Benediction (predgrupe: Razvalina & Hobos)
petak, 18. 4. 2025., od 20.30 h do 23.40 h
Solkan (Nova Gorica) / Mostovna / Slovenija
Benediction su legende death metala. U Sloveniji nisu nepoznanica, no s obzirom na više nego zavidnu karijeru, kod nas nisu baš često nastupali. Ali pozor! Prvi posjet bilježimo 1991. Tada su nastupili u Mariboru. Godine 1999. prvi su put svratili i u Ljubljanu! Prije tri godine bili su glavno ime festivala Metaljot Raspaljot u Laškom. Između toga su kod nas nastupili i 2013. na festivalu Metaldays (tada u postavi s Anaal Nathrakh vokalistom Daveom Huntom – RockLine recenzija koncerta) te u listopadu 2008. na Metelkovi!
Slobodno možemo reći da su Benediction ovaj put odabrali odličan dan za posjet Sloveniji. Grupa je od početka ovogodišnjeg travnja odrađivala koncertnu tlaku u društvu sastava Jungle Rot i Master, a kad su ti datumi završili, na rep turneje dodala je još dva klupska špila! Prvi baš u slovenskoj Mostovni, sljedeći u talijanskoj Parmi. Bez Master i Jungle Rot. Za ljubitelje ekstremnih sfera metala, osobito stare škole, doslovno u skladu s njihovim imenom, slijetanje u Solkan predstavljalo je veličanstven blagoslov! Otkupljenje! Na Veliki petak – kad je Isus izdahnuo na križu! Benediction izdisaj ne poznaju. Oni su legende. Osim što ćeš poštovati takvo ime death metalskog pionirstva, drugo ti ne preostaje.
Upravo ovog travnja izdali su i svoj deseti studijski album “Ravage of Empires” (Nuclear Blast Records), a posjet njihovu koncertu u Solkanu za našu ekipu nije bio samo obveza, nego i čast! Opet smo kasnili na mjesto događaja. U Mostovni nisam bio toliko dugo da se u međuvremenu promijenio prometni režim, pa se klasična varijanta dolaska, kad skreneš tik pred graničnim prijelazom na Kolodvorsku, raspala. Okej! Pa smo došli preko Italije. Putem preko Stare Gorice. Nije problem, ali dragocjene minute curile su dalje. No evo nas. Uskačemo baš na zadnju pjesmu slovenskih revival zastavonoša death metala iz Ljubljane, Razvaline. Vodi ih Gašper Flere. Gapa je danas na slovenskoj sceni takoreći ‘true survivor’. Tko se sjeća thrash metalaca Panikk, a pogotovo godina njihova nastanka i velikog slovenskog metalskog procvata u to vrijeme, zna zašto je tomu tako. Sve te slovenske grupe koje su se nadahnjivale starim vremenima thrash metala i death metala, uz iznimku npr. Eruption i još poneke, raspale su se i potonule, odnosno tonu u zaborav. Ali ne i Gapa. Nakon Panikk osnovao je sastav Razvalina i s njim ostao. Trio koji ubija u skladu s jurisdikcijom nadahnuća starom školom metala i trio koji je u dobrih pola sata lomatao. Kad si stigao u prvi red, zanimljivo je bilo primijetiti da je narod prema grupi napravio ono nezahvalno, ali pristojno – barem dvometarsku distancu od ruba pozornice i naravno pristojno uživao u brutalizaciji prostora, koji je zahvatila promocija drugog EP-ja grupe naslovljenog “Zatirani” (2024). Revitalizam stare škole brutalnih sfera death metala ispunio je očekivanja. Gapa je odličan frontmen, karizme mu ne nedostaje, srčanosti još manje. Trio je odradio posao s velikom odlikom, pokazao odličnu uigranost i već na početku pošteno zagrijao publiku.
Slijede Talijani Hobos. Grupa iz venetskog Bellunа, koja djeluje od 2012. nadalje, ne može se baš pohvaliti bogatom diskografijom. Njihov drugi studijski album “Nell’era dell’apparenza” izašao je prije šest godina. A to je dugo razdoblje. Kako god. U prvim se redovima publika temeljito izmiješala i zauzele su ih horde posjetitelja iz Italije koji su došli navijati za svoju grupu. Ako je prije praćenje bilo ‘pristojno’, ovaj su put Hobos naišli na pravi fanatizam pojedinaca u prvim redovima, koji su se doslovno komešali i tresli. Ključ nije samo u mješavini hardcorea s elementima heavy metala koja koketira s death metalom, nego i u talijanskim stihovima. Pjesme sastava doslovno su postale narodne kod njihove talijanske publike, a energija tijekom koncerta, uključujući temperaturu, više je puta dosezala točku blizu vrelišta. Bez kočnica, rutinirano i suvereno. Pet skitnica (prijevod od ‘hobo’) postiglo je svoj cilj! Bend je impresionirao usredotočenošću i izvedbenom uvjerljivošću te u svemu zadovoljio svoje obožavatelje. Riječ je o grupi koja se ne šali i koja epileptično šiba kad treba!
