aleš Pelhan, gitarist i pjevač, tada je sa 15 godina osnovao bend RoXoN. Bend je u početku svirao poznate rokerske komade i skupljao iskustvo nastupajući uglavnom na manjim lokalnim koncertima. Već vrlo brzo u bendu se javila težnja za stvaranjem autorske glazbe, pa su iz pera Aleša Pelhana počele nastajati prve pjesme Nov Človek, Pesem Zate i Pravi obraz. Bend je za novonastale pjesme snimio demo. Češćim sviranjem te većim i zapaženijim koncertima bend je krug svojih obožavatelja proširio na šire područje. Godine 2004. bend se zbog nedostatka vremena i volje za nastavak raspao.
Aleš Pelhan je 2005. godine oformio novu postavu pod imenom Fajht. U to su vrijeme nastale pjesme V zavest i Mrtvo Mesto. Postava je djelovala tek kraće razdoblje i zbog neozbiljnosti je ubrzo prestala sa stvaranjem.
Pelhan se potom 2006. kao vokalist pridružio slovenskom heavy metal sastavu Dawn Patrol, gdje je na puno zapaženijim koncertima skupljao bogato iskustvo. Dawn Patrol su, među ostalim, uzduž i poprijeko prošli slovensku klupsku scenu te svirali i na zapaženijim mjestima kao što su festival Metalcamp i Kino Šiška. Bend službeno nikad nije raspušten, no zbog nedostatka vremena od 2009. praktički je neaktivan.
Pelhan se u goruće želji za stvaranjem i sviranjem 2008. kao gitarist pridružio bendu Skalp. Godine 2011. snimili su album Mars je prodan, na kojem je Pelhan autor većine pjesama. Album je izašao 2012. i s nekoliko hitova popeo se na vrhove slovenskih radijskih glazbenih ljestvica.
Nakon prestanka suradnje s bendom Skalp, tijekom godina nakupilo se puno pjesama koje nikad nisu službeno izdane. Tako je Pelhan početkom 2012. odlučio da će svojim starim komadima dati noviji oblik te ih zajedno s nekoliko novih snimiti i izdati.
Najprije je u novu postavu kao basista i producenta na suradnju pozvao starog prijatelja Matjaža Švaglja. Matjaž je iskusan i priznat slovenski glazbenik koji surađuje, odnosno surađivao je, s poznatim slovenskim autorima i izvođačima kao što su Slavko Ivančič, Kalamari, Prizma, Danilo Kocijančič i drugi. Uz pomoć njegovog bogatog iskustva pjesme su dobile svoj konačni oblik. Mjesto klavijaturista u zajedničkoj postavi zauzeo je Peter Smrdel, koji je kao klavijaturist poznat prije svega po radu u bendovima Divine Illusion i ShadowIcon. Odlikuje ga prepoznatljiv stil, koji bendu daje prepoznatljivu notu. Na bubnjarsku stolicu sjeo je nezamjenjivi Miha Nedoh, koji je s Alešem surađivao već u bendovima RoXoN i Fajht. Miha je iskusan bubnjar koji je osim sviranja u RoXoN i Fajht djelovao i u mnogim poznatim slovenskim heavy metal bendovima, kao što su legendarni Requiem, Forgotten Eden i Lene Kosti. Svojim karizmatičnim sviranjem dodao je zadnji pečat glazbi benda.
U ljeto 2012. postava je otišla u studio, gdje su snimili 12 pjesama za album naslovljen V neznano.
Nakon završenog snimanja bendu se pridružio i novi solo gitarist Gregor Volk, koji je multiinstrumentalist jer osim gitare svira još i violinu, klavir i druge instrumente. Gregor je iskustvo skupljao kroz sastave Volk Folk, Obroč i Forgotten Eden. S njim je bend dobio još veću širinu i snagu.
