Label/Izdavač: Atomic Fire Records
Release date/Datum izlaska: 3. 11. 2023.
Production/Produkcija: Dennis Ward
Running Time/Trajanje albuma: 58.20 min
Genre/Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 8/10
Engleski:
»Fabiovo uskrsnuće«
Oče, moram se ispovjediti, jer sam griješio i još uvijek griješim. Priznajem da Fabio Lione (Fabio Tordiglione, Joe Terry), pjevač tisuću bendova, majstor nepogrešivog talijanskog naglaska i vjerni korisnik najmoćnijih vibrato tehnika, nikad, ali stvarno nikad, nije bio i nikad neće biti na vrhu popisa mojih omiljenih power metal pjevača. Ili metal pjevača. Ili pjevača općenito. I ne samo da nije pri vrhu tih ljestvica, vuče se negdje pri repu u društvu modela ala Andi Deris (bogohuljenje, znam, znam) i novije verzije Davida DeFeisa (oprosti mi, svemogući!).
A ipak mogu vehementno tvrditi da Cycles of Pain spada u top 3 albuma Angre zajedno s legendarnima Rebirth i Temple of Shadows. Nije posve tamo kao ta dva, ali prilično blizu. Albume s Matosom na vokalu ovdje ću preskočiti jer spadaju u neku drugu priču.
Kad se Fabio 2013. pridružio Angri, opsovao sam sve živo, čak i kućni broj, jer sam bio uvjeren da slijedi propast mog omiljenog brazilskog benda. Ali eto, kad sam prvi put sa strahom preslušao album Secret Garden iz 2014., morao sam priznati da Fabio ne zvuči tako loše. Štoviše, cijeli zvuk djelovao je nekako … kompletno. Angra je 2018. još malo nadogradila stvar pločom Ømni. A onda duga, predugačka tišina. Je li ih slomio odlazak gitarskog čarobnjaka i Rafaelova nezamjenjivog partnera, Kika Loureira, u Megadeth? Na Ømni ga je zamijenio Marcelo Barbosa, možda se nije pokazalo dobrim?
Pa, ove smo godine ipak dočekali novi album i što čujemo?
Čujemo Angru u najvećem sjaju i zvučnim superlativima. Fabio se stopio sa zvučnom okolinom i na nekim mjestima snažno podsjeća na Edua Falaschija. Teško mi je priznati, ali Kika više nitko ne pogrešaje, gitarski solo dueli, teški riffovi i razmjena ideja između Rafaela, idejnog vođe grupe, i Marcela sve su što pravi Angra obožavatelj i obožavatelj prog/power metala općenito može samo poželjeti. Ritam sekcija Felipe (bas) i Bruno (bubnjevi) upravo je ono što vrhunski prog/power bend treba moći priuštiti: vrhunska.
Produkciju je prvi put nakon 2006. (album Aurora Consurgens) preuzeo Dennis Ward, a zvuk je točno takav kao na albumu Rebirth, uz značajnu nadogradnju. Čini se da je čovjek shvatio da u metal produkciji ponekad postoji i bas. I to se još kako čuje, a Felipe, kao da se probudio iz dugogodišnje kome, pokazuje što sve virtuoz na bas gitari može dati glazbi.
A što je s pjesmama, pitate? Srećom, vratile su se brze, himnične stvari, pune dvostrukih bas bubnjeva i melodičnih refrena, koje su albumima krvavo nedostajale od Aqua naovamo. Prvi singl Ride Into the Storm već je jedan takav primjerak, još tri pjesme su u istom stilu, a meni je najdraža Generation Warriors.
Začudo, najneizražajnija i nekako umorna je upravo naslovna skladba.
Glavninu albuma čine za Angru tipične razigrane prog/power mješavine, prožete latino ritmovima i trenucima world glazbe, a najtipičniji predstavnik je Vida Seca s gostujućim pjevačem Lenineom. Vrhunac albuma je progresivna kakofonija Faithless Sanctuary, u kojoj se isprepliću ekstravagantni uzorci ritmova dvostruke pedale, tutnjeći bas, iskričave a istodobno tajanstvene gitarske fraze i Fabio s fascinantnim vokalnim linijama. Da, taj isti Fabio iz prvog odlomka ove recenzije. Tip jednostavno djeluje smireno, kao da je konačno pronašao svoje mjesto u svemiru. I time je podigao ovu noviju verziju Angre na višu razinu.
Album zatvara mračan duet s sveprisutnom (hehe) Amandom Somerville, Tears of Blood. Ova zvuči jako nightwishevski, ali istodobno ne gubi svoj angrin identitet. Fabio ovdje koristi niže, baritonske registre koji izvrsno nadopunjuju Amandin operni vokal.
Duljina ploče je savršenih 58 minuta, skladbe se kreću između pet i šest minuta, tako da ti nikad ne uspije biti dosadno.
Ova ploča je toliko dobra da nakon dugo vremena stvarno želim vidjeti Angru uživo, nadam se da će navratiti.
Budući da je Dave očito izbacio iz benda još jednog gitarista, nakon Maidena i Helloweena možda nas čeka još jedan »triple axe attack«. To bi bila živa ludnica, kažem vam!
Autor: Igorac
»Fabiovo uskrsnuće«
Oče, moram se ispovjediti, jer sam griješio i još uvijek griješim. Priznajem da Fabio Lione (Fabio Tordiglione, Joe Terry), pjevač tisuća bendova, majstor nepogrešivog talijanskog naglaska i vjerni korisnik najmoćnijih vibrato tehnika, nikad, ali stvarno nikad, nije bio i nikad neće biti na vrhu ljestvice mojih omiljenih power metal pjevača. Ili metal pjevača. Ili pjevača općenito. I ne samo da nije pri vrhu tih ljestvica, vuče se negdje pri repu u društvu modela ala Andi Deris (bogohuljenje, znam, znam) i novije verzije Davida DeFeisa (oprosti mi, svemogući!).
