Autor: Primož Novak
Izvođač: Darkest Hour
Izdavačka kuća: Sumerian Records
Izdanje: year_month
Trajanje: 49:29
Ocjena: 4.2/5
Darkest Hour bio je među prvim prepoznatljivim američkim sastavima koji su si za uzor uzeli švedski melodični death metal. No na prvim albumima bio je očit i utjecaj thrash metala. Za prva dva albuma moglo bi se tvrditi da su Darkest Hour samo još jedan prosječan bend, no s trećim albumom Hidden Hands of a Sadist Nation sastav se snažno izdigao iz undergrounda. Tome je doprinio i gitarist Kris Norris, koji je sastav napustio nakon odličnog albuma Deliver Us. Darkest Hour su u tom razdoblju prošli kroz priličan broj promjena u postavi, a od originalne postave ostali su samo pjevač John Henry i gitarist Mike Schleibaum. Usprkos prilično nestabilnoj postavi, Darkest Hour marljivo su stvarali i ove su godine nakon tri godine izdali nasljednika uspješnog The Human Romance.
Samoimenovani album, koji je već osmi studijski album sastava, svakako je najprovokativniji uradak grupe. Već se po prvim objavljenim skladbama dalo naslutiti da su Darkest Hour počeli još više isticati svoju nježnu stranu. Jednostavno rečeno, samoimenovani album Darkest Hour najmetalcoreovskiji je uradak njihove karijere. Sastav doduše nije počeo koristiti breakdowne, no prisutno je puno napjevnih vokala, lijepih refrena, melodičnih rifova i još bi se moglo nabrajati. I sam je zvuk primjereno uglačan, što starim obožavateljima nije po guštu.
Usprkos svoj toj nježnosti, album ima priličan broj pozitivnih osobina. Skladbe su raznolike, a brzim skladbama Darkest Hour daju do znanja da još uvijek nisu odustali od agresivnosti koju definiraju brzi thrash i melodični death metal rifovi. Same strukture skladbi doduše su prilično predvidljive, no povezanost dijelova djeluje uvjerljivo. Nešto je nadogradnje doživjela i ritam sekcija. Novi bubnjar Travis Orbin, koji je između ostalog svirao i u Periphery, svojim je stilom i nevjerojatnom maštom podigao ritmičku dinamiku Darkest Hour. Orbin, uostalom, ne počiva ni u komercijalnije usmjerenim skladbama.
Nježna strana sastava zna povremeno smetati. Neke skladbe naime imaju prizvuk alternativnog rocka. Dobar primjer toga je singl The Misery We Make. Još veći kamen spoticanja je baladna skladba By The Starlight, u kojoj gostuje pjevačica Dreamings. Tom je skladbom sastav dosegnuo vrhunac slatkoće, no s druge strane skladba je zarazna zbog lijepog vokala i melodija. Za By The Starlight teško bi se moglo tvrditi da je najepskija skladba na izdanju, jer pred kraj sastav nudi odličnu Hypatia Rising, koja uvjerava već uvodom, a melodijama i solažama daje do znanja da je sastav ovaj put odvojio vrijeme i razradio detalje u pojedinim skladbama. A kad smo već kod solaža, valja spomenuti da su ovaj put doista izdvajajuće. Darkest Hour oduvijek ističu virtuozno soliranje, u kojem je veliku ulogu imao bivši gitarist Kris Norris), no i Mike Carrigan je tijekom svih ovih godina dokazao da ima smisla za soliranje koje ponajprije naglašava melodičnost.
U nos bi načelno mogao ići sam vokal Johna Henryja, koji je ovaj put osjetno dao prednost napjevnom vokalu, a ono zvuči malo previše umjetno. U nekim je skladbama prilično očita obrada autotuneom. I tekstovi su prilično emocionalno obojeni, što zapravo nije ništa novo.
Osmi studijski album Darkest Hour nedvojbeno je najkomercijalniji uradak sastava, no s druge strane i izuzetno dotjeran i raznolik. Moglo bi se reći da su se Darkest Hour izlili do kraja, ali da se osvrnu unatrag, činilo bi se da je sastavu ponestalo mašte.
Postava
John Henry – vokal
Mike Schleibaum – gitara
Mike Carrigan – gitara
Travis Orbin – bubnjevi
Aaron Deal – bas
Produkcija
Taylor Larson
Popis skladbi
1. Wasteland
2. Rapture In Exile
3. The Misery We Make
4. Infinite Eyes
5. Futurist
6. The Great Oppressor
7. Anti-Axis
8. By The Starlight
9. Lost For Life
10. The Goddess Figure
11. Lunar Divide (bonus)
12. Beneath The Blackening Sky
13. Surrealist (bonus)
14. Hypatia Rising
15. Departure
