Nastupaju: Blind Guardian, Kissin’ Dynamite, Gamma Ray, H.E.A.T, Dynazty, Axxis
Datum: petak, 13. 12. 2024.
Lokacija: Schwabenhalle, Augsburg, Njemačka
Kai Hansen se trudi oživjeti Gamma Ray? Kamo otići slušati i gledati? Pravo u Augsburg u Bavarskoj, gdje su starinama europske grane power metala društvo pravili Blind Guardian i gore spomenuti bendovi. Zašto ne?
Nakon prijeđenih 500 km (na put sam krenuo iz Beča, gdje sam poslovnu božićnu večeru završio u ranim jutarnjim satima u metal baru s rječitim imenom Battle Axe) pridružio sam se crno odjevenoj gomili koja se slijevala u Schwabenhalle na rubu grada. Ulazak je, u skladu sa svima poznatom njemačkom organiziranošću, tekao brzo i glatko. Iz garderobe dođeš u metal blagovaonicu (gdje sam kasnije pojeo vjerojatno najgoru kobasicu u životu – All beware the currywurst!!!), a onda hodnikom u dvoranu. Majice bendova bile su pomalo bezveze, pa sam se, prvi put u životu u ulozi službenog fotografa, pomalo nervozno brzo uputio ispod pozornice da se pripremim.
Axxis
Axxis odlaze u mirovinu i vuku se po raznim festivalima kao posebni gosti te to promoviraju kao oproštajnu turneju. Od stare ekipe ostali su samo pjevač Bernhard Weiß i klavijaturist Harry Oellers. Nekad sam prilično često slušao prva dva albuma, ali mi je uskoro dosadio Bernhardov nazalni vokal. U dvorani je bilo poprilično Axxis sljedbenika, a bend je svojim prilično energičnim nastupom zaslužio glasno odobravanje. Po dvije skladbe s prva dva albuma i s posljednjeg Coming Home (Rockline recenzija) i još jedna za dodatak. Skladno odsvirano, dobro je sjela skladba Living in the World, koja s refrenom “Living in the world of shame and glory, Living in the world of shame and lies” lijepo oslikava današnji svijet.
Popis pjesama možete pronaći ovdje.
Dynazty
Zgodni mladići s gromoglasnim pjevačem Nilsom Molinom (također Amaranthe) na čelu preko noći su se iz novodobnih sleaze glamera (prva tri albuma) pretvorili u super bombastične simfonijske power metalce i serijom kvalitetnih albuma probili se nekako u drugu ligu power metal bendova. Od osam izvedenih skladbi čak tri bile su s nadolazećeg albuma Game of Faces, koji izlazi na Valentinovo iduće godine. Super energičan nastup pun pozornicom divljanja i (previše?) savršenih vokalnih harmonija nikoga nije ostavio ravnodušnim. Posljednje tri skladbe definitivno su bile vrhunac nastupa. No, to je još jedan u nizu bendova čija se glazba prilično oslanja na klavijature, a u postavi i na pozornici nemaju klavijaturista. Nažalost, činilo se da dečki na disku imaju snimljeno još štošta drugo, a ne samo klavijature koje nedostaju.
Popis pjesama možete pronaći ovdje.
H.E.A.T
Zatim su pozornicu zauzeli još jedni švedski ljepotani s povratnikom Kennyjem Leckremom na vokalu. Glazba benda vrlo je na granici bilo kakvog metala, no uživo to nadoknađuju krajnjom energijom i previše “over the top” vokalnim izražavanjem. Kenny se razbacivao po cijeloj pozornici kao da je htio sve uvjeriti da zaboravimo Erika Groenwalla, s kojim su već dvaput zamijenili pozicije. U foto galeriji možete pogledati i njegovu scensku opravu, koja je doista predstavljala povratak u 80-e. Treba spomenuti da je oboljelog gitarista Davea zamijenio jedan od Dynazty gitarista, a nije se pretjerano primjećivalo. Izvrstan nastup, pun melodičnih power pop pjesmica.
Popis pjesama možete pronaći ovdje.
Gamma Ray
Bend zbog kojeg je došla većina slovenskih HM zaljubljenika, kojih nas se u Augsburgu okupilo poprilično. Kai Hansen nakon povratka u matični bend Helloween pokušava oživjeti i svoje Gamma Ray serijom live nastupa u 2024. Setlista je bila obećavajuća i jedva sam čekao vidjeti ekipu na djelu nakon dugih, predugih godina. Posljednji album, Empire of the Undead, izdan je 2014., a posljednje live nastupe bend je odradio 2019. E, i kako je završilo? Na moju žalost, prokleti tonac trebao je 7 skladbi da posloži vokalnu dinamiku između Kaija i zamjenskog/pomoćnog/glavnog pjevača Franka Becka. Dvojica su se napinjala da su im iskakale žile na vratu, a iz zvučnika se čulo nerazgovijetno i neuravnoteženo mrmljanje. Zbog toga su najviše stradale izvedbe klasika One With the World s drugog albuma Sigh No More i power metal remek-djela Dethrone Tyranny s New World Order. A i dečki su mi djelovali nekako umorno, vjerojatno sam još bio pod dojmom pozornicom divljanja švedskih mladaca koji su nastupili prije. Umjesto u prometnoj nesreći ozlijeđenog Henja Richtera na gitari je pomagao Kasperi Heikkinen iz eurovizijskih metalaca Beast in Black. No, zvijezde su se posložile između Somewhere Out in Space s istoimenog albuma i nezaboravne pop power metal poslastice Heaven Can Wait s prvijenca. Vokali su probili zvučnu sliku razornom snagom i mogu samo oplakivati propuštenu priliku da je cijeli nastup tako zvučao. Osobno sam ostao pomalo nezadovoljan, a nedostajao mi je i pravi osjećaj jedinstva i cjelovitosti grupe, jer su od staroslužitelja prisutni samo još Kai i nezamjenjivi Dirk Schlaechter na basu.
