Datum: subota, 09.12.2016
Lokacija: Brno / Hala Vodova / Češka
Za sve vas koji ne pratite nove pustolovine u svijetu metala stare škole, da uvodno otkrijem priču koja se krije iza riječi Dirkschneider. To nije nitko drugi nego bivše prvo grlo teutonskih njemačkih metal »drvosječa« Accept, Udo Dirkschneider, koji je krajem osamdesetih, pod prodajnom franšizom U.D.O., krenuo u uspješnu samostalnu karijeru. Budući da je Udo u novim vremenima pažljivo procijenio da od otupjele, svega prepune i site publike može iscijediti još koju dodatnu paru, povukao je potez da sastav U.D.O. privremeno preimenuje u Dirkschneider. Na taj si je način osigurao licencu da na svim koncertima u 100% omjeru izvodi isključivo klasike nastale u vrijeme njegova boravka u Acceptu. Štoviše. Njegov mu vokal izvrsno služi i u zrelim godinama glazbenog službovanja i mnogi bi ga zato radije vidjeli kako pjeva u Acceptu. No čovjek je lukavo shvatio da izvođenjem glazbe Accepta može zaraditi sam neusporedivo više novca nego da ga mora dijeliti u društvu s nekadašnjim Accept drugovima. Potez se pokazao kao pravi pogodak sedmice na lotu. Udo je sa svojom ekipom još ovog proljeća u cijelosti rasprodao prvu turneju, iz koje potječe i nedavno izdani dvostruki koncertni CD »Live – Back to the Roots«, snimljen u njemačkom Memmingenu, 02.04.2016. Uslijedili su nastupi na uglednijim pozornicama ljetnih europskih festivala. A budući da se potražnja nastavila, Dirkshneider su odlučili produljiti »svoj opstanak« još jednom turnejom. U.D.O. naime u svakom trenutku karijere mogu ponovno postati Dirkschneider (i obratno). Dakle, najave da je ovo posljednja turneja na kojoj će sastav u cijelosti, posljednji put i nikad više izvoditi Accept materijal uživo ne treba uzimati kao jedinu svetu istinu. Za nekoliko godina ta se priča može potpuno ponoviti. Samo Udo mora dati zeleno svjetlo.
Nakon prošlogodišnjeg RockLineova posjeta koncertu Judas Priest usred prosinca u Brnu, pomisao na tradicionalnu obnovu ovakvih veselo-prosinačkih epopeja u smjeru Češke postala je više nego grijeh vrijedna. Pogotovo ako je za zagrijavanje u taj pothvat uskočio prethodni posjet Pragu sredinom rujna ove godine, kada su ondje nastupili jedni od utemeljitelja pojma progresivni rock, jedinstveni King Crimson. No na veliku radost, i krajem 2016. ukazala se lijepa prilika za kombiniranje dobre doze iskonskog metal šusa i istraživanja opće slike Češke.
U uvertiru nekoliko dana lutanja po češkoj Moravskoj, RockLineov se dvojac bez kormilara negdje oko pola sedam navečer utaborio na vjerojatno čak najvažnijem činu cijelog potucanja po Brnu. Na zagrijavajućoj rundi pravog točenog piva (marke »Polička« – proizvodi se u mjestu Poličce), i to u neposrednoj blizini sportskog centra u Brnu, u kojem se među ostalim nalazi i košarkaška sportska dvorana Hala Vodova, u kojoj je bio najavljen koncert sastava Dirkschenider te američkih veterana speed heavy i thrash metala Vicious Rumors, koji su tom prigodom nastupili u ulozi posebnih gostiju.
Sve okolne ulice u dijelu Brna zvanom Kralevo Pole bile su zakrčene vozilima pa je parkiranje trebalo tražiti u studentskoj četvrti, petnaestak minuta hoda od dvorane. Ulice su oživjele, sa svih strana moglo se osjetiti opće bančenje raspoloženih masa češkog življa, koji je tog dana sa svih strana Češke hrlio na poprište. Dok smo u neposrednoj blizini hale tražili »prave koordinate« na kojima se nalazi odredište koncerta, svi su oduševljeno objavljivali da i oni idu gledati »Udo koncert«. Taj koncert sastava Dirkschneider u sklopu turneje »Back to the Roots« bio je naime jedini potvrđeni na tlu Češke. A bio je poseban i po nečem drugom. Upravo je taj koncert sastav odabrao za snimanje jer sljedeće godine namjerava izdati koncertni DVD.
