Globalni duh Depeche Modea u Stožicama (2017)

Nina Zadnje ažurirano 12. prosinca 2024.

foto: NINA GRAD 2017

Depeche Mode
14. 5. 2017.
Ljubljana / Arena Stožice / Slovenija

Kad je objavljena nova, ukupno već četrnaesta studijska ploča kultnog britanskog elektro rock sastava Depeche Mode naslova “Spirit”, među mnogim se obožavateljima konkretno usijalo. Dave Gahan, Martin Gore i Andy Fletcher dodatno su fanove zapalili najavom turneje koju su za tu priliku nazvali “Global Spirit”. Među datumima su se, na veliku radost slovenskog dijela publike, pojavile i ljubljanske Stožice.

Prošlo je već jedanaest godina otkako su Depeche Mode, tada na jednom od posljednjih koncerata na rasprodanom Bežigrajskom stadionu, predstavljali jednu od svojih najprepoznatljivijih ploča “Playing the Angel”. Na slovenske su obožavatelje tada, uz zagrijavanje predgrupe Placebo, ostavili prekrasan dojam. U međuvremenu su Depeche Mode izdali još dvije ploče. “Sounds of the Universe” izašao je 2009., a “Delta Machine” 2013. Turneje uz ta dva albuma mi Slovenci nažalost nismo doživjeli, pa je ekspresna rasprodaja ulaznica nakon najave koncerta u Stožicama, usprkos razmjerno visokoj cijeni, bila očekivana. Postavlja se pitanje: “Je li sve to oduševljenje nakon najave novog albuma i koncerta u ljubljanskim Stožicama bilo opravdano?” Odgovor je siguran: “DA!”

U 19:45 s zagrijavanjem publike počeo je eksperimentalni danski indie rock dvojac Raveonettes. Slovencima prilično nepoznati duet u sastavu Sun Rose Wagner i Sharin Foo, kojima na koncertima pomaže i bubnjar, uz prilično monoton repertoar solidno je odradio svoj zadatak pripreme pozornice za glavne zvijezde večeri. U 20:30 Danci su napustili pozornicu i uz pratnju elektronske glazbe prepustili tehničarima pripremu pozornice za Depeche Mode.

U 21:00 bilo je vrijeme da oduševljena publika dobije ono po što je došla. Nakon uvodne najave u obliku skladbe “Revolution” legendarnih Beatlesa na pozornicu su stupili Andy Fletcher, Martin Gore te Christian Eigner (bubnjevi) i Peter Gordeno (klavijature), koji već dugi niz godina kao prateći duet nadopunjuju legendarne Britance. Dočekali smo i ikonu scenske prisutnosti, Davida Gahana, i koncert je započeo skladbom “Going Backwards” s aktualne ploče. Već je od uvodnih ritmova bilo jasno da su sjedala na tribinama posve nevažan faktor, jer je publika odmah ustala i do kraja koncerta više nije zauzela svoja mjesta. Nakon prve skladbe s nove, prilično politički intonirane ploče “Spirit”, slijedila je još jedna nova skladba, “So Much Love”. Depeche Mode su nas zatim vratili na starije ploče s “Barrel of a Gun” s kultnog albuma “Ultra” te izrazito minimalističkom, a istodobno nevjerojatno slušljivom obradom “A Pain That I´m Used To” s ploče “Playing the angel”.

S “Corrupt” su se Dave i ekipa sjetili ploče “Sounds of the Universe”, a zatim otišli još dalje u svoja sjećanja skladbom “In Your Room”, koja je 1993. izašla na ploči “Songs of Faith and Devotion”. Slijedila je starija skladba “World in My Eyes”, izdana na ploči “Violator”. Vratili su se aktualnoj ploči skladbom “Cover Me”. Pozornicu je glavni karizmatičnik i poput droge zarazni Dave za dvije skladbe prepustio Martinu, koji je tempo malo smirio skladbom “Home”, a zatim publiku u potpunu ekstazu odveo prerađenom akustičnom izvedbom 31 godinu stare skladbe “A Question of Lust”. Svoj aktualni buntovni duh prema sustavu ponovno je preuzeo Dave i predstavio “Poison Heart” te “Where´s the Revolution”, obje s aktualne ploče. “Wrong”, potkrijepljena novim uvodnim dijelom, ponovno nas je podsjetila na ploču “Sounds of the universe”, a došlo je vrijeme da nas Depeche Mode potpuno osvoje svim najpoznatijim skladbama. Slijedile su “Everything counts” i “Stripped”. Uz kultnu i istodobno jednu od najpoznatijih skladbi Depeche Mode “Enjoy the silence” s albuma “Violator” svjedočili smo prizoru koji u Stožicama mogu postići samo najveći od najvećih. Publika je doslovno poludjela i uvjereni smo da u dvorani nije bilo ni jedne osobe koja nije podlegla deliriju događanja na pozornici. Slijedila je još “Never Let Me Down Again” s ploče “Music for the Masses” i Depeche Mode su, uz klicanje publike, prvi put napustili pozornicu.

