Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Sting
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izdanje: 2016
Trajanje: 37:05
Ocjena: 2.5/5
»57th & 9th« Stingovo je najnovije studijsko ostvarenje, koje je nakon dugo vremena izašlo pod visokim, možda čak i pretjerano visokim očekivanjima, jer je prije izlaska bilo najavljivano kao njegov prvi rock/pop album u više od desetljeća. Kao što se to rado događa u sličnim slučajevima, Stingov najnoviji projekt nažalost nije ispunio velika očekivanja svih onih koji su prebrzo nasjeli na svu medijsku vrućicu koja je pratila njegovo izdanje. Oznaka ‘pop rock’ donekle je, barem djelomično, opravdana jer Stingov dvanaesti studijski album nakon doista dugo vremena sadrži nešto više rockerskih ritmova nego što smo od njega bili navikli u posljednjih petnaest godina, no to još uvijek nije ono što su ljubitelji njegova najboljeg stvaralačkog opusa, dakle onoga što je stvorio na svoja prva tri solo ostvarenja te s The Police, zaista željeli. Zašto uopće spominjati The Police? Zato što su neki prije izlaska »57th & 9th« širili neistinite tvrdnje da su neke nove Stingove skladbe opet na razini The Police.
I ovaj je put legendarni glazbenik oko sebe okupio zavidnu ekipu glazbenika među kojima najviše ističu dvojica dugogodišnjih suradnika, gitarski virtuoz Dominic Miller i jedan od najboljih bubnjara svih vremena Vinnie Colaiuta, koji sa Stingom surađuju još od početka devedesetih. Nažalost, Sting, koji je inspiraciju za »57th & 9th« dobio tijekom šetnji kroz jedan dio New Yorka, nekoć poznat kao zloglasni ‘Hell’s Kitchen’, gdje se nalazi njegov studio, nije znao do kraja iskoristiti njihove izuzetne talente, jer ih se na većini skladbi jedva primijeti, a njihove zadatke uglavnom obavljaju neki manje nadareni glazbenici. Isto tako, pravog rocka na albumu je, iskreno govoreći, vrlo malo, dok ni kvalitetnog popa nema previše. Ni balade u drugoj polovici »57th & 9th« nisu ništa posebno.
Prvo razočaranje predstavlja već uvodna skladba »I Can’t Stop Thinking About You«, koja je izašla kao udarni singl ovog albuma i nastala je s namjerom da postane Stingov sljedeći veliki hit, jer znatno više nego na The Police podsjeća na neki suvremeni indie pop rock bend. Nastavak albuma nažalost nije puno bolji za sve one koji su doista vjerovali najavama o povratku na ‘staze stare slave’. Sljedeću skladbu, »50,000«, koja je još više u indie pop rock stilu i sporijeg je ritma, Sting je posvetio brojnim glazbenim ikonama koje su se 2016. prerano oprostile, pri čemu je posebno izdvojio Davida Bowieja, Princea, Lemmyja i Glenna Freya. Solidna »Down, Down, Down«, jedna od dviju skladbi na albumu koje su zajedno napisali Sting, Miller i Colaiuta, jedna je od rijetkih skladbi na »57th & 9th« koja bi mogla ispasti vrlo dobro, jer melodijom pomalo doista podsjeća na Stingova rana, najbolja solo vremena, da je sadržavala malo više živahnosti.
Na »One Fine Day« Sting ponovno navlači cipele ekološkog aktivista jer u tekstu upozorava na posljedice globalnog zatopljenja, dok je glavna melodija posve zaboravljiva. Uz nešto življi, recimo mu rockerskiji »Petrol Head« kultni se pjevač opet malo ‘probudi’, no više od ocjene solidno za taj uradak neće dobiti. U nastavku, odnosno u svojoj drugoj polovici, album postaje još dosadniji nego inače i gubi i posljednje, rijetke rockerske elemente, jer zavladaju poprilično anemične balade (najgora među njima je akustična »Heading South of the Great North Road«) na kojima Sting nikako više ne može ponoviti prošli sjaj, i zato što mu se vokalni registar tijekom godina osjetno snizio. Da nema svoju specifičnu ‘reggae’ boju glasa, tog se čovjeka uopće više ne bi moglo prepoznati.