Već prije nastupa legendarnih Vicious Rumors dalo se zaključiti da je dvorana te večeri zapravo rasprodana. Ljudi se vrvjelo u parteru i na tribinama, na pivo si čekao i po pola sata u neprekinutom redu. Pošlo je petnaest do devet navečer i dvorana se prvi put zamračila kad su je preplavili zvuci snimljenog uvoda koji su nas uveli u nastup Vicious Rumors. Uz uvodno iznenađenje. Zbog činjenice da su na pozornici stajala svega četiri čovjeka. Detalje zašto je tomu tako ne znam otkriti, no skupina je sve godine djelovanja nastupala u pravilu kao kvintet. Barem zadnjih 15 godina, koliko je i sam pratim na pozornici. Kako god, bend kojim zapovijeda neuništivi Geoff Thorpe i kojem već vječnost društvo čini kremeniti i nerazdvojni drug na bubnjevima, izvrsni Larry Howe, uskočio je na pozornicu u punom raskoraku i zamahu. Drugo ti ne preostaje ako se glazbenim poslom baviš strogo profesionalno. Uvodno su se momci još »tipali«, djelovali su nemirno. Thorpe je nekoliko puta prošetao od Marshalla do pedal boarda, a i naš Tilen Hudrap na bas gitari u početnom se dijelu više puta premjestio slijeva nadesno. Pogledi »kontrole« šibali su među glazbenicima koji su još tražili pravi osjećaj. No rutina i iskustvo polako su stvari postavili na pravo mjesto. Bend je kroz seriju klasika svoje karijere, među kojima naravno nisu izostale Digital Dictator, Lady Took A Chance i Soldiers of the Night, priredio izvrsnu predstavu, a iskusni je Thorpe još jednom uvjerio da je čovjek zamijesen od nehrđajućeg čeličnog tijesta jer je sam morao pokrivati golem zvučni prostor. I u masnim, ali naoštreno zašiljenim gitarskim frazama i tijekom soliranja, kada je štropot basovskih linija nevjerojatno suverenog mladca Tilena Hudrapa, uz prethodne bubnjarske ekspanzije Larryja Hoewa, bio jako važna ispuna. Tijekom nastupa skupina je skladbom Circle of Secrets predstavila i svježe izdani studijski album »Concussion Protocol« (2016). Vicious Rumors su prilično mirno reagiranje publike u nabijenoj dvorani probudili najavom da će jednu od točaka snimiti za objavu na svom You Tube kanalu. Vremena su takva da je publiku sve teže zainteresirati pa se na nastupima treba služiti svakojakim trikovima. Taj je nedvojbeno upalio. Nastup skupine bio je svakako vrlo suveren, bend je bez većih minusa prebrodio napast da mora nastupati kao kvartet. Povremeno je smetala tek pojava novog vokalista Nicka Hollemana, koji je svoje točke doduše izveo izvrsno, to jest bez problema i punom snagom suvereno parirao i najvišim vokalnim visinama, no pritom mu se slobodna ruka, ona kojom nije držao mikrofon, češće našla u kosi nego igdje drugdje. Možda ne bi škodilo da ga Thorpe prigodom »uzme u ruke« i objasni mu da briga za vanjštinu ne spada u koncertni repertoar, pogotovo ne kad govorimo o starošklaskom američkom metalu jedinstvene Vicious Rumors receture. Jasno je da se u nastupu zbog manjka jednog člana osjetila rezerva, ali ipak. Penetrantni i jedinstveni gitarski rifovi, u režiji jednog od najstarijih još djelujućih klasičnih američkih metal sastava na planetu (za razvoj Bay Area scene zapravo jednog od najvažnijih), više su nego zadovoljili i najzahtjevnije slušatelje. Vjerujem da će Vicious Rumors već u sklopu sljedećeg izdanja festivala Bang Your Head!!! razvaliti pozornicu u formatu paklenog kvinteta.
