Nastupaju: Mr. Big / Jared James Nichols (predgrupa)
Datum: četvrtak, 4. 4. 2024
Lokacija: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Mr. Big, bend koji je u osamdesetima spojio dva naizgled nespojiva glazbena trenda – melodični hard rock sa zarazno dobrim refrenima i zavidnu tehničku potkovanost svih instrumentalista, vratio se u Kino Šiška, koju je posljednji put posjetio 1. kolovoza 2018. Brojnim ljubiteljima kvalitetnog hard rocka sa zavidnom tehničkom začinom nastup kultnih hardrokera ostao je u lijepom sjećanju. Mr. Big obožavatelje je istodobno rastužila vijest da je riječ o oproštajnoj koncertnoj turneji benda koji je svoj put započeo davne 1988., pa je zanimanje za koncert bilo veće nego inače. Sukladno tome, na njihov najnoviji nastup u Ljubljani došlo je još više ljudi nego prije gotovo šest godina. Koncert je bio potpuno rasprodan, a brojni zainteresirani ostali su bez karte.
Najavljivala se iznimno zabavna večer, ne samo za ljubitelje melodičnog hard rocka, nego i za ostale glazbene sladokusce, jer uz Mr. Big, zbog njihovih tehničkih vragolija, solo odklopa, zanimljivih obrada i naravno originalnog materijala predvođenog nekim omiljenim hitovima, nikad nije dosadno.
Ovaj put u ulozi predgrupe zabavljao nas je Jared James Nichols, talentirani gitarist i pjevač koji je dušu prodao bluesu (kako bi rekao njegov bivši ‘mentor’ Glenn Hughes). Nichols je u Kino Šiška prvi put nastupio već 6. lipnja 2016., kada je otvarao za zvjezdani bend Black Label Society. Mnogi Nicholsa zbog njegove fizičke transformacije te večeri u prvi mah uopće nisu prepoznali kad je u društvu basista i bubnjara izašao na pozornicu.
‘Leslie West na steroidima’ bio bi najbolji opis njegova novog, ‘nabildanog’ izgleda. Mišiće nije pokazivao samo Nichols, već i njegov glazbeni pristup, jer čovjek svira tipični Mississippi delta blues rock, koji povremeno začini virtuoznim solističkim ukrasima. Čak su i svi oni kojima blues odnosno blues rock nije najdraži žanr i koji su te večeri došli ponajprije uživati u hardrokerskim himnama i instrumentalnim vrlinama pojedinih članova Mr. Big, morali priznati da se Nichols vrlo dobro snalazi u žanru koji zbog legije modernih nadobudnika, ambicioznih revitalista i vještih imitatora često pati od prezasićenosti.
Za kraj svog nastupa Nichols je, kako prikladno s obzirom na prije spomenutu usporedbu s Leslieem Westom, odsvirao ” Mississippi Queen”, obradu legendarnog benda Mountain. Prošlo je jako dobro, jer Nichols ponegdje za kraj svira obradu klasika Black Sabbath “War Pigs”, koji je kroz desetljeća doživio toliko raznoraznih obrada da je mnogima već preko glave i nimalo ne žele čuti još jednu novu blues verziju tog metalskog standarda.
Čekanje na Mr. Big nije nam pokvarilo ni posve suvišno puštanje skladbe “Blitzkrieg Bop”, koja pripada bendu Ramones, o kojem se naravno ne smije reći ništa loše. Tko zna čija je to bila glazbena želja, jer nijednog člana Mr. Big nije moguće zamisliti kao velikog obožavatelja Ramonesa.
Zvijezde večeri na pozornicu su izašle u nešto promijenjenom izdanju, jer su karizmatičnom pjevaču Ericu Martinu, gitarskom guruu Paulu Gilbertu i basističkom čarobnjaku Billyju Sheehanu društvo pravio novi bubnjar Nick D’Virgilio. Potonji je bio glavni razlog zbog kojeg je te večeri Mr. Big došao pogledati i poslušati i poneki ljubitelj progresivnog rocka. Nick je naime kao bivši i aktualni član progrock titana Spock’s Beard i Big Big Train već odavno poznat ne samo kao vrhunski bubnjar, nego i kao odličan pjevač. Kao povremeni bubnjar u prošlosti je pomagao imenima poput Genesis, Tears For Fears, Fates Warning, Roland Orzabal (Tears For Fears), Neal Morse i Steve Hackett, a pozornost zaslužuje i njegova samostalna karijera (slično kao i kod ostalih članova Mr. Big). S Nickom, kojemu je sviranje hard rocka pravi odmor u usporedbi s onim što inače svira kao član Big Big Train, Mr. Big su doista postali superzvjezdani kolektiv (uz sve poštovanje prema pokojnom osnivaču i bubnjaru Patu Torpeyju i njegovu nasljedniku Mattu Starru), a njegov se doprinos te večeri čuo ne samo u fenomenalnom bubnjanju, nego i u poboljšanim pratećim vokalnim harmonijama.