A ipak mogu vehementno tvrditi da Cycles of Pain spada u top 3 albuma Angre zajedno s legendarnima Rebirth i Temple of Shadows. Nije posve tamo kao ta dva, ali prilično blizu. Albume s Matosom na vokalu ovdje ću preskočiti jer spadaju u neku drugu priču.
Kad se Fabio 2013. pridružio Angri, opsovao sam sve živo, čak i kućni broj, jer sam bio uvjeren da slijedi propast mog omiljenog brazilskog benda. Ali eto, kad sam prvi put sa strahom preslušao album Secret Garden iz 2014., morao sam priznati da Fabio ne zvuči tako jako loše. Štoviše, cijeli zvuk djelovao je nekako … kompletno. Angra je 2018. još malo nadogradila stvar pločom Ømni. A onda duga, predugačka tišina. Je li ih slomio odlazak gitarskog čarobnjaka i Rafaelova nezamjenjivog partnera, Kika Loureira, u Megadeth? Na Ømni ga je zamijenio Marcelo Barbosa, možda se nije pokazalo dobrim?
Pa, ove smo godine ipak dočekali novi album i što čujemo?
Čujemo Angru u najvećem sjaju i zvučnim superlativima. Fabio se stopio sa zvučnom okolinom i na nekim mjestima snažno podsjeća na Edua Falaschija. Teško mi je priznati, ali Kika više nitko ne pogrešaje, gitarski solo dueli, teški riffovi i razmjena ideja između Rafaela, idejnog vođe grupe, i Marcela sve su što pravi Angra obožavatelj i obožavatelj prog/power metala općenito može samo poželjeti. Ritam sekcija Felipe (bas) i Bruno (bubnjevi) upravo je ono što se za vrhunski prog/power bend i pristoji: vrhunska.
Produkciju je prvi put nakon 2006. (album Aurora Consurgens) preuzeo Dennis Ward, a zvuk je točno takav kao na albumu Rebirth, uz značajnu nadogradnju. Čini se da je čovjek shvatio da u metal produkciji ponekad postoji i bas. I to se još kako čuje, a Felipe, kao da se probudio iz dugogodišnje kome, pokazuje što sve virtuoz na bas gitari može dati glazbi.
A što je s pjesmama, pitate? Srećom, vratile su se brze, himnične stvari, pune dvostrukih bas bubnjeva i melodičnih refrena, koje su albumima krvavo nedostajale od Aque naovamo. Prvi singl Ride Into the Storm već je jedan takav primjerak, još tri pjesme su u istom stilu, a meni je najdraža Generation Warriors.
Začudo, najneizražajnija i nekako umorna je upravo naslovna skladba.
Glavninu ploče čine za Angru tipične razigrane prog/power mješavine, prožete latino ritmovima i trenucima world glazbe, a najtipičniji predstavnik je Vida Seca s gostujućim pjevačem Lenineom. Vrhunac albuma je progresivna kakofonija Faithless Sanctuary, u kojoj se isprepliću ekstravagantni uzorci ritmova dvostruke pedale, tutnjeći bas, iskričave a istodobno tajanstvene gitarske fraze te Fabio s fascinantnim vokalnim linijama. Da, taj isti Fabio iz prvog odlomka ove recenzije. Tip jednostavno djeluje smireno, kao da je konačno pronašao svoje mjesto u svemiru. I time je podigao ovu noviju verziju Angre na višu razinu.
Stvar zaključuje mračan duet sa sveprisutnom (he, he) Amandom Somerville, Tears of Blood. Ova zvuči jako nightwishevski, ali istodobno ne gubi svoj angrin identitet. Fabio ovdje koristi niže, baritonske registre koji izvrsno nadopunjuju Amandin operni vokal.
Duljina ploče je savršenih 58 minuta, skladbe se kreću između nepunih pet i dobrih šest minuta, tako da ti nikad ne uspije biti dosadno.
Ova ploča je toliko dobra da nakon dugo vremena stvarno želim vidjeti Angru uživo, nadam se da će navratiti.
Budući da je Dave očito izbacio iz benda još jednog gitarista, nakon Maidena i Helloweena možda nas čeka još jedan »triple axe attack«. To bi bila živa ludnica, kažem vam!
Autor: Igorac
Tracklist/Popis skladbi:
1. Cyclus Doloris
2. Ride Into The Storm
3. Dead Man On Display
4. Tide Of Changes – Part I
5. Tide Of Changes – Part II
6. Vida Seca
7. Gods Of The World
8. Cycles Of Pain
9. Faithless Sanctuary
10. Here In The Now
11. Generation Warriors
12. Tears Of Blood
Line-up/Postava:
Fabio Lione – vocals/vokal
Rafael Bittencourt – guitars & additional vocals / gitara, prateći vokal
Marcelo Barbosa – guitars / gitara
Felipe Andreoli – bass guitar / bas gitara
Bruno Valverde – drums / bubnjevi
Additional vocals/dodatni vokali:
Fernanda Lira
Angel Sberse
Karina Menascé
Mayara Puertas
Vanessa Moreno (5,10)
Lenine (6)
Amanda Somerville (12)
Juliana D’Agostini – klavir (12)
