HammerFall (predgrupa: Visions Of Atlantis)
nedjelja, 14. 09. 2025.
Lignano Sabbiadoro / Arena Alpe Adria / Italija
Ovogodišnji Lignano Sunset festival ugostio je švedske power metal prvake HammerFall, a za zagrijavanje svih prisutnih te večeri u talijanskom ljetovalištu Lignano Sabbiadoro, na prostoru Arena Alpe Adria, izabrani su Visions Of Atlantis – austrijski pirate metal sastav koji smo 9. 7. 2025. gledali i u Ljubljani, kad su u CUK Kino Šiški nastupali ispred Gloryhammer!
HammerFall su prošle godine izdali svoj posljednji i još uvijek aktualni album – ukupno već trinaesti, naslovljen “Avenge The Fallen” (RockLine recenzija). S obzirom na to da nakon veljačkog nastupa u grazkom Orpheum Teatru 2020. godine nisu u blizini Slovenije odsvirali baš nijedan headlinerski koncert, bilo je gotovo nužno provjeriti formu ove, slobodno možemo reći, legendarne power metal postave po kojoj su se ugledale mnoge malo mlađe skupine, a koje su do današnjeg dana postale komercijalno vrlo uspješne (Sabaton, Powerwolf) i tako davno nadmašile svoje uzore.
Prostor Arena Alpe Adria silno je simpatičan. Recimo da prima do 2.500 glava (zajedno s tribinama). U njega se vraćamo uvijek iznova. I to s velikim veseljem. 31.srpnja smo ovdje posjetili Extreme, 19. kolovoza prošle godine pak Amon Amarth. No, posjet je ovaj put opet ‘šepao’. Ljudi je bilo čak manje nego na Extreme. Tribine posve prazne, a u parteru recimo najviše nekih 600 glava. Ali užarenih!
Visions Of Atlantis su na pozornicu izašli u pola devet navečer. Bend čiji korijeni djelovanja sežu duboko u devedesete, marljivim, nepokolebljivim garanjem i vjerom u ono što radi, napokon je uspio. To dokazuje nepokolebljiv kreativni domet skupine koja je od 2018. do danas nanizala posljednja četiri studijska albuma, a ponajprije je albumima “Pirates” i “Pirates II – Armada” posložila sve stvari na svoje mjesto! Pretvorila se u simfonijski power pirate metal kvintet s muškim i ženskim vokalom, dotjeranom scenskom opremom i scenskim kulisama, što je za generaciju novopečenih metalaca čak važnije od fantazijskog svijeta i piratskih priča (zadnjih studijskih izdanja). Clementine Delauney – francuska vokalistica – i talijanski pjevač Michele Guaitoli odlično se slažu. Bend je spretno i ceremonijalno iskoristio veliku pozornicu, koja je djelovala poput palube piratskog broda i zračila vrlo dobrim raspoloženjem. Publiku je dodatno podgrijavao Guaitoli, rodom iz Stare Gorice, koji se publici nekoliko puta obratio na talijanskom jeziku. Bend je dobio dulju minutažu pa su u jednom satu izveli jedanaest skladbi, pri čemu su se Visions Of Atlantis gotovo isključivo usredotočili na materijal posljednja dva albuma. Od uvodne Master The Hurricane, fantomske Monsters do vrhunca u finalu preko Melancholy Angel i Armada, bend je držao publiku uz sebe odličnom scenskom izvedbom, a svim odlikama nastupa pridonosile su i odlične zvučne karakteristike. Zanimljivo je da su se Visions Of Atlantis ovaj put vrlo dugo opraštali s pozornice. Tako dugo da su u međuvremenu mogli odsvirati još koji komad.
HammerFall su u sat i pol isporučili nekakav karijerni presjek, iako bi si ljubitelj starog kova, kao što je autor ovih redaka, želio da su isporučili još kakvu stariju klasiku, po mogućnosti koji previđeni slatkiš s prva četiri do pet albuma, više! Kako god. Prostrana pozornica, kulisa s dvorcem u kojem obitava slavni Hector – maskota koja prati skupinu od samog početka njezine karijere. Tu su. Joacim Cans na vokalu, gitarist Oscar Dronjak, basist Fredrik Larsson, odlični gitarist Pontus Norgren, koji je svojedobno zarađivao za kruh kao gitarski tehničar Yngwieja Malmsteena i, napokon, prava bubnjarska neman David Wallin, kojeg se jedva vidjelo iza njegove bubnjarske utvrde.