Mr. Big su svoj nastup otvorili sa “Addicted to that Rush”, najpoznatijom skladbom s njihova istoimenog prvijenca, kojom su pošteno zagrijali publiku, koja je u prvim redovima ludovala kao da je došao drugi Uzašašće, uz razliku da su arkanđele navjestitelje zamijenila kar oba virtuozna diva, Gilbert i Sheehan. Mr. Big, koji su te večeri odsvirali cijeli “Lean Into It”, svoj drugi studijski album iz 1991. kojim su doživjeli veliki proboj, bili su cijelo vrijeme izuzetno dobro raspoloženi. Hardrokerske himne nizale su se jedna za drugom. Prvi vrhunac večeri bila je izvedba hita “Just Take My Heart”, tijekom koje je u dvorani zavladala prava nostalgična atmosfera.
Naravno, nisu izostali ni solistički nastupi obaju virtuoznih velikana, to jest Gilberta, koji je kao osebujni gitarski virtuoz prava inkarnacija tanke granice između genija i luđaka, te Sheehana, koji je prema mišljenju mnogih glazbenih kritičara najbolji (rock) basist na svijetu. Gilbert je u svoju solažu uklopio tri skladbe: “Gonna Fly Now” (glazbena tema iz filma Rocky, autor skladbe je Bill Conti), “The Whole World’s Gonna Know” (treći album Mr. Big “Bump Ahead” iz 1993.) te “Nothing But Love” (treći album Mr. Big “Bump Ahead” iz 1993.). Za romantične duše, ponajprije za te večeri vrlo dobro zastupljeni ženski dio publike, vrhunac večeri nedvojbeno je bila izvedba najvećeg hita Mr. Big – ljubavne balade “To Be With You”. Od lijepog broja obrada koje smo čuli tijekom nastupa Mr. Big u Kino Šiška, vrlo dobar odjek doživjela je “Wild World”, koja izvorno pripada Catu Stevensu.
Valja spomenuti da su Martinove vokalne interpretacije skladbi Mr. Big ispale nešto uvjerljivije nego pri našem prošlom druženju s Mr. Big u Kino Šiška, jer su sve redom bile barem solidne, ako već ne vrlo dobre. Istodobno je istina da je čovjek iznimno lukav i dobro zna kada nastupa pravi trenutak za štednju glasnica te za pomoć pratećih vokalista i publike. Gilbert je kao vokalist oduvijek bio slab i to se ni te večeri nije promijenilo, ali zato su Sheehan i ponajviše D’Virgilio kvalitetni pjevači, koji su Erica sjajno pokrivali pratećim vokalnim harmonijama.
Zabavno osvježenje priredila je i skladba “Shy Boy”, obrada Sheehanova ‘izvornog’ benda Talas, koju i danas povremeno aktivira. Zasigurno najzabavniji trenutak bila je obrada skladbe “Good Lovin”, koja izvorno pripada grupi The Olympics, jer je bend prije njezine izvedbe međusobno zamijenio instrumente. Paul se našao za bubnjevima, Eric je prihvatio bas gitaru, Nick gitaru, dok je 71-godišnji, ali odlično očuvani Billy uzeo mikrofon u ruke i našao se u pjevačkoj ulozi. Zamjena uloga ispala je vrlo dobro, što s obzirom na multiinstrumentalne vještine pojedinih članova i nije tako iznenađujuće. Za završni desert Mr. Big su publiku ponovno digli na noge izvanrednom obradom klasika The Who “Baba O’Riley”, koja je sadržavala i karakterističan orijentalno obojen motiv.
Mr. Big u najnovijem izdanju, s D’Virgiliom za bubnjevima, svakako se isplatilo ponovno vidjeti usred rasprodane i potpuno ispunjene dvorane Kina Šiška. Njihov nastup, koji se može proglasiti vrlo uspješnim, pod istim je krovom uspio okupiti iznimno šarenu publiku: od nostalgičara za zlatnim dobom gitarskog ‘sheddinga’, ljubitelja melodičnog hard rocka, ljubiteljica ljubavnih balada do glazbenih ‘doktora’ opsjednutih tehničkim vrlinama. Ironično, upravo sada, kada se opraštaju, postali su više nego ikad opravdani nositi naziv supergrupa. Ako je ovo doista njihova oproštajna turneja, a ne samo marketinški trik, mogu se oprostiti uzdignute glave, dok svi članovi imaju toliko drugih bendova i sporednih projekata da im glazbenog djelovanja tako skoro neće nestati.
Tekst: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Jared James Nichols setlista:
1. Easy Come, Easy Go
2. Down the Drain
3. Hard Wired
4. Threw Me to the Wolves
5. Skin ‘n Bone
6. Good Time Girl
7. Mississippi Queen (orig. Mountain)
Mr. Big setlista:
1. Blitzkrieg Bop (orig. Ramones – snimljeni uvod)
2. Addicted to That Rush
3. Take Cover
4. Price You Gotta Pay
5. Daddy, Brother, Lover, Little Boy (The Electric Drill Song)
6. Alive and Kickin’
7. Green-Tinted Sixties Mind
8. CDFF-Lucky This Time (orig. Jeff Paris)
9. Voodoo Kiss
10. Never Say Never
11. Just Take My Heart
12. My Kinda Woman
13. A Little Too Loose
14. Road to Ruin
15. To Be With You
16. Wild World (orig. Cat Stevens)
17. Guitar Solo
18. Colorado Bulldog
19. Bass Solo
19. Shy Boy (orig. Talas)
20. 30 Days in the Hole (orig. Humble Pie)
21. Good Lovin’ (orig. The Olympics)
22. Baba O’Riley (orig. The Who)