Pelhan se 2020. vratio na glazbene pozornice s novom ritam sekcijom, sa Simonom Mislejem na bubnjevima i Matejem Likarjem na basu. Oboje su stari znanci slovenskih i stranih pozornica iz sastava Odprava zelenega zmaja, Harry i Start at zero. (Izvor: http://www.pelhan.si/?page_id=106)
Aleš Pelhan! Vokalist, gitarist, autor tekstova, idejni vođa benda Pelhan, diplomirani inženjer strojarstva, samostalni poduzetnik, otac troje djece. Zanimljiv glazbenik iz kraja u kojem je bura doma. Intervju smo obavile u prostoru u kojem vježba trio Pelhan. Aleš me privukao svojom jednostavnošću, pristupačnošću i srdačnošću. Za mene talentiran pjevač, koji kaže da nam kroz glazbu daje ono što osjeća, što zna, što je u njemu i želi da se to svidi što većem broju slušatelja.
Budući da dečki iz benda Pelhan dolaze iz mog rodnog kraja i da mi je došlo do uha da se snima novi album, Aleša sam »povukla za rukav« da mi povjeri detalje. Jednostavna pitanja jednostavnom dečku koji nam kroz tekstove svojih pjesama poručuje kako vidi svijet oko sebe. Ostala dva člana ovaj put nisu bila uz nas, ali sva trojica kao bend svakako zaslužuju širu prepoznatljivost.
Aleš, album se dakle snima?
»Da, ploča je takoreći snimljena. Pjesme se miksaju, masteriziraju. Na ploči su sudjelovali i drugi razni glazbenici. Prije izdavanja ploče izaći će i videospot, koji se već snima. U prvoj polovici godine predviđen je izlazak videospota, a kasnije i albuma. Uvjeren sam da će ova ploča biti dobra. Pjesme govore o stvarnim pričama. Tko je osjeti, svidjet će mu se. Ako se uvuče u nju, znat će što sam htio reći. Bit će prilično žanrovski šarolika. Na albumu će biti i dvije balade. Više o albumu otkrit ću kad bude snimljen.
Otkud ime za bend – Pelhan?
Pelhan band je počeo kao neki projekt. Sad smo bend koji se temelji na entuzijazmu. Ja nisam lik koji želi biti u prvom planu. Nikad se nisam smatrao »šefom«. Uvijek smo zajedno stvarali i svatko je dodao svoj dio. Imao sam, međutim, želju stvoriti nešto svoje i da se to obilježi. Puno ljudi ne zna da je Pelhan prezime. Zanimljivost je da kolege iz gitarskog svijeta misle da je ime za bend Pelhan nastalo iz riječi za boju gitare »Pelham blue«. Da smo promijenili »m« u »n«. No, to ne drži (smijeh).
Kako uopće nastaju vaše pjesme i kako stojite s izdavačem?
Tekstove napišem ja, ekipi predstavim idejni demo i zajedno pjesme aranžiramo. Simon svira bubnjeve kako osjeti pjesmu, isto tako i Matej. Onda to uskladimo. Matjaž Švagelj, koji je producent, na kraju da »žegen«. Sve što stvorimo, izdajemo u samizdatu. Dakle, nemamo sponzore, nemamo menadžera, sve financiramo sami. Posljedično i albumi izlaze prema financijskim mogućnostima.
A kako je s podrškom doma?
Ukućani me podržavaju u mom stvaralaštvu, pogotovo supruga, koja je vrlo shvaćajuća jer je i sama glazbenica.
Zašto misliš da su neki bendovi u »špici«, a drugi nisu? Misliš li da kao bend spadate u slovensku glazbenu »špicu«?
Realno? Ne spadamo i ne znam odgovor zašto je tako.
Imaš dobar vokal. Je li teško napraviti hit?
Nažalost, u glazbenom svijetu je tako da nije sve ovisno o talentu. Puno ovisi o tome koga imaš iza sebe, tko te gurne naprijed.
Misliš li da glazbenici iz krajeva udaljenih od središta države teže probijaju naprijed nego glazbenici iz većih gradova?
Hja … Dogodilo nam se da su nas jednom najavili kao bend s druge strane Nanosa. Kao da postoji neka nevidljiva željezna zavjesa na Razdrtom.
Imate li svoj PR?
Sad ga imamo. Ja nisam za te stvari. Neću se nikome nametati. Našem bendu trebao bi čovjek koji bi nas znao promovirati, a mi se ne bismo trebali time baviti.
