Body Count (predgrupa: Slope)
Zagreb / ŠRC Šalata / Hrvatska
nedjelja, 16. 6. 2024, od 19.30 h nadalje
Body Count su posjetili Zagreb po treći put u svojoj karijeri. Prvi put je bilo prije cijelih 27 godina, a drugi put kad su u Zagrebu (prije šest godina) posve rasprodali tamošnji Boćarski dom (tzv. zagrebačko ‘boćarsko sklonište’). Bend pred kojim skidaš kapu! Što se isporuke direktnog šuta u glavu i žurke tiče! U svakom pogledu. Naravno, s centrom svoje jedinstvene pojave, odnosno ceremonijalnog karijernog hoda, koji se odnosi na? Lik i djelo jedinstvene figure, a to je Ice-T (i njegovih ‘figuresk’). Jezičnog scenarista i na neki način osnovnog generatora magnetizma cijele ove ‘nesvete’ glazbene pojave, koja razveseljuje sljedbenike na globalnoj razini barem od 1992., kad je izašao ‘poetični srcedrapateljski as nad asovima’ Cop Killer!
‘Crossover’ utvrda zvana Body Count posljednjih je godina neuništiva i, među ostalim, već marljivo kuje i novi studijski album! Nova turneja po Europi, s pretežno festivalskom terminskom gravitacijom, dovela ih je tako i na novi samostalni zagrebački koncert, a prikladnije mjesto sredinom lipnja u Zagrebu od ŠRC-a Šalata u tom je smislu gotovo nemoguće zamisliti.
Prije nastupa legendi ‘gangsta rap metala’ prostor je zagrijavao njemački kvintet iz Duisburga Slope, koji se u tom smislu pokazao vrlo zgodnim pratećim partnerom. Nastup grupe nas dvoje smo pratili iz vrlo, vrlo daleka, ali je to bilo dovoljno da šarolika mješavina metal funka, HC elemenata i ‘groove’ opruga, poduprta parolama bijesa i gnjeva, neprestano preusmjerava svu pozornost na to što se događa na pozornici. Ni publika, koja se tijekom nastupa grupe još valjala pred pozornicu, nije pokazivala znakove ravnodušnosti prema energičnoj i naoštrenoj izvedbi. Bend je u dobrih pola sata nastupa zapravo odsvirao cijeli EP “Loosin’ Grip” i predstavio dvije posve nove pjesme. Odlično je iskoristio raspoloživu minutažu i pripremio pravu žeravicu, koju je raspirio dolazak….
Body Count! Publika zgurana i nabijena što je bliže moguće pozornici, ali s ‘međuprostorima – bočnim džepovima’ u kojima se dalo disati i preživjeti. Jer Body Count su napali Šalatu bez ikakve milosti, kad su već uvodno udarili karijernom ‘otrovnicom’ Body Count’s In The House te iza nje prolili ulje na vatru Slayer klasikom Raining Blood/Postmortem. Publika u trenu u deliriju željenog ‘onostranog’, u jedinstvenoj atmosferi koju začaraju ti šareni gangsterski likovi.
Jezgra grupe ostaje jedinstveni tandem Ice-T i Ernie C. Tu sve počinje. Ernie je ponovno pokazao sve svoje gitarističko majstorstvo, u kojem raznolikih trikova i adaptacija u zadanim frazama nije i nije nedostajalo. Kruna svega bili su njegovi solistički upadi, raspoređeni u pravim dozama (na pravim mjestima)! Lik Ice-T-ja teško je opisati s nekoliko riječi. Jezični gromovnik i granitni lajavac kojemu nema ravna! Sve u jednom! S oštrim, ali i mirotvornim porukama te vrećom pronicljive ‘zajebancije’ (recimo ljepše, serije humorističnih upadica), čemu se ne možeš othrvati. Ostatak garde crossover nevaljalaca već je nekoliko godina konstanta. Tu su: Vincent Price (čovjek je prije priključenja BC-u surađivao s metalcima Steel Prophet), bubnjar Ill Will, dežurni ‘hype man’ Little Ice (Ice-T-jev sin), Sean E Sean (vokalna pratnja, semplanje, treći originalni član današnje postave) i gitarist Juan The Dead – jedini svjetlokožac u grupi, kojeg mnogi poznajete kao šefa grupe Evildead (oni su ove godine izdali novi album) i kao gitarista Juana Garciju nezaboravnih floridskih legendi speed metala Agent Steel (kome su 30. 1. 2000. putevi svakodnevice nekim čudom vodili u ljubljanski K4, mogao ga je i osobno upoznati, tada je još bio dugokos i bez ‘talibanske’ brade).
