Brit Floyd
nedjelja, 26. 10. 2025.
Ljubljana / Media Center / Slovenija
Brit Floyd su jedan od onih tribute bendova koji su kroz godine u Sloveniji našli svoj dom. Nakon što su prije nešto više od godinu dana u Hali Tivoli odsvirali dva i pol sata dug repertoar, repliku programa turneje Division Bell iz 1994. legendarnih Pink Floyd, ovaj put su se vratili u slovensku prijestolnicu s programom kojim su obilježili 50 godina od izlaska albuma Pink Floyd “Wish You Were Here” (1975). S obećanjem da će u cijelosti odsvirati taj album.
Brit Floyd važe za najbolje imitatore originalnih Pink Floyd, pa se posjet njihovim nastupima uvijek bogato isplati. Ovaj put su u Ljubljanu stigli sa znatno manjom produkcijom. Nije to bila Hala Tivoli, nego Media Center s dobrih 2.000 posjetitelja. Dakle, manja pozornica, pa tako i prilagođen light show. Bend ovaj put nije nudio ni službeni merch. Prije godinu dana stol s merchom u Hali Tivoli doslovno se uvijao od svog tog obilja.
Kako god, u najvećoj mjeri uvijek se računa izvedba. A po nju su te večeri došli svi pravovjerni ljubitelji Pink Floyd, za koje se gotovo sigurno može tvrditi da u ovom životu više neće svirati na pozornici. Bend od devet članova pod glazbenim vodstvom Damiana Darlingtona, inače gitarista i jednog od trojice glavnih vokala, ponovno je isporučio iskustvo blisko besprijekornoj perfekciji. U ekipi muška postava ostaje ista: uz Darlingtona su i dalje Ian Catell (bas-gitara, glavni vokal), Rob Stringer (klavijature, prateći vokal), Edo Scordo (gitara, glavni vokal) i bubnjar Randy Cooke. Tu su i dame: Rhiannon Dewey (saksofon, udaraljke), koja je preuzela mjesto prethodnika Ryana Saranicha, te tri prateće vokalistice: Liza Melfi, Shannon Fayth i Jessie Lee Houllier, od kojih je upravo potonja oduševila kad je opasala električnu gitaru i krenula u solažu unutar finala Another Brick in the Wall, Part 2 (Brit Floyd su se prihvatili Delicate Sound Of Thunder verzije te skladbe, koja je u finalu produljena u odnosu na izvornik), a morala je preuzeti na svoja pleća i vokal u The Great Gig In The Sky – riječ je o skladbi koja je pravi mali izazov za svaku vokalisticu. U miksu je cura bila malo preslabo čujna, što je jedini kiks što se ozvučenja koncerta tiče, a inače briljantno.
Zvuk je inače funkcionirao savršeno. Igra svjetla s nezaboravnom i obaveznom integracijom lasera, scenografija sa znamenitim krugom na sredini pozornice i dojmljivim videoprojekcijama, koje su izdašno oživljavale poeziju Pink Floyd i jačale intenzivnu atmosferu, jedinstvenu za rock’n’roll univerzum.
Bend je nastup podijelio na dva dijela. U prvom je izvodio repertoar koji nije išao dalje od 1973. i albuma “Dark Side Of The Moon”. Bombastičan uvod s hitom Learning To Fly, nastavak s mističnim testamentom i epskim High Hopes, gdje je Darlingtonov ‘steel pedal’ predeo kao maca. Kombinacija fines na akustičnim gitarama, preljev udaraljki, uključivanje sva tri prateća vokala – naježenost nije izostala uz svu tu manifestaciju perfekcije. Skok na “The Wall” (Goodbye Blue Sky, Empty Spaces, What Shall We Do Now?), erupcija s Time i fenomenalnom solažom na gitari, spomenuta drama nad dramama u The Great Gig in the Sky, iznenađenje set liste s integracijom skladbe Two Suns in the Sunset s albuma The Final Cut i izniman finale s nezaboravnom klasikom s “Animals” – Pigs!