Zanimaju me tvoji počeci, tvoj prvi kontakt s glazbom …
Gitaru me učio lokalni gitarist, glazbenu školu nisam pohađao. Ni solo pjevanje nisam pohađao, ali sam uvijek nešto vikao po kući. Zapravo sam najviše naučio sam. I svojoj djeci dopuštam da viču. Nikad im ne prijetim da budu tiho. Čini mi se ispravnim da djeca viču, da razvijaju glasnice, da se očuva disanje, govorenje i pjevanje dijafragmom. I zaista sam sretan što mi roditelji nisu branili vikanje po kući. Svojoj djeci glazbu ne namećem. Ne treba im. Samo promatraju. Vide gitare koje su posvuda po kući, vide mene kako vježbam. I sama su izrazila želju da pohađaju glazbenu školu. Gitare su posvuda po kući. Jer su uvijek »pri ruci«, gitaru dok gledam TV uzmem u ruke i sviram – improviziram na podlogu koja je trenutno na TV-u u filmu.
Slušaš li svoje pjesme i odakle crpiš ideje za njih?
Da, slušam. Kad radim pjesme, uvijek se maksimalno potrudim. Kad pjesmu izdam, ona je tu. Pripada ljudima. Više se ne bavim njome. Zadovoljan sam kad je pjesma gotova, ništa ne bih mijenjao. Bez problema slušam svoje pjesme i ne bih ih popravljao. Ideje za tekstove crpim iz svakodnevnog života. Iza je priča. Tako je npr. nastala pjesma Narava kaže zobe – govori naime o tome kako smo ljudi maćehinski prema prirodi. Neke stvari me snažno dotaknu i iz njih crpim ideje za tekstove pjesama.
Misliš li da se ljudi udubljuju u tekstove?
Mislim da sve manje. Sve je postalo površnije, od odnosa do života općenito. I ne znam rješenje za to. Dok god budemo tako hitali, bit će tako.
Što želiš kao glazbenik?
Kao autor tekstova želim da što više ljudi čuje moje tekstove. I ako se udube u njih, razumjet će što želim reći. Ali tako je da ako želiš biti čut, moraš koncertirati, tvoja se glazba mora vrtjeti na radiju itd.
Ne mogu mimo kliširanog pitanja koje mi se ipak čini prilično važnim, jer se u glazbi glazbenih sastava često čuju njihovi utjecaji. Tko su bili tvoji glazbeni uzori i kako se žanrovski određujete kao bend?
Sviđaju mi se gitaristi Angus Young, Jimmy Page, BB King, Clapton, Gibbons, Stevie Ray Vaughan te pjevači kao što su Bon Scott, Plant, Halford i Dickinson. Nikad nisam svirao njihove pjesme. Slušao sam ih i improvizirao. Sve što sviram temelji se prije svega na bluesu. Moram reći da desna ruka kod gitare nije zanemariva. S njom možeš puno svirati i napraviti puno melodija. Ne smatram se tehničkim gitaristom. Ponekad sjednem i za bubnjeve. Glazba mora biti cjelovita. Ne želim »štrčati«, solo ubačaji koji nemaju veze s pjesmama ne sviđaju mi se. Ljudi nas doživljavaju kao hard rock bend i u pravu su. Osim bluesa, rocka i metala, sviđa mi se i druga glazba. Sviđaju mi se npr. i Beneški fantje s višeglasnim pjevanjem. Pa i narodnozabavna glazba, pogotovo tekstovi. Govorim o Avsenik, koji je stvorio vrhunske pjesme.
Eto. Došli smo do kraja 1. dijela intervjua. Aleš i ja najavljujemo i 2. dio intervjua, koji će se nadovezivati na izdavanje novog albuma i novog glazbenog spota, koje već radoznalo iščekujemo. U kojem će obliku izaći, neka zasad ostane tajna.
Za kraj s vama dijelimo posve svježi videospot, koji je nastao na Koncertu generacij ove godine u Ajdovščini:
Zapisala: Silvija Makovec
