Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Moonspell
Izdavač: Napalm Records
Izdanje: 2015
Trajanje: 45:37
Ocjena: 4/5
Portugalski majstori gotičkog mračnjaštva Moonspell vraćaju se s 11. studijskim albumom »Extinct«. Tri godine nakon što je izašao ambiciozni prethodnik »Alpha Noir«, kojeg je bilo najbolje kupiti u izdanju s dodatnim albumom »Omega White«, svežanj od 10 novih skladbi nastavlja put tranzicije s kojom se Moonspell posljednjih nekoliko godina bezobrazno koketiraju. Oduvijek su važili za grupu koja se nikad nije bojala isprobati nove zvučne i stilske dimenzije te ih ugraditi u svoje glazbeno tijelo. Pritom su do današnjeg dana Moonspell neprestano njegovali i usavršavali svoj autorski unikat u glazbenoj ekspresiji. Njihova glazba, odnosno glazbeni opus, daje sastavu posebno mjesto na metalskoj sceni.
»Extinct« je opet pun prevrtljivo ultra-melodične, odmah zarazne dinamike koja grabi od prvog do posljednjeg trenutka albuma. Površno rečeno, album »Extinct« svojevrsna je kombinacija albuma »Alpha Noir« i »Omega White«. Bend je izbrusio aranžmane u kompozicijama punima zanosnih, melodično dovršenih vodećih melodija, nabijenih orkestralnim elementima, do te mjere da na davnu prošlost black metala povremeno podsjeća još samo Ribeirov brutalizirani vokal, koji više ne možemo ubrajati u kategoriju grunjanja. Brutalni vokal je kod Moonspell naravno sačuvan i danas, što odmah predstavljaju uvodni Breathe i za njim naslovna skladba, no sve više i više u prvi plan izbija čist, srednje do duboko muževan, niže intoniran Ribeirov vokal koji povremeno podsjeća na Petera Steelea (Type O’Negative). Takve su redom Domina, The Last Of Us i Malignia, a zatim i The Future Is Dark, skladba koja će kod ljubitelja grupe zasigurno preuzeti ulogu jednog od koncertnih favorita. Kao kompozicija ima naime prave preduvjete da postane hit singl. Sve s izbrušenim refrenskim napjevima, pa ćete se o favoritima albuma morati odlučiti sami. Funeral Bloom posjeduje posebno jezgrovito gotičko vrcanje i zapravo koketiranje s post punkom osamdesetih, kad su stvarale grupe tipa Sisters of Mercy ili Mission. U toj skladbi brutalni i čisti vokal namjerno su kontrastno kombinirani. Atmosferski učinak, odnosno rezultat stvaranja visoko vibrantnih raspoloženjskih stanja, hipnotički je zanosan. Skladba Meduzalem trguje s arapskim melosom i donosi još jedan otklon albuma.
Rad obiju gitara opet je pun profinjene briljantnosti. Solaže su do dlake izbrušene u optimalnom miješanju nota i tonova. U srednjim instrumentalnim dijelovima smještene su na posve pravim mjestima, zato u gradaciji ugođaja djeluju izuzetno učinkovito i dodatno ga jačaju vodećim motivima. Već ta činjenica potvrđuje veliko iskustvo grupe, koja zna služiti formi komponiranja s perjanom lakoćom.
Novi album djeluje nešto »svjetlije« u odnosu na prethodnika, iako je uvjerljivo prožet melankolijom i mračnjaštvom. Djeluje i »mekše«, upravo zbog prevlasti smirenih, a s ugođajima savršeno doziranih trenutaka albuma, u kojima dominantnu ulogu preuzima Ribeirov upečatljiv, strastveno osjećajan, izrazito dubok vokal. Ti trenuci prevladavaju na albumu. Nema pak eksperimentiranja s elektronikom, što su Moonspell inače vrlo uspješno pokazali na albumu »Omega White«. Album daljnjeg tamnog mekšanja zvučnih slika ne otkriva stilsku revoluciju. Moonspell su dakle ponudili album koji će biti skrojen po mjeri njihovim obožavateljima. Novi izuzetno lijep i dovršen uradak u bogatoj diskografskoj zbirci grupe, koja ovdje posvećuje više pozornosti sofisticiranom aranžiranju, što na albumu preuzima primat nad ekstremnim formama metal glazbe.
Sastav
Fernando Ribeiro – vokal
Ricardo Amorim – gitara
Pedro Paixão – klavijature, gitara
Aires Pereira – bas-gitara
Miguel Gaspar – bubnjevi
Produkcija
Jens Bogren
Popis skladbi
1. Breathe (Until We Are No More)
2. Medusalem
3. Funeral Bloom
4. Domina
5. La Baphomette
6. The Last of Us
7. A Dying Breed
8. Malignia
9. Extinct
10. The Future Is Dark
11. La Baphomette