Popis pjesama možete pronaći ovdje.
Kissin’ Dynamite
Nisam bio jedini koji se čudio da su njemački Kissin’ Dynamite na redu iza legendi Gamma Ray, a nekoliko dana prije festivala na službenoj su stranici čak objavili vijest da imaju status co-headlinera. Šta? Činjenica je da su dečki u Njemačkoj iznimno popularni, s posljednjim albumom Back With a Bang! popeli su se čak na prvo mjesto njemačke ljestvice najprodavanijih albuma. Nakon kraja njihova nastupa kući je otišao prilično velik dio (pretežno ženske) publike.
Moram priznati da njihovu glazbu nisam poznavao, nastup su započeli naslovnom Back With a Bang!, nastavili super ljepljivom DNA, a slijedila je nadmelodična stvar sa značajnim, ali možda promašenim naslovom, No One Dies a Virgin. Stvarno bombastičan, visokooktanski ulazak! Sad je bilo lakše razumjeti odakle i zašto takva popularnost benda, riječ je o do u tančine proučenim slatkasto melodičnim kompozicijama, punim “gang” prateće vokale, lako pamtljivih refrena i jednostavnih ritmova. Ne manjkaju ni dodaci dvostrukog bas bubnja, jer riječ je ipak o njemačkom bendu! Neka pop glam rock verzija Sabatona, dakle. Pjevač Hannes Braun odlučno je vladao publikom, a svojom oldskul frizurom pobrinuo se za povećanje ozonske rupe. Svakako bend kojeg ne možeš redovito slušati ako si ikako metalac, ali pjesme jednostavno neće iz glave. You’re Not Aloooooooooooooone… Jebemti!
Popis pjesama možete pronaći ovdje.
Blind Guardian
Aaaaahhhh, elita power metala, Hansi i ekipa. Plus basist. Plus klavijaturist. Bez back up diska. Čini mi se. Andréov zajeb u skladbi Majesty to dokazuje. Nadam se.
Elitni vokal. Elitni par gitarista. Elitni bubnjar (bio nekoć). Elitni albumi (bili nekoć). Elitna setlista. Jep. Elitna setlista. Doduše, kod festivalski skraćenog nastupa uvijek propustiš kojih 15 klasika, ali što bismo kukali. Zvuk mogućan. Hansijevi krici laserski. Andréove vodeće melodije majstorske (osim u Majesty). Kanonada udaraljki i dvostrukih bas bubnjeva. Nečujan bas. Statični klavijaturist. Ekstatična masa. Tako se odradi festivalski nastup kao glavni nastupač!
Zamjerka? Možda je Bardova pjesma otpjevana malo manje glasno nego obično. I možda skandiranje “Valhalla, deliverance, why’ve you ever forgotten me?” nije trajalo tako dugo… Sitnice.
Popis pjesama možete pronaći ovdje.
Osam sati metala čovjeka umori. Ali organizatori nisu osramotili glas njemačke preciznosti u organizaciji. Između bendova bilo je dovoljno odmora za (prokleto dobro vođeno) pivo i čavrljanje s poznanicima i prijateljima, na tribinama je bilo dovoljno mjesta za sjesti. Žalosna je i zabrinjavajuća činjenica da se na takvom festivalu s takvim imenima u srcu kolijevke teutonskog heavy metala skupilo tek nekih između 4 i 5 tisuća posjetitelja. Dvorana je bila na oba boka potpuno prazna, što je doduše omogućavalo jednostavan i brz pristup šankovima i toaletima. Ali kamo ide metal scena danas? U smjeru stadionskih masovki, gdje nemoćno zabavljaju Metallica, AC-DC, Gn’R i slični modeli s 35 godina starim hitovima?
Osobno sam tijekom nastupa istinski uživao, iznervirali su me samo problemi sa zvukom tijekom Gamma Ray. Nadao sam se da će se Hansi pridružiti zrakama tijekom uvodne Land of the Free i Kai stražarima tijekom Valhalle (što se dogodilo dan poslije na sličnom festivalu), ali nisam imao te sreće. Popis nastupajućih bio je stilski dovoljno raznolik da nije postalo dosadno (no osim nekome tko je morao cijeli put kući slušati thrash da si izbije iz glave power jodlanje). Noch ein Bier, Bitte!
Ocjena događaja: 8/10
Tekst i fotke: Igorac
