Elvenking – Reader of the Runes – Luna

Izdano: 11. 4. 2025. kod Reaper Entertainmenta
Produkcija: Damna & Aydan
Trajanje: 54:42
Žanr: Folk/Power Metal

---

“Grandiozan kraj trilogije”

Naši zapadni susjedi iz Furlanije – Julijske krajine završili su Lunom trilogiju Reader of the Runes. Na netu sam pokušao pronaći nešto više informacija o priči, ali potpuno i apsolutno bez uspjeha. Pretpostavljam da je radnja vezana uz nekoga tko zna čitati rune i noću traži dijamante. Ne znam kako se cijela stvar završava, ali uvjeren sam da je zaplet vrhunski, barem na razini djela Georgea R. R. Martina, ako ne i samog J. R. R. Tolkiena. Kad ovo tako gledam napisano, primjećujem da R. R. u imenima obojice pisaca ne znači ništa drugo nego Reader (of the) Runes. Slučajnosti nema!

Glazba Elvenkinga prilično mi se često vrti na jelovniku. Njihov miks različitih metal žanrova vrlo je slušljiv, autorski dvojac Aydan – Damna izbrusio je svoju kompozicijsku formulu do savršenstva. Osobno mi se najviše sviđaju albumi na kojima su izašli iz svojih okvira, počevši od popljuvanog The Scythe iz 2007. (uvođenje death vokala i nekih metalcore i nu metal elemenata žestoko je razjarilo folk puriste). Sljedeći takav je Era iz 2012., na kojem se polako vraćaju folk korijenima, ali još ne posve. I na kraju moj najdraži, jedan od rijetkih albuma koji po mom skromnom mišljenju gotovo zaslužuje ocjenu 10/10, Red Silent Tides iz 2010. sa svojim super komercijalnim zvukom, ljepljivim melodijama i stvarno otkačenim kompozicijama.

Godine 2014. albumom The Pagan Manifesto vratili su se u sigurne vode folk metala koji se temelji na power metal kompozicijskim zahvatima. Ova trilogija svojevrsna je kulminacija tog pristupa i stila, u kojem se folk refreni miješaju s power i klasičnim metal ritmovima, suptilnim dodacima violine i uvijek podjeljujućim Damnagorasovim vokalom. Nisu mu strani death growlovi, patetični šapati, melodične dionice, a vrlo rado posiže i za raznim varijantama mačo krikova.

Moram priznati da mi se više sviđa njihovo rano razdoblje, koje završava već spomenutim albumom Era. Kasno razdoblje obilježavaju vrhunski albumi koji ipak previše crpe iz istog bunara ideja. Kompozicije se vrlo teško razlikuju među sobom i najnoviji uradak također podliježe tom iskušenju. Kao da smo poznatu izreku okrenuli u “Od šume ne vidimo drveće”. Kroz gustiš rifova, blast beatova (Symhon je stvarno zvijer za bubnjevima), violinskih akcenata i tisuću vokalnih stilova teško je izlučiti bit pojedinih skladbi.

Ipak, Luna na neki čudan način ima visoku frekvenciju ponovljenih slušanja. Cjelina je jača od pojedinačnih sastojaka (što potvrđuje moju filozofsku tezu o šumi i drveću). Riječ je o djelu dvaju iskusnih autora koji se iz godine u godinu, iz albuma u album sve ljepše nadopunjuju. Elvenking melodije možeš prepoznati i u snu, a prema Aydanovim tvrdnjama inspiraciju im je narodna glazba iz svih dijelova svijeta. I doista možeš osjetiti da je tu iza više od pukog prepjevavanja keltskih poskočica na pivsku tematiku. Naravno, ni toga ne manjka, ali grupa s dobrom mjerom raščlanjenosti i preciznosti dodaje prave sastojke na prava mjesta.

Izvedbe svih glazbenika na vrhunskoj su razini, novi gitarist Headmatt donio je nešto prijeko potrebne svježine u gitarske medigre. Produkcija je vrlo moderna i možda malo previše čista, ali takva je danas metal glazba. Bio bi zločin da ne spomenem Lethiena i njegovu violinu, koja je vitalan dio zvuka otkako se 2009. pridružio bendu. Odlično zna dozirati ulogu svog instrumenta, hrabro preuzima primat solista kad skladba to traži i suptilno se povlači u poziciju potpornog elementa kad vodstvo preuzmu gitare.

Na albumu ima dovoljno komercijalnih dionica (Luna, Gone Epoch, The Ghosting), kao i power provala (Season of the Owl, Throes of Atonement). Dobrodošao povratak u The Winter Wake (album iz 2006.) vremena čuje se u Stormcarrier i još ponegdje. Vrlo dobro, iako ne baš svježe.

Elvenking sam nakon 2014. malo zapostavljao, pa mi je drago da me “služba” recenzenta prisilila na malo detaljnije i dublje slušanje Lune, stvar jako paše.

Slatkiši: Stormcarrier, The Ghosting, The Weeping

Ocjena: 8/10

Autor: Igorac

---

Glazbenici:

Damna – Vokali
Aydan – Gitare
Headmatt – Gitare
Jakob – Bas
Symohn – Bubnjevi
Lethien – Violina