U dva sata i dvadeset i dvije točke klasičnog Accept materijala potom su nas povezli Dirkschhneider. U tu su svrhu Udo i ekipa do posljednje nijanse »prekopirali« režiju (scenografiju i gotovo kostimografiju) odrskih nastupa Accepta, kako u njihovim zlatnim danima tako i danas. Postavljanje obojice gitarista u prvu frontalnu liniju, Udova nerazdvojnog pajdaša Fittyja Weinholda na bas gitari, samog Udu. Sve. Kretanje, trčanje po pozornici, grimase koketiranja s publikom. Dakle, samo iskorištavanje pozornice. Dirkschneider na pozornici djeluju kao ukopani bataljun usred Prvog svjetskog rata, spreman za veliku ofenzivu. Bend je paklenski ugođen i promašaja zapravo nema. Cijela konstrukcija skladbi, odnosno njihova egzekucija, počiva na vratolomnoj bubnjarskoj utvrdi Udova sina Svena Dirkschneidera. Budući da jabuka obično ne pada daleko od stabla, Sven na pozornici djeluje (blago rečeno) kao umanjena i naravno znatno pomlađena »baby face« verzija samog Ude.
Svi su naravno te večeri čekali nastup Dirkschneidera. Dvorana se napunila do posljednjeg kutka, u njoj se gurkalo dobrih 7000 glava koje su neprestano burno reagirale na pozornička zbivanja skupine. Bez obzira na to odakle si promatrao koncert, ljudima je »sijevalo na puno« u glavama. Prednji parter bio je nepodnošljivo nabijen, tribine pune, da si morao sjediti na stepenicama. U svakom slučaju, Česi su veliki veseljaci pa nikako nije čudilo da se te večeri u želuce izlila enormna količina piva, što je rezultiralo hrpom pijanih i posrćućih glava koje su tražile prave orijentacijske točke u prostoru. Zabavni pogledi, dakle.
Vratimo se na pozornicu. Legendarni striček Udo održava izvrsnu vokalnu formu. Od prvog do zadnjeg čina držao se u izvrsnoj vokalnoj izvedbi. Ni na trenutak nije se osjetilo da bi mu neka od skladbi u vokalnoj izvedbi stvarala poteškoće. Visoko vrišteći, taman dovoljno gunđav i dosadan. Tome doda još koji mrki pogled ispaljen ispod čela i karizma je rođena. Ljudi su mu jeli iz ruke. Kao što je već spomenuto, bend je pokazao izrazitu uigranost, što je vrijedilo i za vokalne harmonije kojih je doduše bilo manje, ali ipak, gdje god su se pojavile, zvučale su nevjerojatno skladno. Neko su nam vrijeme Dirkschneider oduzeli tim obveznim solažama na gitarama, ugrađenima u razvučene verzije skladbi Princess of the Dawn te Metal Heart, koje ne donose baš nikakve pozornosti vrijedne posebnosti. Inače pak izvrsna set lista. Među njima i nekoliko skladbi koje Accept osobito nakon 2009. još nisu svirali na svojim inače vrlo čestim koncertnim turnejama. Takva je bila (jedina nešto mirnija) Winter Dreams, pa dalje Flash Rockin’ Man, Screaming For A Love-Bite, Head Over Heels, Wrong Or Right i završni križanac rock’n’rolla i metala, izvrsni Burning, koji je za ovu prigodu također doživio nešto produljenu verziju.
Dva sata fenomenalnog druženja s ostavštinom velikih Accept u režiji Ude Dirkschneidera i društva. Tko u današnje vrijeme pogrešava Udu na vodećoj vokalnoj poziciji u Acceptu, sigurno je došao na svoje. Ništa manje ni svaki (barem prosječni) ljubitelj Accepta te ljubitelj dostignuća europskog klasičnog metala. Kako nalaže naslov koncertnog albuma. Povratak »natrag korijenima«. K prabiti metala. Više o cijeloj ovoj nezaboravnoj i jedinstvenoj večeri u Brnu, naravno, otkrit će nadolazeći DVD.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
DIRKSCHNEIDER:
1. Intro
2. Starlight
3. Living For Tonite
4. Flash Rockin’ Man
5. London Leatherboys
6. Midnight Mover
7. Breaker
8. Head Over Heels
9. Neon Night
10. Princess Of The Dawn
11. Winterdreams
12. Restless And Wild
13. Son Of A Bitch
14. Up To The Limit
15. Wrong Is Right
16. Midnight Highway
17. Screaming For A Love-Bite
18. Monsterman
19. T.V. War
20. Losers And Winners
—dodatak—
21. Metal Heart
22. I m A Rebel
23. Fast As A Shark
24. Balls To The Wall
25. Burning
26. Outro
VICIOUS RUMORS:
1. Immortal
2. Digital Dictator
3. Down to the Temple
4. Hellraiser
5. Lady Took a Chance
6. Abandoned
7. Circle of Secrets
8. Soldiers of the Night
9. Don’t Wait for Me