Bilo je kristalno jasno da užarenu publiku neće ostaviti bez zaslužene bis-runde, u kojoj nam je Martin uvodno ovlažio oči skladbom koja se ubraja u sam vrhunac romantične poezije novog albuma, a to je “Somebody”. Smireni tempo nastavio se sa “Walking in My Shoes”, a zatim su se Depeche Mode, uz projekciju crne zastave, poklonili svom idolu Davidu Bowieju njegovom skladbom “Heroes”. Trenutak koji te jednostavno ne ostavlja ravnodušnim, a takav potez iznimno cijenimo.

Došlo je vrijeme da Depeche Mode završe kao najveći. Osjetili smo ih skladbama bez kojih se njihov koncert jednostavno ne može zamisliti. Uz “I Feel You” s novim uvodom i “Personal Jesus” Depeche Mode su nakon dobra dva sata završili koncert u ljubljanskim Stožicama.

Publika je na koncertu zasigurno dobila više nego što se tiho nadala (čak i u svojim najvlažnijim snovima). Možda zvuči pretjerano, ali potpuno je točno. Kad se možeš osvrnuti po dvorani i osjetiti delirij koji cijela dvorana doživljava uz standardno dinamično kretanje i karakteristično prodoran vokal 55-godišnjeg Davea Gahana, sve ti postane jasno. Publika je doista dobila više nego što je uopće željela i po što je došla. Ako su se prije koncerta pojavili skeptici koji su tvrdili da se koncertni nastupi grupe smiruju, koncertni spektakl u Stožicama s Depeche Mode samo im je potvrdio da su se krepko prevarili. S lakoćom možemo potvrditi i da su nadmašili koncert iz 2006. kod Bežigrada. Doduše, Dave, Martin i Andy svojim godinama ne mogu pobjeći. No očito im je uspjelo pobjeći opasnosti da bi u zrelim godinama počeli energetski presušivati ili na pozornici pokazivati vidljive znakove starosne oronulosti. Dave je svojom dinamikom uvjerio kao u svojim najluđim devedesetima. Martin pak cjelovitom kvalitetom tekstopisca, skladatelja, gitarista i vrhunskog vokalista dokazuje da je zapravo on lokomotiva cijelog benda. Na samim počecima i u devedesetima oni su praktički predstavljali jedinu pravu buntovnu elektronsku alternativu tadašnjim rock bendovima. Posljednjom se pločom, uz društveno kritički intonirane tekstove, buntovništvo vratilo, ali na malo drugačiji način. Njihov izgled i prisutnost mnogima su predstavljali životni stil koji su živjeli u osamdesetima. Oni kojima su Depeche Mode bili inspiracija u tinejdžerskim danima, to jest u osamdesetima, i na ovom su koncertu, danas usred čvrste pete decenije na plećima, ponovno proživljavali ta vremena buntovništva, inače bezbrižne ere rock’n’rolla koja je iza nas. Jedina zamjerka zapravo je prilično smiješna. Depeche Mode… Zašto ste Slovence zaobišli s prethodne dvije turneje posvećene promociji ploča “Sounds of the Universe” i “Delta Machine”? Previše smo vas naime falili. Čekanje na novu turneju sastava već je, naime, počelo zadnjim udarenim tonom i taktom u Stožicama! Nakon viđene energije nitko nas ne može uvjeriti da je priča o Depeche Mode blizu svog kraja.

Depeche Mode su ovim koncertom u ljubljanskim Stožicama dokazali da su još uvijek među najvećim virtuozima miješanja elektronike s rock glazbom. Izvedba, produkcija i, ne na posljednjem mjestu, više nego solidan zvuk inače akustički katastrofalne dvorane Stožica bacili su rukavicu velikim koncertima koji nam ove godine dolaze u Sloveniju. Izazov glasi ovako: “Može li neka grupa svojom megalomanskom produkcijom i na ovogodišnjem posjetu Stožicama nadmašiti ono što su isporučili svojim drugim posjetom Sloveniji, vječni i jedinstveni Depeche Mode?”

Autor: Klemen Udovč
Fotografije: Nina Grad