Lokacija: Mostovna / Solkan (Nova Gorica) / Slovenija
Datum: srijeda, 05.10.2016
I tako smo zakoračili duboko u koncertnu jesen koja je već gotovo pretjerano šarolika. Listopadski koncertni pakao započeo je baš na mjestu ovog doom zločina, jer su dva dana prije Mostovnu posjetili portugalski majstori mračnog Moonspell. Do kraja mjeseca čekaju nas još najmanje John Garcia, Venom Inc./Vital Remains, Enslaved, Inquisition/Rotting Christ i Obscura, a manje koncerte i ne spominjem. No još prije njih, prošle srijede bilo je vrijeme za doom spektakl s očevima žanra Pentagram i njihovom maskotom Bobbyjem Lieblingom, koji sa svojim ne baš privlačnim izgledom sve više sliči Yogurtu iz Spaceballs. Kako god, jedni od utemeljitelja žanra vratili su se k nama nakon tri godine, nakon odličnog koncerta na Metaldays 2013 (što nam je tada rekao Bobby možete pročitati OVDJE), a ovaj put njihov se povratak čekao još nestrpljivije, jer se nakon dvogodišnjeg izbivanja u bend vratio legendarni gitarist Victor Griffin. Pentagram su u Mostovni ovaj put pratili Tytus i Mother’s Cake, koji su na veselje svih dokazali da se i kod naših zapadnih i sjevernih susjeda može naći dobra muzika.
Točno u devet na pozornicu Mostovne iz susjedne Italije popeli su se Tytus. Zbog njihova podrijetla bio sam prilično skeptičan što će ponuditi, jer se većine talijanskih sastava (opravdano) drži tako loš glas kao Bobby Liebling svega što ima par nogu i čeljusti. No pravilo ne znači da ne postoje izuzeci i srećom su Tytus, koji su si ime vjerojatno nadjenuli po divu iz He-Manova svemira, jedan od njih. Tršćanska četvorka baš ovih je dana izdala svoj dugometražni prvijenac Rises na kojem pale vražje dobar NWOBHM/heavy metal s obaveznim Thin Lizzy/Iron Maiden gitarskim harmonijama, a upravo su to servirali i uživo. Iako glazbeno ne nude baš ništa novo ni originalno, Tytus svoj posao obavljaju vrhunski. Tako su razarajuća ritam sekcija sa životinjskim bubnjarom, gitarski dvojac koji je čisti »worship« Maiden tercetnih harmonija te odličan i snažan vokal postarali da Tytus budu jedno od najljepših i nikako očekivanih koncertnih iznenađenja ove godine.
Još veća nepoznanica bio je drugi bend večeri, austrijski trio Mother’s Cake, koji se jednako kao i Tytus pokazao kao neočekivano iznenađenje. Dečki u svojoj glazbi miješaju utjecaje funka, stonera i progresivnog rocka, a sve to mjestimice izdašno začine psihodeličnim umetcima. Tako nije bilo neobično čuti utjecaje od bendova poput The Mars Volta na jednoj strani do bendova poput Red Hot Chilli Peppers i Jamiroquai na drugoj, samo što je sve skupa zvučalo znatno heavyje. A i dalje s obaveznim masnim funky basom i instrumentalnim izletima koji su išli čak do improviziranih jam sessiona. U skladu s glazbom i na pozornici je vladala odgovarajuća opuštena i pozitivna energija, a mamina tortica malo se zagorčila jedino zbog prilično dosadnog vokala Yvesa Krismera.
Bobby Liebling najvjerojatnije može zahvaliti svom prijatelju Seanu »Pellet« Pelletieru i Donu Argottu, redatelju odličnog dokumentarca Last Days Here, koji je Lieblinga prikazao kako živi u podrumu svojih roditelja i zbog neprestane zloupotrebe droga postoji gotovo živi mrtvac, što uopće još jest među živima. Takav je Liebling, iako je oduvijek bio idejni vođa Pentagram, bio i glavni krivac za potpuni neuspjeh benda koji je zapravo bio gotovo suvremenik Black Sabbath. No, film je srećom imao katarzičan učinak i Bobby se s Pentagram prije nekoliko godina vratio na pozornice i snimio već drugu vrlo dobru »come back« ploču Curious Volume. Pentagram su u Mostovni ponovno pokazali kako mora zvučati pravi doom metal s potpuno spaljenim frontmenom na čelu. Bobby je doduše ovaj put svoj posao obavio prilično mumljavije nego na Metaldays, ali je svojom pojavom i dalje nezamjenjiva ikona, a nešto slabija vokalna izvedba brzo je utonula u zaborav uz vrhunsku instrumentalnu sliku benda, koja je zahvaljujući vrhunskoj ritam sekciji bila razarajuća, a zahvaljujući izvanrednom Griffinu, pravoj definiciji doom riffa, dijabolična i zlokobna. Pentagram su u sat i pol upozorili da je Curious Volume jedan od boljih uradaka njihove dugogodišnje karijere i ponovno začarali besmrtnim klasicima poput Sign of the Wolf, Forever My Queen, When the Screams Come, Relentless i završne 20 Buck Spin. S Bobbyjem je nažalost tako da se može samo nagađati koliko će se još, kolikor-toliko »zdrav«, potucati po pozornicama, pa je Pentagram nešto što svaki ljubitelj žanra mora vidjeti uživo barem jednom u životu.
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
PENTAGRAM:
1. Too Late
2. All Your Sins
3. Close the Casket
4. Sign of the Wolf
5. Sinister
6. Forever My Queen
7. The Tempter Push
8. When the Screams Come
9. Dead Bury Dead
10. Curious Volume
11. Dying World
12. Devil’s Playground
13. Relentless
14. Broken Vows
—dodatak—
15. Last Days Here
16. Be Forewarned
17. 20 Buck Spin
