Nastupaju: Epica (predgrupa: Celtica Pipes Rock)
Datum: subota, 13. 7. 2024.
Lokacija: Opatija / Ljetna pozornica / Hrvatska
Ove godine je sve luđe i luđe kad je riječ o preklapanju koncertnih događaja. Jedna od srpanjskih subota, točnije ona koja bi gotovo bila petak 13. 7. 2024., ponudila je novu takvu napast. U Zagrebu Bruce Dickinson (RockLine recenzija koncerta OVDJE), u Opatiji Epica. Isti dan. Može li uopće gore od toga? Stariji građanin, kojemu od svog doma do hrvatskog Kvarnera treba otprilike 40 minuta vožnje autom (od toga 30 minuta otpada na uzbudljivi adrenalinski vrtuljak ilirskobistričke regionalke), od ove dvije opcije bira onu koja ga ovaj put energetski manje košta – dakle lakše dostupnu varijantu. S godinama to dođe. Vjerujte.
Epica u Opatiji usred srpnja. Riječ je o jednom od rijetkih koncertnih pojavljivanja ove izuzetno kvalitetne i cijenjene simfonijskometalne postave iz Nizozemske, koja je prije toga u prvoj polovici godine odradila tek nekoliko koncerata s onu stranu Atlantika, a u svibnju ove godine i prvi i jedini europski prije dolaska u Opatiju (u Nizozemskoj). Dakle, ovaj posjet grupe moglo bi se shvatiti i kao svojevrsnu ‘mini ekskluzivu’, koja …
… je ljubitelji grupe nikako nisu propustili. I ovaj se put u gradu, već u kasnim popodnevnim satima, mogla primijetiti lijepa količina ‘crnine’, koja je polako ‘gravitirala’ prema koncertnom prostoru Ljetne pozornice. Ipak, euforije prije koncerta nije se osjećalo ni približno kao prije dvije godine, kada su ljubitelji navijenih distorziranih zvukova doslovno i u stilu ‘blitzkriega’ preplavili ovaj ljetovališni gradić. Bilo je to prije nastupa Sabaton (RockLine recenzija koncerta OVDJE).
Sam događaj postajao je privlačniji i zahvaljujući izboru predgrupe! Irci Celtica Pipes Rock nisu nikakvi zelenaši na sceni. U džepu imaju nekoliko albuma, a sviraju svojevrsnu verziju folk metala koja se oslanja na obilnu upotrebu gajdi. Njihov zvuk kontrastno pojačavaju žarko i energično gitarsko frazanje te topovski marš ritmike bubnjeva. Mješavina tradicionalnih dostignuća keltske glazbe, simfonijskih elemenata i primjesa gotike, poduprta navijenom metalskom podlogom, na prostor je donijela čitavu mjeru uzavrelog opuštanja te je kroz invazivnu muzikalnost i ritmičku kompaktnost u tren oka pridobila publiku. Kvartet ne treba basista. Do tog je dana objavio pet studijskih albuma (posljednji među njima, “Celtic Spirits”, 2021. godine) i dva koncertna albuma. Uz vrhunsku izvedbu i uigranost, oba gajdaša poticala su publiku i mnoštvom plesnih koraka i okreta koji idu uz izvedbu glazbe krojene po tradicionalnim keltskim manirama! Celtica Pipes Rock su u vremenski ograničenom nastupu uvjerili da je riječ o vrhunskoj koncertnoj postavi koju će ubuduće svakako valjati provjeriti na nekom od samostalnih nastupa. Riječ je o bendu kojem će bez zadrške dati priliku metalci s jedne strane, a njihove bake s druge.
Epica su na pozornicu izašli u pola deset navečer! Dočekalo ih je oko 1.500 posjetitelja, što je lijepa brojka s obzirom na doba godine i brojne događaje koji se u ovo vrijeme nižu istodobno. Gorljivi sljedbenici potvrdili su svoju gorljivost već na samom početku, kad se pozornica s konkretnom konstrukcijom, na kojoj su pažnju privlačila dva orijaška kipa kobri sa sjajnim očima, ovila u modrinu (uz zvuke snimljenog uvoda).
