The Wooten Brothers
četvrtak, 9. 5. 2024., u 20.00 sati
Portorož / Avditorij / Slovenija
The Wooten Brothers su posjetom portoroškom Avditoriju priredili jedan od koncertnih vrhunaca kad je riječ o jazzovskoj ponudi u Sloveniji ove godine. Tek smo u svibnju 2024., ali već možemo reći da je susret s ovim krepkim jazz funk i jazz fusion kvartetom donio jedan od glazbenih vrhunaca u žanrovskoj sferi jazza i njegova druženja s drugim žanrovima.
Četiri brata Wooten, među njima zasigurno najpoznatiji senzacionalni bas-gitarski velemajstor Victor Wooten, dobitnik pet Grammyja, suosnivač sastava Béla Fleck and The Flecktones, čovjek koji je 2011. u časopisu Rolling Stone izglasan i uvršten na ljestvicu deset najboljih basista svih vremena! Victor je prije nekoliko godina obnovio sastav četiriju braće, u kojem su mu se pridružila još tri velemajstora svog zanata: klavijaturist i vokalist Joseph Wooten, bubnjar Roy »Future Man« Wooten i gitarist Regi Wooten. Ti su ljudi kao obitelj odrastali zajedno s instrumentima, svirali zajedno, kao glazbenici rasli zajedno u jedno glazbeno tijelo. Razvili su svoju kemiju, svoju jedinstvenu slikovitost glazbenog izraza, koju je zapravo teško opisati riječima. To treba čuti. Uživo.
Bez obzira na bratsku vezu, tog su se večeri u Portorožu svi putovi vodili k Victoru (ili od njega). Čovjek je karijernim probojem postao među braćom najzvučnije i najtraženije ime u svijetu glazbe. Bilo za koncertne turneje, bilo kao studijski legionar. Među ostalim, surađivao je i s imenima kao što su: Jaco Pastorius , Dave Mathews Band, India Arie, Keb’Mo, Tommy Emmanuel (usput, taj čovjek nastupa 7. 8. 2024. u Opatiji), Cory Wong i Bootsy Collins. Družinu zaokružuju Joseph Wooten, od 1993. klavijaturist famoznih The Steve Miller Band, zatim slikoviti bubnjar i udarač Roy Wooten s nadimkom Future Man, koji je dugo godina bio član sastava Béla Fleck and The Flecktones. Future Man je zapravo vizionar i izumitelj. Njegovi su izumi Drumitar, koji je tog večera pred kraj koncerta predstavio i u portoroškom Avditoriju, te RoyEl klavijature. Tu je još Regi Wooten, najstariji od braće, multiinstrumentalist, s primarnom ulogom gitarista (gitara ‘zategnuta’ gotovo pod vrat – kako se za svijet jazza i dolikuje), koji je tijekom vremena razvio zapanjujuću tehniku. Nju krasi i povremeno razvijanje supersonične brzine (dvoručni tapping vjerojatno pobjeđuje u tim akrobacijama). Zamisli malo Vernona Reeda, pa malo Stanleyja Jordana i još ponešto….
Njihov funk jazz i fuzija nešto su posebno. Osim izdašno naglašenog funka, osjetiš utjecaje RnB-ja, čak i ‘blue grassa’, dečki su odrastali uz zvukove Jamesa Browna, Earth Wind and Fire i Sly and The Family Stone, pa su sve to ponijeli u izražajni konglomerat koji je u galaksiji kakvu poznajemo naprosto jedinstven.
Pri dolasku na pozornicu, popraćeni velikim pljeskom, The Wooten Brothers brzo su na obrte podigli dupkom puni Avditorij s dvjema autorskim skladbama Josepha Wootena, Not Just Religion, nakon koje je slijedila Unity (obje se nalaze na Josephovu solo albumu »Soul of Freedom«). Naravno, uvodno je pozornost privlačio Joseph sa svojom izvanrednom virtuoznošću i neslućenim ručnim vještinama, koje je u finalu posolio razuzdanom solo eskapadom i Regi na gitari. Slijedi duži bubnjarski uvod Future Mana, koji se pretvorio u skladbu 2 Timers, te nastavak s manifestacijom neslućenih sloboda koje diktiraju poznati običaji jazzrock fuzije poduprte čvrstom funk podlogom, što je zaokružila Pentagon Square (autorska skladba Victora Wootena). Slijedio je još jedan Victorov solo-ulomak, gdje je polako nalagao motiv na motiv i pritom si pomagao delay petljanjem. Razvio je izvanrednu zvučnu dugu kroz koju su probijali genijalni bljeskovi njegova urođenog osjećaja za izvanrednu ritmičnost. Nije bilo jasno kamo će se braća okrenuti. To je ona draž svakog takvog koncerta, pisanog na kožu svim gurmanima koji si znaju priuštiti najbolje što nudi glazbena umjetnost. Da. Izveli su skladbu Sex in A Pan, koja u izvorniku pripada Bela Fleck And the Fleckstones.
