Battle Beast (predgrupe Dominum i Majestica)
Srijeda, 3. 12. 2025.
Cvetličarna, Ljubljana, Slovenija
“Vrućica usred noći”
Kako skandinavsku power metal eminenciju Tommyja Johanssona i njegov bend Majestica nisam htio propustiti, točno kao švicarski sat među prvima sam se pojavio u Cvetličarni. I dalje mi nije jasan raspored onih bijelih barskih stolića u parteru, mislim, kvragu? Rijetko posijani primjerci po dvorani nagovještavali su rekordno slab posjet ovom koncertu aktualne turneje, što je kasnije potvrdio i sam Tommy.
Čovjek mnogih talenata, član brojnih bendova i solo YouTuber Tommy priključio se Dominum i Battle Beast na ovoj masivnoj turneji. Unatoč svojih “rosnih” 38 godina na sceni je prisutan još od 2000. Dakle, već od ranih tinejdžerskih dana zarađuje tvrdi power metalski kruh.
Njihov set sastojao se od šest power metal bangera s primjesama ranih Europe i dašak folk metala u štiklcu Metal United. Korektnu izvedbu pokvario je super sterilan zvuk, tek blage Tommyjeve fušarije u visokim lagama nagovještavale su da je riječ o nastupu uživo. Dojam je bio isti kao na oba autorska albuma sastava, vrhunski power metal stare škole, ali bez testisa.
Slijedili su meni osobno nepoznati Dominum iz Njemačke. Svježi (osnovan 2022.) kvartet besmrtnika u zombi maskama izvodi nekakvu mješavinu zvukova iz riznice Sabaton u najgorim i Pain u najboljim trenucima. Energična izvedba vokalista Dr.Deada i ekipe natjerala je publiku na ozbiljno micanje, jer su osnova većine skladbica plesni ritmovi koji čovjeka htio-ne htio navedu na tresenje. Komadi naravno vrlo brzo uđu u uho, osobni favoriti bili su We Are Forlorn i The Dead Don’t Die. Pomalo suvišna obrada vječnozelenog škorpionskog hita Rock Me Like a Hurricane na suradnju je nagovorila i posljednje stisnutonose u publici. Popis pjesama možeš pronaći ovdje.
Kad smo već kod publike, pristojan dio nje činila je Wajdušna metropola, što dokazuje da metal kod nas još nije posve mrtav.
Zvijezde večeri umarširale su na pozornicu uz prateći doista moćan i masivan zvuk, koji se pokazao super udarnim već na prve taktove otvaračke Straight to the Heart. Noora je u mojim očima i ušima trenutno najbolja metal vokalistica, i to bez konkurencije. Njezin kao britva oštar vokalni stil nosi cijeli bend i njegovoj glazbi daje prijeko potrebnu oštrinu, koju gubi iz albuma u album. Tih se u dobrih 14 godina djelovanja nakupilo već sedam, što predstavlja zavidan kontinuitet. Na koncertima grupa izvodi stvari s posljednja četiri albuma, jer je financijska pogača autorskih prava pretanka da bi se dijelila još i s osnivačem, protjeranim gitaristom Antonom Kabanenom. Nažalost, finski sekstet usredotočio se na uhu prosječnog usputnog “metal” obožavatelja prihvatljivije skladbice iz diskografije, tako da su malo tvrđe zvukove predstavljali samo tercet Straight to the Heart, Last Goodbye i Bastard Son of Odin, djelomično i završni Wings of Light. Ostatak setliste činile su plesne poskočice, koje su okupljenu publiku natjerale na uzorno sudjelovanje, što je pomoglo prikriti činjenicu da nas je ukupno bilo tek oko 400. Uigran bend, dobar zvuk, energičan performans i stvarno luda Noora pobrinuli su se za vruć završetak večeri i utaženje svih posjetitelja žedni melodija. Ne mogu mimoići ni Nooriin kostim, koji podsjeća na pomalo zaobljenog Ksenomorfa iz filmske sage o ubilačkim izvanzemaljcima i doista impozantno zauzima središnju poziciju na pozornici.
Definitivno smo dobili ono po što smo došli, vrhunski izveden plesni dan s predanim izvođačima na pozornici i naelektriziranim obožavateljima ispod nje. Gdje se u svemu tome izgubio pravi metal duh, drugo je pitanje.
Tekst: Igorac
Fotke: Aleš Podbrežnik
