Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Dream Theater
Izdavač: Roadrunner Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 68:05
Ocjena: 4.5/5
Dream Theater, progresivni titani koji su svojom šokantnom samoniklošću na prijelazu iz osamdesetih u devedesete širom otvorili vrata kasnijem procvatu žanra progresivni metal, i u zrelim godinama drže se djelovanja svoje provjereno učinkovite formule. Nakon dvogodišnje stanke ponovno su izdali novi studijski album. Ovaj put naslova »Dream Theater«. Iako takve naslove obično nose studijski prvijenci, više je nego očito da je grupa takvim izborom naslova htjela jasno dati do znanja da je to što donosi novi album još uvijek 100% Dream Theater, čak i bez Mikea Portnoya u postavi, da je ekipa 100% konsolidirana i čvršća nego ikad do sada. I to (najvažnija stvar u svemu tome), da Mike Mangini može svirati i kao Mike Portnoy kad god se za to pokaže želja i potreba. Hrpa rollinga u prijelaznim dionicama skladbi nove ploče, između ostalog, dokazuje upravo to. Da između Manginija i Portnoya možemo staviti i znak jednakosti, ako situacija tako nalaže.
Ako ni zbog čega drugog, s »A Dramatic Turn of Events« (2011) nakon duljeg smo vremena opet dobili Dream Theater album koji je prijaznije uhu u smislu isporuke lakše osvojivih aranžmana, onih u kojima melodija ostaje u ušima dulje vrijeme. Srećom, Jordan Rudess potpuno se smirio u bestijalnom soliranju, koje je još na »Black Clouds and Silver Linnings« u svoj »piskavoj« silovitosti preljevenog oceana tonova slušatelju kidalo glavu, a formu željene kompaktnosti u skladbama razbijalo na prafaktore. I album »Dream Theater« tako nosi vrlo posrećenu srednju stazu između kompleksnosti i zavodljive slušljivosti, gdje grupa opet ostavlja prostor definiranoj vodećoj melodiji da preuzme primat nad ostalim gradivnim elementima glazbe Dream Theater.
Nećete vjerovati, ali elementarnost prave gitarske fraze, koje su inače stalnica u svemiru heavy metala, kako je predstavljena u novoj Dream Theater skladbi Behind the Veil, posebno je slatko legla. Za njih čak osvježavajuće, iako je u osnovi riječ o posuđivanju već izumljenog. Kontradikcija koja pali! Lijepo je da su Dream Theater uz sva preigravanja klasičnih djela od Iron Maiden do Metallice napokon našli i malo prostora da sami istaknu elementarnost gitarske fraze u svom autorstvu. Stvar koja je u pravim dozama unutar aranžmana sve više nedostajala na njihovim studijskim albumima od 1999. nadalje. No na »Train of Thought« (2003) s tim su »do jaja shredding« elementom čak i pretjerivali. Cvijet artističke suprotnosti na albumu je Surrender To Reason. Riječ je o odličnoj mješavini akustičnih formi (uvod), toplo producirnog organskog zvuka koji održava Rudessov »Hammond like« zvuk, što asocira na poticaje klasičnih djela grupe Kansas (strofa), i grabežljivo melodičnog refrenskog napjeva, što navodi na spoznaju da su se Dream Theater ponovno fantastično pogledali s likom i djelom svojih ranih studijskih ostvarenja. Mogu reći samo jedno. Napokon, dečki!
Album »Dream Theater« jednostavno rečeno odlično je uhvatio ravnotežu između onoga što ti dečki uvijek najradije rade i onoga na što ih sili stvarnost, koja zahtijeva logičnost i kompaktno oblikovanje skladbi. Opet su na albumu točke kojima grupa otplovi u ekstremnom solističkom žongliranju na rub provalije glazbenog kaosa, pa se već u idućem trenutku izoštrenim osjećajem za praćenje melodije uhvati na pravu nogu i dovede situaciju u ukusnu izražajnu ravnotežu koja neprestano godi u konzumaciji. Kao rečeno.
