Paul Andrews, poznat pod umjetničkim imenom Paul Di’Anno, od 1978. do 1981. vokal Iron Maiden, preminuo je u dobi od 67 godina.
Paul je rođen 17. svibnja 1958. u Chingfordu u istočnom Londonu, a prvi put je zasjao kao pjevač engleskog heavy metal sastava Iron Maiden između 1978. i 1981. Otpjevao je njihov prijelomni debitantski album “Iron Maiden” i utjecajnog nasljednika “Killers”.
Di’Annov otac bio je podrijetlom iz Brazila, pa je Paul imao dvojno državljanstvo. Britansko i brazilsko. U tinejdžerskim godinama pjevao je u raznim rock sastavima, a za život je zarađivao kao mesar i kuhar u hotelima i restoranima.
Paula je Steveu Harrisu predstavio tadašnji bubnjar Iron Maiden Doug Sampson. No Paul nikad nije mislio da će završiti baš kod njih. Kad je jednom prvi put otišao pogledati nastup sastava u nekom klubu u istočnom Londonu, rekao je da su se s prijateljem skoro upiškili od smijeha gledajući na pozornici tadašnjeg pjevača Iron Maiden Dennisa Wilcocka s mačem u rukama i okrvavljenim ustima.
Na kraju je Di’Anno ipak završio baš kod Maiden. Njegov bezobzirni stav i razbojnička energija dali su Iron Maiden novu dimenziju te su u ranom razdoblju snažno utjecali na uspon sastava, koji je ubrzo istupio u prvi plan tadašnjeg novog vala britanskog heavy metala. Oduševljenje publike nastupima sastava i izlazak debitantskog EP-ja “The Soundhouse Tapes”, objavljenog u studenom 1979., doveli su do toga da je prvi album Iron Maiden, objavljen 14. travnja 1980., bio jedno od najišekivanijih izdanja u metalu.
Prvijenac “Iron Maiden” brzo je 1980. postao klasik svog žanra jer su Iron Maiden na njemu spojili sirovu energiju punka s metalskim frazama te dodali složene figure, budući da se Steve Harris oduvijek oduševljavao i dostignućima progresivnog rocka sedamdesetih. Prvijenac je tako postao svojevrsni temelj na kojem su se oduševljavali drugi sastavi koji su kasnije počeli svirati thrash i speed metal, ali i progresivni metal. U tom smislu je nasljednik “Killers”, objavljen 1981., puno drskiji, još beskompromisniji, gromoglasniji i podivljaliji te u skladateljskom i izvedbenom smislu zahtjevniji, postao još važniji album kad je riječ o utjecaju na razvoj metala, a Di’Annu su kasnije kao inspiraciji odavali priznanje, među ostalima, i članovi sastava Metallica, Pantera i Sepultura. Godine 1981. izašao je i live EP “Maiden Japan”. Paul Di’Anno svoj je posljednji koncert s Iron Maiden odsvirao 10. 9. 1981. u danskom Kopenhagenu, svega četiri dana nakon što su Iron Maiden svirali i na festivalu u Beogradu. Paula su iz Maiden otpustili ponajviše zbog ovisnosti o drogama i neisciplinirana načina života na turnejama, čime je sastavu stalno stvarao brige i probleme jer na pozornici nije funkcionirao kako treba, a češće je upadao i u svađe sa Steveom Harrisom.
Više nego po kasnijem glazbenom djelovanju, Paul je među publikom ostao zapamćen ponajprije po nevjerojatnoj tvrdoglavosti, fokusiranosti, čeličnoj volji i izdržljivosti, hrpi kontroverznih ispada i zdravstvenim problemima. Nakon što je napustio Iron Maiden, djelovao je u nekoliko sastava. Prvo je osnovao sastav Di’Anno, koji je djelovao od 1983. do 1985. Godine 1985. uslijedila je kratka epizoda sa superbendom Gogmagog, u kojem su svirali još basist Neil Murray, bivši bubnjar Maiden Clive Burr te gitaristi Pete Willis (od 1977. do 1982. u Def Leppard) i Janick Gers, kojemu se u ono vrijeme nije ni sanjalo da će za nepunih pet godina završiti baš u Iron Maiden. Slijedila su djelovanja u Di’Anno’s Battlezone, Killers, Rockfellas i nedavno Warhorse. Zajedno s bivšim drugom iz Iron Maiden Dennisom Strattonom ponovno je svirao 1990., kad se Paul pridružio Praying Mantis za japansku turneju i s njima 1990. snimio live album “Live At Last”.
Godine 2002. ponovno je skrenuo pozornost šire javnosti na sebe kad je objavio autobiografsku knjigu “The Beast”. Godine 2011. uhićen je zbog primanja mita i utaje novca. Osuđen je na devet mjeseci zatvora, no zbog uzornog ponašanja pušten je već nakon dva mjeseca.
U posljednjem desetljeću Di’Anno je i dalje povremeno svirao koncerte, iako je zbog neprestanih zdravstvenih problema posljednjih godina uglavnom bio prikovan za invalidska kolica. Iron Maiden su 2023. pokrenuli humanitarnu kampanju, a prikupljeni novac bio je namijenjen Paulu i hitnoj operaciji njegova koljena.
Paul Di’Anno posljednji je put nastupio 30. 8. 2024. u Krakovu u Poljskoj. Iako je jednom izjavio da ne želi da ga pamte po tome što je svirao u ‘karaoke Iron Maiden sastavima’, njegovi su koncertni repertoari uvijek bili u cijelosti ispunjeni materijalom s prva dva albuma Iron Maiden. Upravo će ta činjenica Paula zauvijek čvrsto povezivati s najvećim metalskim izvoznim artiklom Velike Britanije, a još više od toga i sa samim praishodištem i temeljima koje je svojim doprinosom udario za daljnju ekspanziju britanskog heavy metala.
Paul Di’Anno planirao je ove kasne jeseni još jednu, i to oproštajnu turneju, nakon koje se želio koncertno umiroviti. U sklopu tog niza koncerata trebao je 3. 12. 2024. nastupiti i u ljubljanskom Orto baru, ali je klimava starica s kosom odlučila drukčije i pokucala mu na vrata puno ranije nego što bi on poželio, i to ne samo on, nego i cijeli svijet heavy metala.
Paul Di’Anno nastupio je u Sloveniji na nekoliko koncerata. Prvi put 10. 11. 2001. sa svojim Killers, kad se oglasio u ljubljanskoj Gala Hali. Zatim je 2003. nastupio na Dolenjskom, u sklopu festivala Rock Otočec, a 2007. odsvirao je i četiri koncerta zaredom, i to na Bledu, u Postojni, Žalcu i Izoli.
