‘Ronnie Romero’s Firewind’ posjetili ljubljanski Orto bar!
Ronnie Romero i Gus G. (predgrupa: Flesh)
Ljubljana / Orto bar / Slovenija
srijeda, 12. 11. 2025., od 20.00 nadalje
Za zajedničku turneju udružila su snage dva vrhunska glazbenika. Moglo bi se reći – par glazbenih superheroja. Jedan na gitari, drugi na vokalu.
Gus G. je glazbenik koji se proslavio ponajviše nakon što se pridružio slavnom ‘princu tame’, jednom jedinom Ozzyju Osbourneu. S Ozzyjem je svirao gitaru devet godina i s pokojnikom snimio album “Scream”. Među pristašama power metala Gus G. je inače dobro ‘izležano’ ime. Predobro smo ga upoznali već na prijelazu tisućljeća, kad je surađivao s Dream Evil i osnovao svoju skupinu Firewind, koja je neprestano aktivna i jako cijenjena.
Ronnie Romero je čileanski vokalist kojemu malo tko može parirati među pjevačima njegove generacije. Kad je svijet čuo njegov vokal na pločama njegove matične postave Lords Of Black, odjednom su ga svi htjeli imati na svojim pločama. Ili barem na turnejama. Među njima i ‘čovjek u crnom’ – jedan od najvažnijih gitarista rock’n’rolla svih vremena, Richie Blackmore. Da, istina je. Ronnie je pjevao na posljednjoj turneji skupine Rainbow. S obzirom na to koliko je Richie cjepidlaka i hirovit, Romero kod tako zahtjevnog glazbenika kotira jako, jako visoko. Steći takav ugled kod Blackmorea bila bi ‘nemoguća misija’ čak i za Chucka Norrisa. Vrlo traženi Ronnie je zato surađivao i na pločama projekta CoreLeoni, pjevača Gotthard Lea Leonija, nadalje je snimio ploču s kultnom nizozemskom hard rock formacijom Vandenberg, a nije izbjegao ni još jednog vrlo opreznog i s obzirom na Blackmorea ništa manje važnog glazbenika, a to je Michael Schenker, koji ga je pozvao na suradnju na svom albumu “Immortal” (2021) i s kojim je također obišao hrpu koncertnih pozornica. Tome treba dodati barem još projekte The Ferrymen, Sunstorm i Elegant Weapons (u paru s gitaristom Judas Priesta Richiejem Faulknerom). Popis još nije zaključen, ali neka bude dovoljno.
To su dakle glazbenici koji imaju što pokazati i što reći. Odlično je i to što su zalutali u naše krajeve, gdje u žanrovskom smislu kronično nedostaje posjeta takvih izvođača.
U osam sati na pozornicu su izašli hrvatski Flesh. Bend je ubrzo nakon osnutka izdao istoimeni prvijenac. Ali bilo je to 2014. A to je davno. No nastaje novi materijal, što je dobro. Uz pokretačku snagu, basista Roka ‘Rökindju’ Nikolića, trio upotpunjuju gitarist Mötej Van Matanović i bubnjar Krešimir Špoljar. RockLine je trojac već uhvatio na koncertu Dirkschneidera u veljači ove godine (klub Boogaloo, Zagreb) i već su tada dečki pripremili jako dobro zagrijavanje. I ovaj su put na sav glas zabavljali. Ako gitarist oličava svu statiku skupine, za basista/pjevača vrijedi upravo suprotno. Bio ga je pun oder. Zaputio se i malo među publiku. Prednost je i to što koristi bežični mikrofon, što na maloj pozornici kluba može osloboditi dosta prostora jer na njega ne treba vući dodatni stalak. Kao stvoreno za Orto bar, dakle. Zato je nastup djelovao jako dinamično i zauzeto. S pristojnom zvučnom slikom. I? Šaka ‘kreposnih gluposti’ kojima nas je cijelo vrijeme zasipao simpatični ‘jezični doktor’ u stankama između skladbi. Za izvedbu adaptacije Iron Maidena Bring Your Daughter uskočio je na pozornicu Jan Leščanec (SkyEye). S obzirom na to da dečki prije toga nisu zajedno probali tu pjesmu, zazvučala je sasvim prihvatljivo, iako je došlo do vremenskog razilaženja na uvodu između prve vokalne linije i gitarske pratnje. Slijedio je uzoran završetak obrade. Bend je zaključio svoj ‘konanovsko-mišićnjački’ nastup komadom Easy Rideth – Heavy Striker.