Uvodni, malo manje od tri minute dugi »filmski« intro provjereni je štos iz prošlih radova. Slijedi, očekivano, navijena i motivski razgranata The Enemy Inside, a za njom skladba The Looking Glass, koja je prvi navjestitelj onoga o čemu je malo prije bilo riječi. Uvodni motiv odapinje »Dream Theater« u rano doba stvaranja, pa nije pretjerivanje usporedba s albumom »Images And Words«, Petrucci udvostručuje čak i harmonije u tercama kad naglašava melodiju, Rudess klavijaturama održava atmosfersku kulisu u pozadini, a LaBrieov vokal se u strastima napokon opet izražava punim žarom. Prekrasne skladbe odličnog hoda između majstorskog doziranja improvizacijskih vragolija, usječenih ritmičkih obrata koje u ovom svemiru nitko drugi ne može sastaviti i učinkovito funkcionirajućih melodija jesu The Bigger Picture i osobito Along for the Ride. The Bigger Picture na početku pete minute nosi klasični zaključak motiva (s izlazištem u novi motiv), namjerno producirano i odsvirano queenovski (tipična dražesna »Queen-eska«). The Bigger Picture nosi jedan od najzapamtljivijih refrena novog Dream Theater albuma. A ako treba birati skladbu primjerenu radijskoj frekvenciji s novog albuma, to bi u editiranoj verziji zasigurno mogla biti Along for the Ride, što se nije dogodilo od vremena nastanka »Octavarium« skladbe I Walk Beside You. Točku opterećenu eskalacijom Dream Theater snage nepopravljivog izmjenjivanja vatrenih improvizacija između Petruccija i Rudessa na novom albumu personificira neobuzdani progresivni rušilac Enigma Machine. Ovdje nema suzdržavanja. Ovdje je samo igra usmjerena na apsolutni ekstrem kakav može isporučiti samo ultrasonični neoklasicizam Dream Theater. No oprez. Riječ je o zahtjevnijoj skladbi koja je korjenito fragmentirana. Ovdje je dopušten i »continuum fingerboard« i sve ostale zvučne majstorije Jordana Rudessa. Komad unutar albuma kao cjeline odlično funkcionira jer unatoč namjernoj fragmentiranosti i zahtjevnosti ne strši, budući da je umetnut između slušljivih i u aranžiranju melodično znatno održivijih skladbi novog albuma.
Sličan potez kao na albumu »Octavarium« Dream Theater su povukli i ovaj put. Najzahtjevniju i najkompleksniju kompoziciju albuma »Dream Theater« uštedjeli su za sam rep (kakav rep? recimo radije za zadnju trećinu novog uratka). Riječ je o 22-minutnom epu Illumination Theory, koji će razveseliti najzahtjevnije ljubitelje ove grupe. Neka spomenem da se negdje na dobrih sedam minuta skladba počinje progresivno izdašnije »lomiti« i tu budi asocijacije na staru školu retro razvojnih formi dobrog starog rocka, kakav su nekoć stvarali Yes u doba albuma »Relayer« ili »T.F.T.O. cerebralnosti«. Ukratko, još jedan golemi ep koji nudi dinamičnu raspoloženjsku vožnju na grebenu golemih valova kreativnog duha Dream Theater (u zrelim vremenima) i ukusno fuzionira kompleksnost sa slušljivošću.
Album je odličan od početka do kraja! I nosi nadasve značajan naziv »Dream Theater«. Personificira zapravo sve što su Dream Theater dosad stvarali. Istodobno je i dokaz izuzetne formatiranosti nove postave s Manginijem za bubnjevima, koji isporučuje još opuštenije, još slikovitije i još zadivljujuće bubnjarsko izvođenje u odnosu na inače vrhunsko, koje je prvi put pokazao kod Dream Theater na albumu »A Dramatic Turn Of Events« (2011).
Ostalo je samo još nešto. Nabavite si ovaj album i dobro ga prožvačite do veljače 2014., kada Dream Theater dolaze u Ljubljanu na novi koncert. Refrenski napjevi baš svih skladbi ovaj će vam put ostati u ušima. Mi koji smo čekali da grupa opet stvori album jedinstvene ravnoteže između kompleksnosti i melodične zaraznosti, napokon smo dočekali s albumom »Dream Theater«. Album koji se grupi, nakon sve prijeđene kilometraže i pokazanih glazbenih obzora, te nakon što smo već nebrojeno puta očajno govorili da su se Dream Theater artistično izrekli, jedinstveno posrećio. Album prave Dream Theater art estetike. Svi gradivni elementi jednako su istaknuti, nijedan nije zasjenjen dominantnošću drugog. Zato je tim ljepša spoznaja da opet možemo uživati i u osjetilnom nastupu Jamesa LaBriea, koji je dosad previše puta ostajao »zagušen« uz sve razmetanje mišićima instrumentalnih heroja ekipe Dream Theater. LaBrie u svom vokalnom nastupu na ovom albumu doslovno sjaji!
Postava
James LaBrie – voakl, prateći vokal
John Petrucci – gitara prateći vokal
Jordan Rudess – klavijature, prateći vokal
John Myung – bas gitara
Mike Mangini – bubnjevi
Produkcija
John Petrucci
Popis skladbi
01. False Awakening Suite
I. Sleep Paralysis
II. Night Terrors
III. Lucid Dream
02. The Enemy Inside
03. The Looking Glass
04. Enigma Machine
05. The Bigger Picture
06. Behind The Veil
07. Surrender To Reason
08. Along For The Ride
09. Illumination Theory
I. Paradoxe de la Lumière Noire
II. Live, Die, Kill
III. The Embracing Circle
IV. The Pursuit of Truth
V. Surrender, Trust & Passion
