Sting
srijeda, 29. 5. 2024
Ljubljana / Arena Stožice / Slovenija
Gordon Matthew Thomas Sumner, legendarni engleski pjevač, basist, aktivist i glumac, kojeg većina svijeta puno bolje poznaje pod umjetničkim imenom Sting (i jedinim imenom na koje se navodno odaziva, čak i unutar vlastite obitelji), do sada se u svojoj iznimno bogatoj i plodnoj karijeri u ulozi koncertnog glazbenika četiri puta javio u našem glavnom gradu. U stožičku Arenu stigao je treći put. Drugi put je ovdje nastupio 4. 6. 2019. – dakle prije gotovo točno pet godina! Njegov prvi nastup u Stožicama prije trinaest godina većini glazbenih zaljubljenika nije ostao u najljepšem sjećanju jer je usprkos tome što je Sting, kao što je uobičajeno za njegove visokoprofesionalne nastupe, dao sve od sebe, sve skupa pokvarilo katastrofalno ozvučenje. Stožička dvorana, koja je prvenstveno napravljena za sportska natjecanja, tada još nije imala zadovoljavajuću koncertnu akustiku. To se neslavno stanje s godinama, uz usputne uspone i padove, polako popravilo tako da smo na Stingovom najnovijem koncertnom posjetu već mogli punim plućima uživati u solidnim, posve zadovoljavajućim zvučnim uvjetima, što si glazbena legenda takvog kalibra svakako zaslužuje.
Sting, 17-struki dobitnik prestižne nagrade za glazbena postignuća Grammy, kojeg se ljubitelji znanstvenofantastičnih filmova najviše sjećaju po ulozi zlog Feyda-Rauthe Harkonnena iz prve filmske adaptacije kultnog romana ‘Dune’, aktualnu je koncertnu turneju nazvao 3.0 jer njegov koncertni bend trenutačno djeluje kao trio. Aktualna turneja inače je započela već 2019. pod naslovom My Songs i prvotno je bila namijenjena promociji Stingovog četrnaestog studijskog albuma “My Songs” (2019).
Barem toliko razvikan i cijenjen kao Stingov samostalni stvaralački opus jest njegov rani stvaralački opus s nezaboravnom skupinom The Police, koja je bila poznata po specifičnom miješanju novog vala, reggaeja i jazza, pa nije ni čudo da ih je Ian Anderson (Jethro Tull) jednom označio posljednjim progresivnorockovskim bendom sedamdesetih. Upravo zato je iznimno pohvalno da je koncertni repertoar tijekom cijele večeri sadržavao dinamičan i inteligentan raspored Stingovih samostalnih ostvarenja i The Police standarda. Gitarski majstor i dugogodišnji Stingov pajdaš Dominic Miller te odlični bubnjar Chris Maas naravno nisu Andy Summers i Stewart Copeland, no sviranje The Police evergreena ipak im je išlo odlično od ruke. Miller je, pametno s njegove strane, odustao od pokušaja oponašanja Summersove specifične tehnike i pojedine The Police standarde radije odsvirao vlastitim, izrazito jazzovskim pristupom.
Stingov nastup za ‘početno zagrijavanje’ otvorio se uz zvukove The Police standarda “Voices Inside My Head” s albuma “Zenyatta Mondatta” (1980.), kojeg obilježava minimalistički ritam s odebljanim bas linijama. “Synchronicity II”, jedno od najboljih ostvarenja The Police, bio je prva poslastica te večeri, dok je Stingovo pjevanje u toj početnoj fazi nastupa malo kvarilo nešto preniže ugađanje. Stingov trio konačno se razživio i ‘zadihao punim plućima’ tijekom izvedbe velikog hita “Message in a Bottle”, kad su uspjeli dobro ‘izgladiti’ tonalitet, tako da im je sve do kraja nastupa dupkom puna dvorana ‘jela iz ruke’ te u uzajamnoj ‘simbiozi’ pomogla dočarati nezaboravno ozračje.
Niz The Police evergreena prekinut je izvedbom Stingovog velikog solo hita “If I Ever Lose My Faith in You”. Nju smo dobro zapamtili i svi mi koji smo odrastali početkom devedesetih, jer su njezin slikovit spot, tada još na gledljivom MTV-ju, vrtjeli gotovo svaki dan. Album “Ten Summoner’s Tales” (1993.) te je večeri bio zastupljen i izvedbom nježne balade “Fields of Gold” te otužne tužaljke “Shape of My Heart”. Pohvalno je od Stinga bilo i to što nije izvodio novije solo radove, jer većina njih, uz rijetke iznimke, usprkos tome što je Sting oduvijek imao izniman dar za pisanje glazbe i tekstova, ne dostiže vrlo visoke kvalitetne standarde iz osamdesetih i početka devedesetih. Najnoviji solo uradak predstavljala je skladba “Never Coming Home” s albuma “Sacred Love” (2003.), koji je sada već stariji od dvadeset godina.
