Lekcija iz iskonskog rock & rolla: AC/DC u Beogradu! (2009)
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Stadion Partizana / Beograd / Srbija
Datum koncerta: 26.05.2009
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 48,40 (parter straga)
Nakon mjeseci nestrpljivog čekanja, krajem svibnja konačno je došlo vrijeme za nostalgični spust autocestom bratstva i jedinstva sve do Beograda, točnije do stadiona Partizana. Razlog? Tamo je prošlog utorka sve bilo spremno za slijetanje neprijepornih prvaka zanata pretvaranja električne struje, australskih teškorockerskih gromovnika koji se najradije odazivaju na ime AC/DC. Nakon velikog studijskog povratka (RockLine recenziju albuma Black Ice možete pročitati ovdje), koji je uz sveopću histeriju i bolesno kupovanje ulaznica pokrenuo egzodus balkanskih naroda u srpsku prijestolnicu, posjet Dedinju odmah je postao obveza svakog pravovjernog rokera.
THE ANSWER:
The Answer su u sklopu predstavljanja novog albuma Everyday Demons teško mogli poželjeti bolje od globalnog zagrijavanja milijuna AC/DC ovčica. Mladi irski kvartet spada u kategoriju velikih nada nove generacije rock & rolla koja se ne srami isticati korijene duboko usađene u daleku prošlost. The Answer, kako to dolikuje nadobudnima, naravno ljubomorno njeguju vlastiti glazbeni račun. Neočekivanom najavom koncertne avanture s početka ove godine, na koju ih danas pod pokroviteljstvom velikana hard rock grmljavine vodi diljem svijeta, The Answer je sjekira bez sumnje pala duboko u med, jer će momci s prilično sigurno pokrivenim zaleđem moći mirno nahraniti svoje naglo rastuće apetite. Veselje na izvrsno utvrđenom poligonu za predstavljanje svih vrlina i potencijala sastava momci su u Beogradu, unatoč relativnoj neiskusnosti, začinili smjelim kormilarenjem svježe oličene rokerske lađe.
The Answer se isprva nikako nisu mogli otresti problema sa zvukom. Zaglušujući kaos neslušnih, teško odredivih zvukova koji je frcao iz odrskog kompleta zvučnika (AC/DC su tijekom svog nastupa koristili dodatnu armiju električnih vikača, smještenih duboko u offside zamci zadnje Partizanove linije) bezdušno je usisao svu energiju prvih triju skladbi, što je zacijelo šteta, jer je predstavljački trojac napjeva po slušanom na albumu obećavao mnogo. The Answer su se zadatka prihvatili kako dolikuje neukroćenim ždrijebcima, žustro, iz prve, bez suvišnog brbljanja između pjesama, odjeveni u impozantnu kreaciju žive preobrazbe visokog energetskog naboja, koja s pravom računa prije svega na materijal nedavno objavljene ploče. Striceki nisu ništa prepustili slučaju. Dobra tri četvrt sata razigranog repertoarnog griženja priredilo je pravu lekciju koncertnog nastupanja na najvišoj razini, koja se ujedno pokazala kao dobra reklama za brundanje starinski usmjerenog rock & rolla!
Živa zvučna slika The Answer potvrdila je ono što se čulo o retuširanju osnovnih smjernica rock & rolla na Everyday Demons. Cormack Neeson posjeduje odličan vokal, a gitarska isporuka neumornog Paula Mahona, uhvaćena u škripac lizzyevske vezivosti, The Answer na pozornici neprestano napaja životnom energijom, za koju ćete na modernoj rokerskoj sceni teško naći dostojnog protivnika. Ponosno uspravljen repertoar sastava uz silan unos energije iskazao se potencijalom za stvaranje klasičnog stadionsko-koncertno-rokerskog pulsa. Unatoč oduševljavajuće suzdržano izvedenim vrhuncima albuma Too Far Gone, Comfort Zone te posebno odlično servirana Pride, The Answer nisu uspjeli požeti ekstatičan odaziv publike, na čemu treba prije svega zahvaliti neupućenosti beogradske raje u opipljivu glazbenu teksturu sastava. Ako im se išta može zamjeriti, onda je to diktirano držanje koje je strogim poštivanjem kodeksa “predvozača” ostavilo jedva primjetan okus predvidljivosti.