Cans je uvjerio da se vokalno drži vrlo dobro i čuva veličinu jednog od najspretnijih frontmena. Odmah privuče publiku na svoju stranu. Vrlo spretno barata njome. I u stankama, koje puni probavljivim razgovornim krugom, čemu pridodaje i razvijen smisao za humor. Oscar je Oscar. Karizma bez premca. Pravi šoumen bez kojeg se HammerFall ne može zamisliti! Čovjek koji je sve započeo u HammerFall. Pontus mora biti u ekipi jer je domet vještine njegova sviranja gitare, kojom su prožeti HammerFall koncerti, vrlo važna stvar. Larsson s peterožičanom bas-gitarom, namotanom punim volumenom detonirajućih linija, i napokon bestijalni Wallin, koji je zapravo u pozadini održavao cijeli vremenski okvir! HammerFall ostaju mašinerija i pojam odličnih te do zadnje dlake prostudiranih koncertnih predstava. Repertoar nije isporučivao posebna iznenađenja, osim instrumentalne “Chapter V” klasike Fury of the Wild, koju je skupina nakon više od deset godina vratila u repertoar. No, među ‘mlađima’ je i Any Means Necessary, koja još uvijek fantastično funkcionira na pozornici! Klasici pak ostaju klasici. Predvođeni Glory to the Brave – jednom od najljepših balada metal univerzuma! Ovaj put se osjetio nedostatak još kojeg!
Prvih osamdeset minuta okrenulo se prebrzo i bend se oprostio s pozornice. U finalu s “Built To Last” jurišnicom (We Make) Sweden Rock – što je zanimljiv i neočekivan izbor. Na toj poziciji očekivao se neki stari komad. No kao rečeno. Cans i ekipa odlično su raspalili publiku među kojom je bilo mnogo starijih, već sijedih glava, koje su sve skupa proživljavale vrlo intenzivno i na nostalgičnoj strani (gdje je već onaj Graz 2. 2. 2001. na turneji “Renegade”?). Zapravo, na koncertu su bili trenuci kad su pjevali baš svi. I držali ruke u zraku baš svi. Od prvog do zadnjeg reda u parteru, koji je ovaj put bio popunjen nešto više od polovice. Energija je u svakom pogledu bila odlična.
Bend se vratio na bis. Nakon nove Hail To The King – zapravo jedne od najjačih točaka albuma “Avenge The Fallen”, slijedila je očekivano “Crimson Thunder” jurišnica Hearts On Fire s jednim od najuspjelijih refrenskih napjeva koji su se skupini posrećili pri komponiranju i koji hipnotičkom grabežljivošću usisavaju u sebe.
Bomba! Silovito, uigrano, dotjerano i nakon više od 30 godina angažirano. Uza svu rutinu i kilometražu. Vatra ne jenjava, čekić udara dalje! Lijepo je bilo, nakon pet i pol godina, ponovno vidjeti bend uživo i proživjeti vremena kad je na prijelazu milenija upravo na krilima HammerFall power metal stupao u fokus masa i time budio zanimanje za klasični heavy metal, koji se nakon zamaha ekstremnih grana metala kroz devedesete polako dizao na noge. Kvintet dakle zadržava vrlo, vrlo dobru koncertnu kondiciju.
tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Visions Of Atlantis – setlist:
1. Master the Hurricane
2. Monsters
3. Heroes of the Dawn
4. Clocks
5. Legion of the Seas
6. Tonight I’m Alive
7. Collide
8. Hellfire
9. Pirates Will Return
10. Melancholy Angel
11. Armada
HammerFall – setlist:
1. Avenge the Fallen
2. Heeding the Call
3. Any Means Necessary
4. Hammer of Dawn
5. Freedom
6. Renegade
7. Hammer High
8. Last Man Standing
9. Fury of the Wild
10. Chapter V: The Medley
11. Let the Hammer Fall
12. Glory to the Brave
13. The End Justifies
14. (We Make) Sweden Rock
—dodatak—
15. Hail to the King
16. Hearts on Fire