Zato nove balade umjesto izuzetne ambijentalne ljepote prošlih uspješnica kao što je bila, primjerice, nezaboravna »Nothing Like the Sun« (1987) klasika »Fragile«, više podsjećaju na gunđanje bogatog starog cmizdravca kojem u životu ništa ne nedostaje, dok ni popratni aranžmani uglavnom nisu ništa posebno, a o vrlo jednostavnim ritmovima da i ne govorimo. Blago jazzistički usmjerena balada »If You Can’t Love Me«, koju su zajedno stvorili Sting, Miller i Colaiuta, doduše sadrži nešto više ritmičke raznolikosti (napokon se može čuti i Colaiutina specifična bubnjarska tehnika), no kao cjelina ipak ne ostavlja nikakav dublji dojam. Album postaje izdašno naporan uz poprilično dosadni »Inshallah«, koji sadrži arapsku molitvu i zvuči kao tužaljka vjerskog fanatika. Na posljednjoj skladbi, izrazito pospanoj baladi »The Empty Chair«, Sting se u tekstu sjeća američkog novinara Johna Foleya, kojeg su obezglavili vjerski fanatici iz zloglasne terorističke organizacije ISIS.
»57th & 9th«, unatoč velikim očekivanjima, nažalost nije Stingov ‘povratnički’ rock album na koji su neki sve ove godine nestrpljivo čekali nakon što im je već dojadilo njegovih orkestralnih i renesansnih projekata kojima je posljednjih godina poprilično zbunjivao neke dugogodišnje obožavatelje. Nikako nije ugodno biti kritičan prema takvom glazbenom velikanu, jer bismo mu svi mi koji izuzetno cijenimo njegov stvaralački opus s kraja sedamdesetih, osamdesetih i početka devedesetih rado oprostili znatno bolji album od »57th & 9th«, koji će uzbuditi samo najodanije obožavatelje kojima je svejedno za glazbeni sadržaj, samo da se na albumu nalazi Stingovo ime. Sve je očitije da se legendarni glazbenik u svom oživljavanju prošle magije više nikako ne snalazi te se, uz kronični nedostatak pravog nadahnuća i slabiji vokalni registar, suočava sa sličnim problemom potpunog gubitka nadahnuća kao njegov stari prijatelj David Gilmour, jer oboje posljednjih godina sve više vuče u smjeru nepoželjne oznake ‘dad rock’.
Postava
Sting – vokal, bas gitara, klavir, udaraljke
Dominic Miller – gitara
Vinnie Colaiuta – bubnjevi
Rhani Krija – udaraljke
Martin Krieszenbaum – klavijature
Rob Mathes – klavir
Lyle Workman – gitara
Josh Freese – bubnjevi
Jerry Fuentes – prateći vokal, gitara
Diego Navaria – prateći vokal, bas gitara
Derek James – prateći vokal
Zach Jones – bubnjevi
Razan Nassreddine – prateći vokal
Hazam Nassreddine
Marion Enacheschu – violina
Jean-Baptiste Moussarie – gitara
Salam Al Hassan – udaraljke
Accad Al Saed – udaraljke
Thabet Azzawi – oud
Nadim Sarrouh – oud
Nabil Al Chami – klarinet
Produkcija
Martin Kierszenbaum
Popis skladbi
1. I Can’t Stop Thinking About You
2. 50,000
3. Down, Down, Down
4. One Fine Day
5. Pretty Young Soldier
6. Petrol Head
7. Heading South On The Great North Road
8. If You Can’t Love Me
8. Inshallah
9. The Empty Chair