AC/DC:
Angusova četa dobro utvrđenih ratnika zauzela je borbene položaje malo poslije devet navečer, kad je tribine stadiona najvećeg Zvezdinog rivala već počeo prekrivati mrak. Nakon poprilično predugog vizualnog uvoda izrazito perverznog predznaka, nad stadion Partizana na krilima Rock & Roll Train odmah se sručila lavina triakordnih šamara tako prepoznatljivog karaktera. AC/DC su iskazanom kondicijom, unatoč ne baš rosnim godinama, oduševljavali od prvog kontakta s publikom, pogotovo Angus, čije prepoznatljivo trule nožice s godinama nisu izgubile ništa od čara motoričkih simptoma Parkinsonove bolesti. Young je unatoč 54 godine izuzetno vitalan, tijekom koncerta od skoro dva sata mogli smo ga vidjeti u svim mogućim položajima, na svim pozicijama na pozornici. Njegovo prepoznatljivo sviranje gitare i u 2009. nosi opipljivu grubost koja služi kao opijum za narod. Mjestimice pravo nemarno razderan tepih grubo obrubljenih tonskih ukrasa daleko je od kakvog školski izbrušenog gitarističkog šunda, no svejedno zrači vlastoljubljem i karizmom u kojima se ogleda sama bit AC/DC poruke. Velika zagonetka prije početka večeri bila je spremnost Briana Johnsona! Striček vokalno još uvijek drži iznenađujuće dobru formu, pogotovo uzme li se u obzir da su njegove glasnice tijekom skoro trideset godina službe stalno trpjele nezavidne okolnosti. Brian je ipak između skladbi uvijek, kad bi se ukazala prilika, uzeo trenutak za kratak predah. Povremene dulje stanke između skladbi tako su ubrzo postale stalnica, a silom prilika je time naboj večeri mjestimice doduše malo izgubio na intenzitetu, što armadu AC/DC ovisnika nije previše smetalo.
AC/DC se tijekom turneje drže identične setliste kojom grubo crpe iz svih stvaralačkih razdoblja glazbenog kataloga. Uz nezaobilazne diskografske vrhunce, koji praktički još od Back In Black ustrajno grade na mainstreamovskom imidžu sastava, pravim fanovima je srce ovaj put zaigralo uz oživljavanje veličine većine manje poznatih motiva. Uz bok monstruoznih Highway To Hell, Thunderstruck i ostalog nagomilanog željeza, drsko su se probijale himne nekih drugih, mnogo jednostavnijih i na žalost davno minulih dana. Bilo je lijepo čuti Hell Ain’t a Bad Place To Be i Dog Eat Dog, obje su ispod užarenih Johnsonovih glasnica zazvučale uvjerljivo, a Shot Down In Flames je u smislu energičnosti hrabro gledala prema standardima Scottovih dana. Očekivano, najmanje je pozornosti raspoložena beogradska publika posvetila novitetima albuma Black Ice. Najbolje su prošle War Machine, servirana u paketu s domišljatom vizualizacijom, te već spomenuti uvod večeri, koji je prošao u domeni grmljavine Rock & Roll Train. Za veća odstupanja od očekivanog svenarodnog marša u čast elektrificiranih dostignuća sastava, očekivano, nije bilo mjesta. Naravno, nisu smjeli izostati biseri s Back In Black Hells Bells, You Shook Me All Night Long, Shoot To Thrill te famozni naslovni motiv, potonji uključujući Brianove gimnastičke vrline (Johnson je udaranje čekićem ovaj put radije zamijenio ulogom lelujavog paklenog zvonara). Na koljena nas je bacila Dirty Deeds Done Dirt Cheap, bjesomučna reakcija na Thunderstruck podsjetila nas je na razdoblje komercijalnog vrhunca sastava, T.N.T je po staroj navadi zahtijevao skladno “skinheadovsko” skandiranje, a tradicionalno eksplozivan bio je i sam kraj večeri s For Those About To Rock (We Salute You), ovaj put primjereno vremenu nadograđen vizualizacijom strahovite kanonade.
Beogradski koncert opravdao je sva očekivanja, a izvrstan osjećaj zadovoljstva nakon njega ipak je teško parirao misli da smo legende ovaj put vjerojatno vidjeli posljednji put. AC/DC nisu iznevjerili rock & roll tradiciju, što bi od njih naravno bilo iluzorno očekivati. Koncert je dugogodišnje štovatelje sastava bez sumnje učvrstio u uvjerenju da staroste još uvijek imaju dovoljno iskričavosti i želje za kovanjem granitno tvrde rokerske piljevine, a večer je zacijelo uspjela utažiti radoznalost ljudi kojima je to bilo prvo AC/DC iskustvo. I za kraj još ovo. Povrh svega, striceki su se, uz rijetke iznimke, uspjeli izbjeći farbanju publike raznim šovmenskim zahvatima, koji su u zanatu žanrovski srodnih titana rock glazbe danas zapravo nezaobilazan element. AC/DC su za senzacionalizam jednostavno prestari, preједноставни, a prije svega previše srčani i iskreni. Svaka čast, gospodo!
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
THE ANSWER: 1. Tonight 2. On And On 3. Demon Eyes 4. Too Far Gone 5. Pride 6. Comfort Zone 7. Preachin’ 8. Dead Of The Night 9. Under The Sky AC/DC: 1. Rock & Roll Train 2. Hell Ain’t a Bad Place Too Be 3. Back In Black 4. Big Jack 5. Dirty Deeds Done Dirt Cheap 6. Shot Down In Flames 7. Thunderstruck 8. Black Ice 9. The Jack 10. Hells Bells 11. Shoot To Thrill 12. War Machine 13. Dog Eat Dog 14. Anything Goes 15. You Shook Me All Night Long 16. T.N.T. 17. Whole Lotta Rosie 18. Let There Be Rock —dodatak— 19. Highway To Hell 20. For Those About To Rock (We Salute You)
Galerija slika