Sekstet je u nepunih dva sata izveo ono što se od njega očekuje i po čemu je poznat. Energičan, ognjevit i silovit nastup, vrhunske uigranosti, kalibracije i zvučne ugođenosti. Posebna mješavina simfonijskog metala, glazbeno nabijena bombastikom i epskim čarolijama s jedne strane, te trenucima brutalnijih ekscesa i dodacima gotičke teatralnosti koji sve uravnotežuju u svijetlo-tamni unikat. Kroz savršeno zacrtanu setlistu koja se dotaknula baš svih sfera prijeđenog puta grupe u dobrih dvadesetak godina njezina djelovanja.
Teatralnosti im ne manjka. Sve su oči prvenstveno bile uprte u fenomenalnu sopranisticu Simone Simons, bez koje se Epicu ne može zamisliti. Odlično raspoloženje okrunila je briljantnom izvedbom, slikovitim obraćanjima masi između stanki i golemom scenskom agilnošću, kad je tijekom koncerta zauzimala različite dijelove pozornice i cijelo vrijeme ‘obilazila’ ostale članove grupe. Poticanje publike, kojem nije bilo kraja, nadopunjuje i klavijaturist Coen Janssen. Kad se ne nalazi iza svojih klavijatura na orijaškom podestu u pozadini – one stoje na kotačićima, a Coen se povremeno vozi s njima amo-tamo kao šestogodišnji klinac u kolicima bilo kojeg trgovačkog centra – klavijaturist prihvati klavijaturu koju objesi preko ramena, ona poznata ‘zakrivljena’, te se i sam uputi prema pročelju pozornice, gdje raspiruje samu teatralnost scenske predstave. Točku na i dodaje orijaško projekcijsko platno u pozadini te pirotehničke plotune koji ne jenjavaju sve do kraja koncerta.
Epica su na neki način brzo nakon svog nastanka uspjeli zauzeti i ispuniti onaj komadić svoje žanrovske niše od kojeg su se Nightwish s kasnijim albumima, a osobito nakon Tarjina odlaska, udaljili. Za razliku od danas često složeno aranžiranih žanrovskih kolega, Epica i dalje biraju znatno tvrđe note ekspresivnosti, pri čemu zadržavaju više izravnosti i kompaktnosti. Za to im podlogu daju čak dvije gitare, ali i neprestano kombiniranje operetnog (ženskog) vokala s growlanjem ritam gitarista i vođe grupe Marka Jensena. To grupi daje predznak mračnosti, iako aranžmani njihovih himničnih refrenskih napjeva najčešće djeluju pompozno, pa i epski!
Čovjek se nije ni stigao dobro okrenuti, a grupa se već usredotočila na završni krešendo ovog odličnog koncertnog spektakla. Cry To The Moon s prvijenca “The Phantom Agony” (2003.)! Publika ponovno uzavrije! Lijep broj posjetitelja zna stihove, diše s grupom. Osjećaj je doista lijep i pun emocija! Tu je odlična Beyond The Matrix, nastala u novijem razdoblju djelovanja grupe, a za njom veliki finale s tiho očekivanom naslovnom skladbom drugog studijskog albuma “Consign To Oblivion” (2005.), koja publiku do kraja izbezumi i dovede na najviše okretaje upravo na samom završetku ovog doista bombastičnog showa, ispunjenog visokooktanskim izgaranjem i blještavim scensko-izvedbenim kinetizmom. Od prve do zadnje sekunde Epica su se predstavili (još jednom) kao neprobojna koncertna tvrđava koja uživo uvijek isporuči najbolje i koja tako i dalje ostaje jedna od ključnih figura u svojoj žanrovskoj sferi!
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Epica setlista:
1. Alpha – Anteludium (taped intro)
2. Abyss of Time – Countdown to Singularity
3. The Essence of Silence
4. Sensorium
5. Unleashed
6. Victims of Contingency
7. The Final Lullaby
8. Storm the Sorrow
9. The Obsessive Devotion
10. The Skeleton Key
11. Code of Life
12. Unchain Utopia
13. Cry for the Moon
14. Beyond the Matrix
15. Consign to Oblivion