Nakon tog rondoa, koji je sam po sebi poglavlje za sebe, nakon 20-minutne pauze uslijedio je drugi dio s vrhuncem i izvedbom cijelog “Wish You Were Here”, koji među sljedbenicima Pink Floyd kotira vrlo visoko, a mnogi ga smatraju najdražim albumom Pink Floyd. No, redom – uvodom, s klasikom s “Meddle” One Of These Days, koja nas je odvela u 1972. Scordo je odsvirao uvodnu gitarsku solažu u Shine On Your Crazy Diamond – prekrasna mekoća. Welcome to the Machine je možda čak i najveći izazov u interpretaciji pet točaka albuma. Tu je bend malo preinačio ritam, a u izlaznom dijelu je oduševio točnošću i izuzetnom preciznošću kojom su nas Brit Floxd odveli u buntovnu Have A Cigar. I tu je oduševio izuzetno vješto odrađen izlaz i stvorena prijelazna veza do vjerojatno najželjenije skladbe večeri – Wish You Were Here. U velikom finalu unutar epa Shine On You Crazy Diamond (Parts VI-IX) grozničavo sam čekao zadnji dio skladbe, gdje klavijature preuzimaju apsolutno dominantan status. Jednom riječju besprijekorno. Besprijekorna melankolija! I zadnji ton popraćen slikom Syda Baretta na velikom projekcijskom platnu. Ludi domet izvlačenja emocija i strasti!
Ništa manje ludo nisu se vrtjele minute. Djelovale su kao sekunde. Kao i veliki uzori, i Brit Floyd su stvorili hipnotičku atmosferu koja nas je usisala u taj jedinstveni svijet na dva i pol sata. Magija nije popuštala ni na tren. Završna Comfortably Numb! Bilo je jasno da je to kraj. A onda ta solaža i intenzivan dramski teatar, koji je stvarao s dlakocjepačkim finesama filigranske finomehanike drsko hodajući stopama Davida Gilmoura Damian Darlington! Ponovno s izuzetnom odličnošću.
Brit Floyd su kroz godine sve to dogurali do izvanrednog približavanja originalu. Približavanja ‘na dlaku’. Cijelo vrijeme ulažu u instrumentarij i logistiku. Istodobno su i vokalno izuzetno snažni. Sva trojica vokalista, među kojima je najvažniji basist Ian Catell, koji predstavlja neku idealnu srednju varijantu, što vokalom udara negdje točno između Gilmoura i Watersa, zbog čega je preuzeo i glavninu skladbi. Bend je u dodatku još jednom potvrdio svoju snagu. S Run Like Hell, koja je još posljednji put digla na noge cijelu dvoranu, i uigranošću približenom originalu ‘na dlaku’ još jednom je potvrdio svoju imitatorsku besprijekornost! Kilometraža, znanje, iskustvo. Svega je u izobilju. Upravo je to ona esencijalna prstohvat začina koji dodaš sa strane da svojom predstavom ostaviš još jači pečat!
Brit Floyd doista ostaju poglavlje za sebe kad govorimo o ‘tribute to’ bendovima Pink Floyd u svijetu. Ja osobno nisam među ljubiteljima glazbe koji bi preferirali ‘tribute to’ bendove, ali pred Brit Floyd mi se uvijek zatresu koljena. I ovaj put nije bilo drukčije. A tako će i ostati. Do sljedećeg puta.
Tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Brit Floyd – setlista:
Set 1:
1. Signs of Life
2. Learning to Fly
3. High Hopes
4. Goodbye Blue Sky
5. Empty Spaces
6. What Shall We Do Now?
7. The Dogs of War
8. Time
9. Breathe (Reprise)
10. The Great Gig in the Sky
11. Two Suns in the Sunset
12. Another Brick in the Wall, Part 2
13. On the Turning Away
14. Pigs (Three Different Ones)
Set 2:
15. One of These Days
16. Shine On You Crazy Diamond (Parts I-V)
17. Welcome to the Machine
18. Have a Cigar
19. Wish You Were Here
20. Shine On You Crazy Diamond (Parts VI-IX)
21. Comfortably Numb
—dodatak—
22. Run Like Hell
