DragonForce
srijeda, 2. 7. 2025.
Tvornica kulture, Zagreb, Hrvatska
“Svirajte, p…e! Ozbiljno?”
Nakon dobre godine (ožujak 2024., zajedno s Amaranthe i Infected Rain, reportaža ovdje) opet je došlo vrijeme da pogledam (uvjetno rečeno) britanske Power Metal ekstremiste DragonForce. Ovaj put na samostalnom koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture.
U vrelom ljetnom večeru prostor se lijepo punio, bilo je lijepo vidjeti masu odjevenu u crno. Power metal dakle još uvijek nije posve izašao iz mode. Okupila nas je prilično jaka ekipa Roklajnovaca, razgovor je tekao i čekanje početka nije bilo dosadno.
Budući da su ovaj put bili jedini nastupajući, DragonForce su si mogli priuštiti malo dulju setlistu, što kod enormne duljine, ponajprije starijih skladbi, nije iznosilo više od 15 komada. Počeli su s Ashes of the Dawn s zaboravljenog albuma Reaching into Infinity (2017.). Udarno, nema što. Unatoč tome što je na popisu pjesama bilo samo 5 komada iz ZP razdoblja, za ostalih desetak uspjeli su odabrati same snažne i pjevne stvari. Doomsday Party i dalje smrdi, a ne znam ni zašto ustraju na čak dvije obrade, My Heart Will Go On (Celine Dion) i Wildest Dreams (Taylor Swift), koje im nisu baš uspjele. Ako već moraju, mogli su uključiti Ring of Fire Johnnyja Casha, koji je, za razliku od prethodno spomenutih, ultra zabavan.
Prave poslastice za nas, obožavatelje starijeg datuma, bile su Black Fire i Valley of the Damned s istoimenog prvijenca iz 2003. A tu je i nenadmašno remek-djelo Soldiers of the Wasteland s drugog albuma Sonic Firestorm (2004.). Vokalni luđak Marc Hudson sa svim tim stvarima nema apsolutno nikakvih problema, a još manje sa “svojim” komadima. Prave zvijezde su naravno gitarski čarobnjaci Sam Totman i Herman Li, koji ne popuštaju i tako gitarske nepismene kao i one koji o sviranju gitare imaju priličnog pojma ostavljaju otvorenih usta.
I zvučna slika odgovarala je gore napisanom, jer se Marcov vokal jasno i glasno čuo, kao i prateći vokali, koji su za live izvedbu bili prilično impresivni. Basistica Alicia i prateći Tiktoker Billy (ovdje možete pogledati njegovu verziju hitića Through the Fire and Flames, kojom si je zaslužio mjesto u DF postavi za ovu turneju) dodaju nešto više i sve skupa zvuči odlično. Odlično su se čuli i gitarski solo dijelovi. Više je nego očito da je tonac obožavatelj nategnutih dvostrukih bas bubnjeva, jer su Geejeva štrikanja ponekad prilično dosadno rezala kroz zvučnu sliku. Ritam gitara, nasnimljene klavijature i nepostojeći bas bili su spojeni u nerazaznatljiv šum. Ne baš idealan zvuk, dakle.
Bend je bio u izvrsnoj formi i odlično raspoložen, a i publika je dala sve od sebe. Ovdje bih istaknuo dva događaja. Tijekom komada Space Marine Corp jedan od roadieja radio je sklekove na pozornici, a jedan lik u publici uz pratnju sasvim pravog “circle pita”. Ludo! Druga stvar, koju sam najavio u podnaslovu, doista mi ne izlazi iz glave. Publika je nakon redovnog dijela veselo skandirala “svirajte pićke!” Ne “hoćemo još” ili “cugabe”. Ne. Srećom bend tih riječi nije razumio, doista mi nije jasno kako se zagrebačkoj publici to čini zabavnim ili čak smiješnim. Katastrofa!
To je ujedno bio i jedini negativan događaj, power metal veselica odvijala se kao na vrtuljku. Dobro se pokazao i najnoviji komad A Draco Tale. Veselo sam se uhvatio pjevanja refrena: “Master of the Starbucks, ruler of the world, say Jacob, Jacob! and the story shall be told”! Tako ide, zar ne?
Mi seniori nismo imali pojma o čemu se radi u svim referencama na video igrice, ali smo isto tako uživali u dodavanju kokoši preko dvorane. Još jednom moram pohvaliti publiku, osim već spomenutih sklekova i circle pita, Marc si je mogao priuštiti čak i crowd surfanje, što je, s obzirom na to da tip ima gotovo dva metra i blizu sto kila, poprilično impresivno postignuće.
Što se tiče setliste svoje sam već rekao, čudi me samo da zzaobilaze aktualni singl Burning Heart, vjerojatno najbolji autorski komad koji su sklepali nakon ZP-ova odlaska.
Bilo je lijepo u Tvornici. Vrhunski power metal, oduševljena publika, hladno pivo i susret s bendom za desert. U subotu pak svi na Thompsona, spremni za dom!
Časna spomena: Kad sam nakon koncerta čavrljao sa Samom, upitao sam ga sjeća li se da su prije cca petnaest godina svirali u malom klubu (Štuk, Maribor) u Sloveniji. Odgovorio je da ne, ali dodao:“This (Tvornica) was a small club too. We haven’t really gotten anywhere, have we?” Brutalno iskrena samoironija, nema što.
Tekst: Igorac
Fotografije (‘strpljivost je majka mudrosti’): Denis Paradiž
Zasilna fotogalerija (iPhone – objavljeno): Edita Klemen
