Izdano: 6. 6. 2025. kod Vertigo / Republic / Universal
Produkcija: Jacob Hansen, Michael Poulsen
Trajanje: 44:10
Žanr: Rockabilly Metal
“Fuck Yeah!”
Nedostaje li još netko u Volbeat Roba Caggiana? Očito mnogima, ali meni ne. Albumi s njim na gitari i u producentskoj stolici nekako mi nikad nisu sjeli. Previše uglačani, previše ugodni, previše komercijalni. Lavovski dio krivnje naravno snosi šef Michael Poulsen, autor, gitarist i pjevač, koji si je tim ušima prijaznim pristupom vjerojatno htio osigurati udobnu mirovinu. Nedvojbeno mu je uspjelo, jer su Volbeat nizom od četiri komercijalno uspješna albuma postali koncertna atrakcija za široke mase.
Michael je preživio (već treću!) operaciju glasnica, a Rob je, hotimice ili nehotice, otišao u susret novim pustolovinama. Michael se u poluvremenu zabavljao death metal projektom Asinhell, gdje je bio samo gitarist i oporavljao glasnice, a Roba je, isprva samo za nastupe uživo, zamijenio Flemming C. Lund, gitarist death/thrash benda The Arcane Order. Ovaj put pomagao je i u studiju, a također i bendu Asinhell. Pravi pomagač, dakle. Flemming C. po stilu sviranja jako podsjeća na originalnog gitarista Volbeat, Franza “Hellboss-a”. I tu mogu nastaviti priču o Robu Caggianu. Tehnički superioran gitarist očito ne znači uvijek pojačanje za određeni bend. Jedan takav primjer imamo u susjedstvu kod veselih punk narodnjaka, a još očitiji kod jedne mješovite družine iz Los Angelesa.
Michael se po vlastitim riječima kod novog, već devetog albuma odlučio za autorski pristup, kao da piše prvu Volbeat ploču. I tu je kao stvoren došao Flemming C. sa svojim udarnim, bazičnim pristupom, koji God of Angels Trust doista približava zvuku i strukturi prvih dvaju albuma. Zapravo, ova nova stvar zvuči nekako kao mješavina drugog (Rock The Rebel / Metal the Devil iz 2007.) i četvrtog (Beyond Hell / Above Heaven iz 2010.) albuma. Fantastično! Nepažljivi slušatelj možda ne bi našao neku bitnu razliku između ovog i prethodna tri – četiri albuma, ali poanta je da se omjer komercijala:metal okrenuo s 80:20 na 20:80. Naravno, Michael nije posve zaboravio na mirovinske izglede, Acid Rain, Time Will Heal i Lonely Fields pobrinut će se za bezbrižnu starost.
Ali, poštovani čitatelji, kad udare morbidni metal/surf/rockabilly rifovi, nabrijani, dvostruki bas bubanj thrash/power metal ritmovi i paklenski Michaelov vokal, zabava počinje! Prvi singl By a Monster’s Hand s popratnim videom odmah i bez zadrške stavlja stvari na svoje mjesto. Neka mi Glenn ne zamjeri, ali pravi Evil Elvis je Michael Poulsen, što na ovoj ploči s elanom i demonstrira. Sve skladbe, osim spomenute komercijalne trojke, grizu, melju i topću kao bijesni klonirani T-Rex.
Trešnja na torti je stvar zvana Better Be Fueled than Tamed, gdje se podupirajuća rockabilly basovska linija savršeno miješa sa sotonističkim surf rock rifom, a Michael u retku “Well I’ve been to the clouded edge” zvuči kao Jello Biafra na spidu.
Posebno spominjanje zaslužuje country-metal poskočica s nevjerojatnim naslovom In the Barn of the Goat Giving Birth to Satan’s Spawn in a Dying World of Doom, koja ddočarava zvukove i ritmove s prvijenca The Strength / The Sound / The Songs (2005.).
Michael i ekipa skuhali su agresivnu, energičnu, melodičnu i poskočnu zbirku hitova uz koju se da popiti litre hladnog piva. Ili ledenog špricera. Pa i neki bambus paše. Viski s ledom? Isto tako.
Šećerčići: Better Be Fueled than Tamed, By a Monster’s Hand, Demonic Depression
Ocjena: 8,5/10
Autor: Igorac
Popis pjesama:
01. Devils Are Awake
02. By a Monster’s Hand
03. Acid Rain
04. Demonic Depression
05. In the Barn of the Goat Giving Birth to Satan’s Spawn in a Dying World of Doom
06. Time Will Heal
07. Better Be Fueled than Tamed
08. At the End of the Sirens
09. Lonely Fields
10. Enlightening the Disorder (By a Monster’s Hand Part 2)
Glazbenici:
Jon Larsen – bubnjevi
Michael Poulsen – vokali, gitara, produkcija
Kaspar Boye Larsen – bas
Tehnička ekipa i gostujući glazbenici:
Jacob Hansen – produkcija, mastering, miks
Tue Bayer – inženjering
Flemming C. Lund – gitara (pjesme 1, 2, 4, 5, 7, 10)
Mia Maja – prateći vokali (pjesme 3, 4, 6, 9)
Martin Pagaard Wolff – gitara (pjesme 3, 5), akustična gitara (3)
