Avtomobili
Ljubljana / Novi trg / Slovenija
srijeda, 17. 12. 2025., od 19.00 h do 20.30 h
Avtomobili i naš medij dva su nerazdvojna prijatelja. Oduvijek. Barem od 2006., kad je počeo raditi RockLine, a najviše je za to kriva velika privrženost liku i djelu sastava autora ovog skromnog zapisa. Pravilo ostaje: uhvatiti Avtomobile na pozornici barem jednom godišnje. Uspjelo nam je. Lani smo bili na jubilarnom koncertu sastava posvećenom 40 godina djelovanja i izlasku kompilacije “Potujemo (1984 – 2024)” u CUK Kino Šiška, a ove smo godine nakon godinu dana uspjeli uloviti legende na Novem trgu stare Ljubljane. To je onaj prostor na kojem smo nekoć mogli parkirati, smješten negdje između ZRC SAZU-a i Zlate ladjice, gdje je u nekim davnim vremenima građane snažno iritirala pojava povremene prekrivenosti topolovim sjemenkama (drevne, karizmatične topole na lijevoj obali Ljubljanice odavno su, dakako, preciznim ‘kirurškim rezom’ trajno posječene).
Na lokaciju sam kasnio vlastitom krivnjom jer sam zalutao na Gornji trg, dakle na krivu stranu Ljubljanice. Ljubljana je naime puna nekih trgova. Te večeri su mi svi trgovi bili na putu. Pretvorili su se u nebodigatreba labirint. Dodatnu zlovolju izazivala je sitna i gusta kišica. Je li takvo vrijeme prirodno, odavno je upitno. Trebalo bi naime barem snijegom padati. Usred smo veselog prosinca. No čini se da su sve one zime iz osamdesetih i sredine devedesetih prošlost. Zauvijek.
Ajmo ipak na koncert. Bila je Pot domov kad sam se našao na sceni. Neoprostivo je izostaviti jednu od najživahnijih skladbi karijere sastava – Ljubezen ne stanuje tu. Kvintet u sastavu nepokolebljivih braće Mirka i Marka Vuksanoviča, kojeg upotpunjuju trojica glazbenih finomehaničara i velemajstora svog zanata: Boštjan Andrejc Bushy na gitari, David Morgan na bubnjevima i Uroš Trebižan na petožičanom basu (još uvijek nisam iskopao pozadinu odakle mu se prilijepio nadimak ‘Avstrij’c’), ostaje jedna od najljepših glazbenih priča u Sloveniji. Stalnica. Djeluju kao da imaju ugrađen perpetuum mobile. Hrđa ih se ne hvata. Tu su neprocjenjiva kilometraža, pa iskustvo,… Uz preobilan talent, dakako. Svega toga imaju dovoljno. Za izvoz. Uigranost ostaje na izvanrednoj razini! Visoka koherentnost izvedbe kao na dlanu. Sve je tu. Toplina baršunastog glasa jedinstvenog Marka Vuksanoviča kroz koji se strastveno presijava poezija sastava i koji nas uvijek iznova ogrije, potakne, uzbudi, uljuljka, očara, ispuni,… Opskrbljeni vrećom vječnozelenih hitova i izvrsne nove glazbe koju nižu i u novom mileniju, legendarni novogoricki art/pop rockeri priredili su još jedno nezaboravno glazbeno iskustvo. Publika je tijekom koncerta bila prilično raštrkana jer je prizor velik, ali se na oko moglo nabrojiti barem dobrih 200 pozornih slušateljica i slušatelja. Mnogi su koncert pratili kar s obale Ljubljanice.
Bend je ovaj put nastupio u posebnim uvjetima. Neću reći ekstremnim, ali bio je tu veseli prosinac, otvoreni prostor, a tad je u pravilu? Hladno. Bendovi se obično u takvim uvjetima pojave na pozornici u gotovo alpinističkoj opremi. Dobro, barem u nekim termo-džemperima, što baš nije poza koja bi pristajala rock’n’roll pravovjerju. Ili recimo rockerskom udžbeniku. Gotovo neprocjenjiv bio je prizor Marka u elegantnom crnom kaputu koji mu je u zadnji tren posudio David Morgan, jer je bend inzistirao da pjevač na pozornici mora izgledati ‘šik’. Točno. Kad smo već kod Davida, za njega i dalje vrijedi da je trenutačno jedan od najboljih bubnjara u Sloveniji, iako je lik ovaj put namjerno prepolovio duljinu svog standardnog solo uloška u skladbi Netopir. A zbog toga smo se vjerojatno naljutili samo ona tri standardna gunđala koja smo ovaj put pratili koncert s ruba miksete. Kod zvuka si ovaj put morao stajati u sredini ili prema pozadini. Pozornica na Novem trgu je visoka pa je zvuk ‘nosilo preko’. Preko čega? Ušiju? Određene je tonove ‘rezalo’. Mirka se većim dijelom nije čulo na pratećim vokalima, dok je Bushy bio dobro čujan i standardno vrlo lijepo bojao Markov vodeći vokal.
Bend je koncert vodio prilično rutinirano. Od početka do kraja. U prvoj trećini dečki su okretali na pozornici golemi grijač koji je stvarao gužvu, a u završnoj V mrzlih dvoranah Bushy je morao posegnuti za rezervnom gitarom jer mu je pukla žica. Ovaj put su, za promjenu, Avtomobili pogriješili u klasiku Gospodar, a ne publika.
Jedino što je kvarilo ovo prelijepo druženje s legendarnim sastavom bilo je projekcijsko platno u pozadini koje nije jenjavalo u agresivnom reklamiranju sponzora, što nije vrijedno ni isticanja. Pogotovo ako zažmiriš, jer se glazba ipak prvenstveno prima mehanoreceptorskim organima. Da. Bio je to još jedan od onih koncerata koji završe prebrzo. Daleko prebrzo. A Avtomobili? Legende jure dalje. Četverokotač ostaje neuništiv, jedinstven i u svemu fascinantan. I tako će ostati.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Avtomobili – setlista:
1. Potujemo
2. Ljubezen ne stanuje tu
3. Pot domov
4. Argentina
5. Dovoli da
6. Poletje ljubezni
7. Daleč
8. Ona nosi uniformu
9. Punce izginjajo v noč (unplugged)
10. Lipe (unplugged)
11. Netopir
12. Stopinje v snegu
13. Sama
14. Mraz
15. Zato ti želim
16. Drugačno nebo
17. Skozi leta
18. Enakonočje
19. V mrzlih dvoranah
—dodatek—
20. Gospodar
21. Hvala za pisma