Trio prekaljenih glazbenika zatim se dosjetio svojevrsne ‘lutrije’, pa je Sting publici objasnio da napamet zna imena prvih pet i zadnjih pet skladbi koje moraju svake večeri odsvirati istim redoslijedom, dok nema pojma što svirati između uvodnog i završnog dijela koncertnog repertoara. Sting je ponudio svoj šešir Milleru, koji je iz njega potom izvukao izvučeni listić s naslovom sljedeće izvedbe. Dominic je imao sretnu ruku jer se na listiću nalazilo ime The Police standarda “Tea in the Sahara”, koji inače ne spada među njihove najveće hitove, ali ga glazbeni sladokusci visoko cijene zbog njegove artističke dubine i jazzfusionističke usmjerenosti. Slijedilo je novo izvlačenje i ovaj put na redu je bila Stingova solo klasika “Why Should I Cry For You?”, koja je te večeri bila prva od tri izvedbe s albuma “The Soul Cages” (1991.).
Od Stingovih velikih solo hitova do kraja redovnog dijela koncerta čuli smo još nostalgično-imigrantskog “Englishman in New York” te pustinjsko-nomadsku “Desert Rose”, bez kojih ne smije proći nijedan njegov solo nastup. Ljubitelji ranih radova The Police na svoje su došli izvedbom “Zenyatta Mondatta” evergreena “Driven to Tears”, koji je uz “Tea in the Sahara” vjerojatno bio najveće iznenađenje te večeri. Možda bi se tu moglo ubrojiti i ne tako samorazumljivu izvedbu The Police klasika “Can’t Stand Losing You”, kojoj su u nastavku lukavo dodali još i prilagođenu verziju instrumentala “Reggatta de Blanc” s istoimenog albuma.
U završnom dijelu koncerta, nekako očekivano, prevladavale su izvedbe najvećih hitova The Police poput “Walking On the Moon”, “So Lonely”, “King of Pain” te njihovog najpoznatijeg hita “Every Breath You Take”, koji su redom ispali odlično. Na bisu je Stingov trio odsvirao “Roxanne”, još jedan nezaboravni hit The Police, koji ne smije izostati ni s jednog nastupa engleske glazbene legende s naglaskom na njegove rane stvaralačke godine. Prije njezine izvedbe stari glazbeni lukavac pokazao je i malo humora jer se na pozornici iznenada pojavio s ružom u ustima. Nju je namjeravao zataknuti Milleru za uho, no on se odmah othrvao ‘šefovoj’ neslanoj namjeri. Završetak koncerta ipak je, kako i dolikuje dugogodišnjem aktivistu koji već dugo upozorava na neke goruće društvene i ekološke probleme, prošao u mnogo ozbiljnijem ozračju. Sting se od publike oprostio uz “Fragile”, svoju vjerojatno najljepšu solo baladu tijekom koje je pokazao i svoju ne baš često viđenu i čuvenu akustičnogitarsku vještinu.
Sting se, kao pravi svjetski čovjek koji želi naučiti barem nekoliko osnova svakog jezika posjećene zemlje, publici zahvalio sa ‘hvala’ te obećao da ćemo se sigurno još vidjeti. Karizmatični glazbenik unatoč tome što već ima 72 godine još je uvijek u odličnoj vokalnoj formi i vrlo dobroj kondiciji za svoje godine, dok mu uz dvojicu tako vrhunskih glazbenika nije bilo teško dočarati nešto one nezaboravne magije The Police, koja i danas oduševljava različite generacije glazbenih slušatelja. Istina je da su među publikom, očekivano, uglavnom prevladavali ljudi između pedesete i šezdesete godine života, koji su hitove The Police otkrili još kao tinejdžeri, no na koncertu u Stožicama, koji je privukao i mnogo stranih posjetitelja, ponajviše s austrijske strane, bilo je moguće vidjeti i nekoliko znatno mlađih lica, što je izazvalo barem nekoliko pozitivnih osjećaja u pogledu budućnosti.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik (Edita Klemen št. 41-43)
Setlista:
1. Voices Inside My Head (orig. The Police)
2. Synchronicity II (orig. The Police)
3. Message in a Bottle (orig. The Police)
4. If I Ever Lose My Faith in You
5. Fields of Gold
6. Never Coming Home
7. Tea in the Sahara (orig. The Police)
8. Why Should I Cry for You?
9. Mad About You
10. Driven to Tears (orig. The Police)
11. When the Angels Fall
12. Englishman in New York
13. Can’t Stand Losing You / Reggatta de Blanc (orig. The Police)
14. Shape of My Heart
15. Walking on the Moon (orig. The Police)
16. So Lonely (orig. The Police)
17. Desert Rose
18. King of Pain (orig. The Police)
19. Every Breath You Take (orig. The Police)
—bis—
20. Roxanne (orig. The Police)
21. Fragile