Bend je žestoko stupnjevao svoj koncert, jer je opalio još dvije klasike s prvijenca već u prvoj trećini nastupa (Bowels Of the Devil, There Goes the Neighboorhod), a zatim predstavio prvi od dvaju novih singlova (grupa obećava ove godine novi studijski album “Merciless”), i to skladbu The Purge, za koju vrijedi istaknuti da bend ni u zrelim godinama ne gubi teatralnu izražajnu silovitost. Ice-T, koji je napunio nimalo skromnih 66 godina, ne pokazuje nikakvu vokalnu i/ili pripovjedačku istrošenost te održava ugodnu agilnost, pronicljivost i svoju (već gotovo poslovičnu) obaveznu ‘badass’ podrugljivost. Toga mu jednostavno nitko ne može oduzeti! A pozornica je njegovo svetište! Bend se poklonio i uzorima Exploited te zaletio u šareni vijenac Exploited ‘trojca’ War, UK 82 i Disorder, pa krenuo dalje s “Born Dead” klasikom Drive By. Tijekom “Menslaughter” ubojice Talk Shit, Get Shot, Ice-T je stigao na pozornicu sa svojom kćeri na ramenima, a pozornica se, u suzvučju s porukom skladbe, obavila u ‘krvavo crveno’. Slično je Ice-T prije dobrih devet godina, točnije davne 7. 6. 2015., kad su Body Count nastupali u ljubljanskim Križankama, u završnoj fazi koncerta u prvi plan poslao tadašnjeg 24-godišnjeg sina Little Ice-a (pravim imenom Tracy Marrow Jr.). Slijedi potresni udar s očekivanom Cop Killer, ljudi se posve otkvače u finalu. Tijela se zavitlaju, sve pivo opet u zraku! Neobuzdani prekid kočnica u ekstatičnom završnom deliriju! Upravo po to je publika i došla. Udar, dakle, koji je izbacio cijeli planet iz ekliptičnog svoda. S jednom jedinom manom. Nije dugo trajao. Sat i deset minuta.
Bend nije napustio pozornicu zbog obaveznog bisa! Šalatu je još posljednji put zajahao! Punom parom! Klasičnom detonacijom Born Dead. Vrata pakla se otvaraju, a prostor u apsolutnom kaosu gutaju posljednji vatreni jezici. Preko This Is Why We Ride grupa prelazi u zabavnu adaptaciju Floyd klasike Comfortably Numb, koju otvara Ernie C na dijelu znamenitog Gilmourova solaža, a bend uz Ice-T-jev govornički upad ustraje na istoj frazi,, dok kiticu s ‘Hello, is there anybody out there’ koriste za refren. Lukav završetak s dobrim satom i dvadeset minuta sviranja! Nakon koncerta publika je ostala vidno gladna…. Teško se opraštala od pozornice.
To dakle nije bio nikakav trik koji bi odisao nostalgijom i vožnjom na staroj slavi! Body Count ostaju nepokolebljivi obrtnici ustrajnog propovjedničkog unikata, koji u posljednjim godinama djelovanja grupe doživljava silovit procvat! Body Count su nepopustljivom izvedbom u Zagrebu pokazali kaljenost od nehrđajućeg čelika. Banda s Ice-T-jem ostaje neukrotiva, a na pozornici zapravo nepobjediva. Redovito izdavanje novih studijskih albuma, kojima nagrađuju svoje vjerne sljedbenike, samo potvrđuje da se Body Count ni u zrelijoj eri svojeg djelovanja ni izdaleka ne zaustavljaju. Novi album je već na putu. A s njim, nadajmo se, što prije i novi posjet staroj europskoj okolici. Odbrojavanje je počelo.
tekst: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Body Count – setlista:
1. Civil War (intro)
2. Body Count’s in the House
3. Raining Blood / Postmortem (orig. Slayer)
4. Bowels of the Devil
5. There Goes the Neighborhood
6. The Purge
7. Point the Finger
8. Manslaughter
9. Necessary Evil
10. Psychopath
11. No Lives Matter
12. War / UK 82 / Disorder (orig. The Exploited)
13. Drive By
14. Talk Shit, Get Shot
15. Cop Killer
—bis—
16. Born Dead
17. This Is Why We Ride
18. Comfortably Numb (orig. Pink Floyd)