Malo iza devet na pozornicu je uskočio Gus G. A s njim i dva člana Firewinda, bubnjar Johan Nunez i basist Petros Christodoulidis. Dakle, dobili smo na dlanu tri četvrtine skupine Firewind. Instrumentalni trio, dakle! Za uvod dvije samostalne skladbe u Gus G. režiji. O uigranosti ne treba trošiti riječi. Sve je odmah sjelo na mjesto. Začas. Među ovom trojicom glazbenika nema skrivalica. Gus G. je zapanjio već na početku. A to je bio tek početak. Trio je isijavao odlično raspoloženje, veliku opuštenost. Na pozornicu se ‘prikrade’ Ronnie Romero, a bend jurne u dva komada s njegove ploče “Too Many Lies, Too Many Masters” (2023) – Castaway On The Moon i Chased By Shadows. Savršeno poklapanje. Bend se u ovoj fazi zagrijao na pravu radnu temperaturu. Eksplozivnost i snaga Romerovih vokalnih karakteristika su izvanredne. Slijedi dokaz zašto Ronnie djeluje kao pravi mali čileanski Ronnie James Dio, kojeg svatko želi imati za pjevača! U nastavku se laju bijesne klasike Black Sabbath Mob Rules te jašu dalje kroz klasik Rainbowa Kill The King. Romero se vokalno za pedalj približio neprobojnom vokalnom karizmom pokojnog Dija.
Gus G. i Ronnie Romero predstavili su i njihovu zajedničku skladbu My Premonition. Možda je to temelj za nešto više. Neki zajednički album. Ne bih se čudio da Gus G. zapravo pozove Ronnieja u Firewind. Nakon dvije točke bez Ronnieja (Redemption, I Am the Fire), Gus je šaljivo iskoristio stanku i zapravo označio skupinu kao: “Please welcome Ronnie Romero’s Firewind!”, a ekipa se u nastavku primila Firewindove klasike Destiny Is Calling, gdje je Ronniejev vokal ponovno djelovao kao salivan. Konkretan nastup u trajanju sat i tri četvrt protekao je ekspresno brzo. Kad se bend prihvatio prilično predvidljivog izbora – Highway Star (izvornik Deep Purple) i gdje Gusovim ludorijama usred komada i u završnici nikako nije htjelo biti kraja, mnogi bi pomislili da je ovo nekakav kraj regularnog dijela. Ali ne. Slijedilo je? Još jedan komad od Rainbow, koji nije bio Man On A Silver Mountain, nego? Stargazer! Za mnoge najbolji komad koji je Blackmore ikad napisao. Ludo. To je ono nešto što čovjek stvarno ne očekuje. S obzirom na složeni karakter te kompozicije, pogotovo ne. Ludi finale regularnog dijela za koji bi čovjek poželio da se nikad ne završi. Gusovi solaži zapravo tako djeluju. Ništa ih ne zaustavlja.
Obavezni dodatak bio je doista raskošan. Dobili smo naime još četiri komada. Najprije se na gitarskoj stezaljki ponovno vrhunski protezao Gus G. sa svojom autorskom Fearless, a potom je slijedio emotivan poklon princu tame, koji nas je napustio usred ove godine. I to nije bio Crazy Train, nego najprije Bark At The Moon (prodornost vodeće gitarske fraze u ovom zimzelenu ostaje izvanredna), a potom Shot In The Dark, čime se na pozornicu posredno prikrao i autorski dašak članova kultne britanske AOR postave FM. Komad s onim nezaboravnim, nepristojno dobro zavedenim pjevnim refrenskim napjevom uz koji se uvijek naježi dlaka. Posljednji put su veterani postrojili mnoštvo na prizoru. Okupilo nas se tamo oko 150. Bila je to War Pigs (Black Sabbath). Pozornica se ovije u crvena svjetla, a bend uz bučnu podršku publike, potaknut strastima i vrhunskom egzekucijom, nabijen koncert privodi kraju. I nije bilo junaka koji ne bi isijavao potpuno poslijekoncertno oduševljenje. Ljudi su se zabavljali u Orto baru još dugo u noć, a nas dvoje smo odmah usmjerili kompasnu iglu prema zapadu i veselili se susretu s primorskom autocestom. Zašto? Dogodila se naime ona rijetka situacija da je bila potpuno prazna.
Tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Ronnie Romero & Gus G. – setlista:
1. Force Majeure
2. Quantum Leap
3. Castaway on the Moon
4. Chased by Shadows
5. The Mob Rules
6. Kill the King
7. Cold Sweat
8. My Premonition
9. Redemption
10. I Am the Fire
11. Destiny Is Calling
12. Highway Star
13. Stargazer
—dodatek—
14 .Fearless
15. Bark at the Moon
16. Shot in the Dark
17. War Pigs




















Hvala za izvrsten zapis o vrhunskem koncertu!!