Victor, koji je obavljao i ulogu dežurnog MC-ja koncerta, stanke je iskorištavao za obraćanja puna znamenitih priča iz života te lika i djela braće Wooten. Nije zaboravio spomenuti ni pokojnog Rudyja Wootena, koji je važio za saksofonista, te dodao da je njegov duh prisutan i danas na pozornici među okupljenima u Portorožu. Zabavna je bila i rasprava vezana uz gospođu Consuelo Lee, tetu redatelja Spikea Leeja. Njegova je teta naime bila jazzovska pijanistica i zaslužna je za širenje jazza na selo i u njedra mladih talenata, što je Victor osjetio još u vrijeme dok je bio školarac. Consuela je naime obnovila djelovanje instituta Snow Hill (njega je osnovao njezin djed William J. Edward). Pohađalo ga je nekoliko stotina djece i stjecalo znanje u različitim umjetničkim sferama. Braća Wooten poklonila su se Consueli izvedbom skladbe Consuela Smiles. Nakon nje kvartet upada u slikovito preobraćenu izvedbu originala Clifforda Jonesa John Coltrane, koja je i u nastavku održavala osjećaj superiornosti ovog koncertnog spektakla.
Slijedi priča o izgubljenoj i pronađenoj demo kaseti, koja je zapravo prvi snimak zajedničkog sviranja braće Wooten još iz vremena kad su zapravo bili djeca. Riječ je o zadnjoj trećini koncerta u kojoj je grupa priredila pravi funk i disco žur, naravno poduprt slikovitim jazzovskim zavojima i krivuljama. Victor nije zaboravio spomenuti ni to da je na tim snimkama pokojni saksofonist i brat Rudy, koji je eksperimentirao i tako da je simultano koristio dva saksofona istodobno (ljubitelji nekih Van Der Graaf Generator znat će o čemu je riječ). Prije tog čina u zadnjoj trećini koncerta Victor je rekao da braća pripremaju posebnu ploču na kojoj će nadograditi te demo snimke. Publiku su ispratili u veliko finale s ‘izvatkom’ onoga što na albumu možemo očekivati. Odstrel vremeplovom u razdoblje disko funka iz 70-ih, gdje se svaka skladba (Ow Come On, Singing And Dancing) usredotočila na izmamljivanje plesnih pokreta. Izuzetno je zanimljiva i Hero u nastavku. Joseph, koji je skrbio i za vodeće vokale, tijekom izvedbe te skladbe vokalnu je izvedbu popratio i slikovitom uporabom talk boxa. I u Sweat ritmičko podrhtavanje funk zaprege energetski nikako nije popuštalo i osjećalo se da koncert polako ide prema svom vrhuncu.
U velikom zaključku i dodatku ekipa se prihvatila i James Brownove Get Up (I Feel Like Being A) Sex Machine. Funk jazz na vrhuncu svih vrhunaca. Naravno, unutar te adaptacije slijedio je još jedan začin nazvan ‘brojanje takta’. I to ne bilo kakvog. Ipak smo s ekipom The Wooten Brothers. E mol i 11/8 ritmički ključ. Dečki udare u ritam jedinstveno. Svi istodobno. Bez kiksa. Pogodak u sridu! Ne promašuju. Pritom su samo gledali jedan drugoga. Nema šale! Zapanjujuće i teško opisivo. U nastavku te zabave Victor je počeo glasno brojati takt i tako pokušao namamiti publiku na izdašniju suradnju.
Nastup i izvedba zapravo su teško usporedivi s bilo čime. Dah za dahom oduzimajuća i jedinstvena predstava koju dočarava samo ovaj strašan kvartet, do zuba naoružan vještinom, znanjem i talentom. Vrelište u Avditoriju davno je prije kraja spektakla dignulo publiku na noge i ozbiljno ljuljalo temelje prostora! I nakon koncerta u dvorani je zračio osjećaj kao da bend još nije napustio pozornicu. Magija koju su dečki stvorili bila je naime sveobuhvatna, zarazna i za sve (posebno hipersenzitivne) naprosto hipnotička.
Nakon koncerta dečki su se našli u predvorju, gdje su se fotografirali s privrženicima, dijelili potpise i razgovarali. Nevjerojatna dostupnost glazbenih entiteta, koja je samo naglašavala veličinu umjetničkog stava i reputacije ove izvanredne glazbene ekipe. Druženje s The Wooten Brothers spada među one koncerte kod kojih nikad ne nestane superlativa. Nezaboravno i jedinstveno!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Not Just Religion (orig. Joseph Wooten And the Hands Of Soul)
2. Unity (orig. Joseph Wooten And the Hands Of Soul)
3. Two Timers
4. Pentagon Square
5. Sex in a Pan (orig. Bela Fleck And the Fleckstones)
6. Consuela Smiles
7. John Coltrane (orig. Clifford Jones)
8. Aw Come On
9. Singing and Dancing
10. Hero
11. Sweat
12. Family Affair
—dodatak—
13. Sex Machine (orig. James Brown)