Naravno, svi smo došli na Benediction! Mostovna je prostor smješten na idealnom spoju slovenstva i talijanstva, pa takvi događaji u toj sferi dviju susjednih država oduvijek djeluju bratski. Granice nestaju. A to je na neki način fascinantno, pogotovo kad u taj klub stigneš negdje iz unutrašnjosti Slovenije, gdje ti tako nešto nije dano. Tu i tamo poneki hrvatski posjetitelj, a inače otprilike pola-pola. Slovenci i Talijani. A prostor nabijen do posljednjeg mjesta, zapravo možemo reći da je bilo rasprodano.
Još dok je publiku zagrijavala Razvalina, službene suvenire u predvorju dvorane osobno su prodavali šefovi grupe Benediction, gitaristi Darren Brookes i Peter Rewinsky. Da je turneja pri kraju, svjedočila je činjenica da su na štandu visjele samo još muške majice veličine S i M. Baš za one, kako bi rekao – krupnije muškarce, recimo ‘talijanske’ građe. Darren i Peter vrlo su brzo ostali praznih ruku. I te posljednje Benediction majice rasprodane su. Sve do jedne!
A Benediction? Sat pokazuje 22.30 h! Kvintet je isporučio točno ono što nalaže mantra ‘old school’, koju je legendarni vokalist Dave Ingram tijekom koncerta ponovio bezbroj puta. Serija otrovnih fraza, poduprta paklenim radom bubnjeva, odnosno ritam linijom koja ti ne da disati ni na tren. Ingram je, makar na pretposljednjem špilu turneje, vokalno suveren, prodoran i razarajući. Njegov je growl nemilosrdno šibao dok je oživljavao niz klasika grupe, ali i najnoviji materijal s upravo objavljenog desetog albuma “Ravage of Empires” !
Zvuk je u svemu pristojan i zadovoljavajući, osim možda u dionicama gdje se rad u ionako minimaliziranim solažama pomalo zavukao u samu zvučnu sliku. No zlokobnog masakriranja, koje je kroz plamene jezike gutalo prostor, nije nedostajalo. Bend je koncertni uvod otvorio novijim materijalom aktualnog albuma i prethodnika “Scriptures” (2020), a onda je ubrzo presjekao atmosferu i odveo nas u utrobu starijih klasika, poput naslovne točke prvijenca “Subsconscious Terror” (1990), pa za njom Vision In The Shround (“The Grand Leveller”, 1991) te Violation Remain s albuma “Transcend The Rubicon” (1993). Sirovije, više ‘do kosti’ i primordijalnije od onoga čemu smo svjedočili, zapravo u aksiomu ekstremnog metala ne ide! Nikakvog friziranja, nikakve proteze, dodatnog balasta. Samo frontalno i? U svemu razorno. Sat i deset minuta s bisom! Prebrzo su protekle minute!
A onda je došao onaj trenutak koji nitko ne voli, jer s njim postaje jasno da se bližimo kraju. Vrijeme obaveznog biса. Bend nakon regularnog seta nije otišao s pozornice, a Ingram je rutinirano rekao: “Sada se pretvaramo da odlazimo s pozornice i da se vraćamo na nju. Razumijete, zar ne? Odsvirat ćemo vam još tri komada!” Tu su Progenitors Of New Paradigm s prethodnika “Scriptures” te nova Engines Of War, koje su još jednom potvrdile izvrsnost kreativne forme grupe i u zreloj eri djelovanja, dok je posljednja, naslovna skladba klasika “The Dreams You Dread” iz 1995., donijela točku na ‘i’ izvanrednom događaju i nedostajući kamenčić u mozaiku. Bend je zapalio Mostovnu. Prema očekivanju! Legende ostaju legende! Odličan zvuk, razorna izvedba, briljantna uigranost, Ingram autoritativan i razarajuć s growlom! Tu su suverena, rutinska scenska igra kvinteta i samo iskorištavanje pozornice! Sve u jednom. Bend, da ga vikaš! Nezaboravna detonacija iz utrobe death metalskog pionirstva prošlosti za koje već odbrojavamo minute da se u Sloveniji ponovi što prije!
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
