Bill Evans i The Vansband All Stars – poezija pomirljivosti između muzikalnosti i hodanja po žici supersoničnih improvizacija (2024)
Bill Evans & The Vansband All Stars
Portorož / Avditorij Portorož / Slovenija
subota, 18. 5. 2024
Bill Evans danas je legenda saksofona! Danas to već sigurno možemo reći. Čovjek je u svojoj bogatoj karijeri – ozbiljnije je na sebe skrenuo pozornost nakon priključenja Milesu Davisu početkom osamdesetih – više puta posjetio Sloveniju. Zadnji put upravo Portorož prije dvije godine. S obzirom na to da Evans s te strane na neki način spada među ozbiljne kandidate koji bi mogli dobiti slovensko državljanstvo, uz njegove ustaljene glazbene pripovijesti vezane uz sočne akrobacije neslućenih improvizacija na saksofonima, posebno je zanimljivo pratiti koga će za svaku novu turneju privući u svoju pratnju. Ako je prije dvije godine na gitari svirao njemu slavni Mike Stern, ovoga puta prateća postava The Vansband All Stars jednako je (najmanje) vrhunska, ako ne i više.
Jedan od najimenitijih jazzovskih i međužanrovskih klavijaturista John Medeski, zatim Felix Pastorius (među ostalima David Byrne) na bas-gitari, inače sin slavnog Jaca Pastoriusa, te bubnjar (poslovično pravi bubnjarski ‘mlinac za mljevenje’) Keith Carlock, kojeg se mnogi sjećaju među ostalim i kao člana sastava američkih art rock ikona Toto, a ujedno se proslavio i suradnjom sa Stingom i ‘Toto družinom’ zvanom Steely Dan.
Ovaj posjet postigao je nešto manju posjećenost i nije bio posve rasprodan, kao nastup The Wooten Brothers devet dana ranije na istom mjestu. Na dan koncerta još si mogao kupiti ulaznicu, a Avditorij je i ovaj put bio dobrano nabijen (ne daj bože da si imao sjedalo negdje na sredini recimo jedanaestog reda, pa da te prekine usred koncerta i da te katapultira prema toaletima u prizemlju Avditorija).
Dakle, nakon sočnog i šaljivog obraćanja znamenitog jazzovskog atašea Slovenije Branka Rončela – s Evansom su tijekom desetljeća poznanstva postali i veliki prijatelji, kvartet je zauzeo svoje položaje. Bill Evans je tijekom koncerta primarno posezao za sopran saksofonom, a njega je kombinirao s tenor saksofonom. Većinu solističkih eskapada izmjenjivao je s nevjerojatnim Johnom Medeskim, koji je u trenucima djelovao kao hobotnica u moru tipki! Prilagodljivost, šaljiva iskričavost i reakcija sinonimi su za Medeskog, uvijek kad je Evans solističkim vragolijama poticao znamenitog klavijaturista. Veza među njima naprosto je luda i zapanjujuća. Funkcionira besprijekorno!
Bill Evans je s ekipom u repertoaru posvetio više pozornosti svom najnovijem glazbenom dokumentu “Who I Am”, koji je najavljen za ovu godinu (zanimljivo, album se prodavao u CD ‘vallet’ formatu odmah nakon koncerta u Portorožu). Kako god. S najnovijeg dosega izveo je (barem, op. p.) skladbe Mica Moon i Spy In The Sky – koliko je autor ovog teksta uspio uhvatiti tijekom koncerta. Na popisu večeri našla se i “Modern Standards” točka Hearts Of Havana. Felix je morao uskočiti u cipele Daryla Jonesa, no to mu nije stvaralo posebnih poteškoća, jer je negdje na početku druge polovice uputio veliku počast ocu Jacu Pastoriusu dugim fascinantnim basovskim ulomkom, nakon kojeg je kvartet prešao na izvedbu Weather Report klasika Contunuum (čiji je autor upravo pokojni Jaco Pastorius). Kad se kvartet prihvatio “Modern Standards” skladbe Hearts Of Havana, odmah je postalo jasno zašto je Evans za ovu turneju tražio baš kralja električnog klavira kao što je John Medeski. Ludo što je sve pokazao taj izniman glazbenik kroz svoju razigranost i pronicljivost.
No pozor! Evans s ekipom drži crvenu nit. Fragmentacija i bijega u ‘čudaštvo’ nema. Bend posoli srednje dijelove po volji dugim akrobacijama soliranja, ali se uvijek vrati u format vodećeg motiva, makar ravnotežu hodanja po žici uhvati u zadnji tren. Evans-Medeski! Veza je ključ sve sočnosti. No usprkos tomu, ne smije se zanemariti nevjerojatnu ritam sekciju. Kao što je rečeno. Carlock ne poznaje i ne razumije značenje glagola ‘mirovati’ (čitaj: jadni li su ti cinele). Popunjavanje prostora je raskošno i Carlock se u tome ni načas ne zaustavlja. Djeluje zapravo kao ‘mlinac’ s ‘pipcima’ koji su neprestano u pravom trenutku na pravom mjestu. Hearts Of Havana je točka u kojoj se razmahao u obilju cijeli kvartet (i Carlock je ovdje temeljito protegnuo gornje ekstremitete) i zapravo, ako bi tražio za nekoga tko traži trenutačnu informaciju o čemu se govori u artizmu Billa Evansa, upravo bi skladba Hearts of Havana bila najprikladnije Evansovo skladateljsko ostvarenje, koje odmah vraća vrlo vjerodostojan odgovor na takvo pitanje. Vjerodostojan u kontekstu artističkog formata izričaja kvarteta aktualne turneje.
Zapanjujuće! Dah oduzimajuće. Tomu analitički mudraci kažu post be-bop. Ali nosi mnogo paralela s glavnim matadorom popularizacije be-bopa. Milesom Davisom. Na svakom koraku. To je neosporno. To je činjenica. To je ponotranjeni dio glazbenog vizionarstva izvanrednog Billa Evansa. U velikom finalu Evans se s ekipom poklonio i liku i djelu velikana Milesa Davisa. Zajedno su prionuli na točku Jean-Pierre. Riječ je o točki koju Evans rado svira i ne iznenađuje da se više puta nalazi na njegovim koncertnim repertoarima (kroz godine). Potječe s Milesova albuma “We Want Miles” (taj dvostruki album izašao je 1982., kad je Evans naravno bio čvrsti dio Milesove glazbene ekipe).
U finalu, kad je Evans s ekipom izvodio Davisovu točku, pristupio je posve do ruba pozornice i na taj način pokušao što više potaknuti prilično suzdržanu publiku, koja je pod teretom stidljivosti tek s mukom svladavala tu prepreku. Kako god, nešto ih se u publici ipak probudilo.
Što reći na kraju? Očekivana eksplozivnost Billa Evansa i pratećeg sastava nagradila je nazočne. Svakako je ipak odlučujuća veza pratećeg sastava koja se veže uz znamenitog saksofonista. U tom smislu Evans vrlo slijedi svog mentora Milesa. I Miles je novačio najzvučnija jazzovska imena u svoju pratnju. I ruku na srce. S obzirom na to da je Evans posjetima Sloveniji tako rekuć ponarodio, u zadnje je vrijeme najzanimljivije pratiti upravo to što će učiniti njegova ekipa pratećih glazbenika, koji važe za zvjezdana imena suvremenog jazza. Koncert u Portorožu ispunio je sva očekivanja. Čak ih i nadmašio. Evans ostaje izvedbeno žestok, izričajno jezgrovit i odlučno fokusiran umjetnik. U nadi na novi susret s Billom, neka tako i ostane!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
