Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Van Der Graaf Generator
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 2005
Trajanje: 102:50
Ocjena: 5/5
Priča o albumu »Present« pripovijest je o nevjerojatnom povratku progresivnorockovskih legendi nakon dvadesetsedmogodišnje odsutnosti i spajanju stvaralačkih snaga četvorice glazbenih prijatelja koji ni nakon (trećeg) raspada Van Der Graaf Generator (skraćeno VDGG) 1978. nikada nisu prestali surađivati kao solo glazbenici. Začeci posve neočekivanog VDGG okupljanja u klasičnoj postavi (pjevač/povremeni gitarist i klavirist Peter Hammill, orguljaš/basist Hugh Banton, saksofonist/flautist David Jackson i bubnjar Guy Evans) počeli su se nazirati 2003. Tada su se Hammillu tijekom solo nastupa u dvorani Queen Elisabeth Hall, usred izvedbe VDGG-ova evergreena »Still Life«, pridružila njegova tri stara prijatelja. To je bio tek njihov drugi zajednički nastup od 1996., kad su u Union Chapelu odsvirali klasik »Lemmings«. Nakon spomenutog nastupa u Queen Elisabeth Hall, koji je naišao na oduševljen odjek publike, ta su četvorica kultnih glazbenika zaključila da je nekadašnja VDGG kemija opet tu, pa su 2004., nakon više od dvadeset pet godina, ponovno počeli pisati novu glazbu za legendarnu grupu za koju su čak i najveći optimisti bili uvjereni da će zauvijek pripadati sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.
Hammilla je na oživljavanje VDGG-a dodatno motivirao srčani udar krajem 2003., nakon kojeg je još bolje shvatio vlastitu prolaznost i odlučio da je došla posljednja prilika za udruživanje snaga s Bantonom, Jacksonom i Evansom. Rezultat je bio odličan dvostruki studijski album »Present«, koji je odražavao dva različita lica VDGG-a: skladateljsko i improvizatorsko. Prvi je disk naime sadržavao šest konkretnih skladbi s glavom i repom na kojima su klasični VDGG stilski nastavili tamo gdje su stali s albumom »World Record« (1976.), dok je drugi disk bio ispunjen avangardnim, potpuno spontanim improvizacijama među četvoricom prijatelja namazanih svim instrumentalnim mastima.
Prvi VDGG studijski album nakon »The Quiet Zone/The Pleasure Dome« (1977.) donio je povratak klasičnog logotipa i svih zvučnih elemenata koji su Hammilla i društvo u sedamdesetima katapultirali u elitu najinovativnijih, pustolovnih i drskih progrockovskih izvođača. Hammillov kameleonsko-gromoviti vokalni pristup, koji je harmoničnim izmjenjivanjem niskih i visokih tonova preskakao put između ‘pakla’ i ‘neba’, bio je kao i uvijek na zavidnoj razini, što vrijedi i za njegovo profinjeno polaganje klavirskih aranžmana.
Na »Present« je Peter primjetno napredovao i kao (povremeni) električni gitarist, jer se svojim duhovitim improvizacijama nekoliko puta neočekivano probije u prvi plan. Njegovi nagli, ali pomno kontrolirani gromoviti izljevi bijesa produbili su mračnu atmosferu većine skladbi s »Present«, što je značilo da obnovljeni, klasični VDGG nisu bili nimalo manje mračni nego u mlađim danima. Njegova tri instrumentalna kompanjona također su dokazala da je prijelaz među ‘starije građane’ na njih djelovao na najplemenitiji mogući način i da svoje instrumente još uvijek sviraju kao mladići. Banton je ponovno briljirao svojim orguljaškim majstorijama uz istodobnu uporabu bas pedala, dok je Jackson bio inkarnacija saksofonsko-flautističke raznovrsnosti i bezgranične luciditeta. Evans je, kao i uvijek, svojim bubnjarskim stilom bio fascinantna pojava beskompromisnosti u marljivom ‘uništavanju’ bubnjarske postave i istodobne jazzovske dinamike i sofisticiranosti u ‘obrađivanju’ činela.
»Every Bloody Emperor«, prvi očiti dokaz da nekadašnja zvučna kemija opet funkcionira, sjajno je otvaranje albuma s jetkim, društvenokritičnim tekstom kakav može smisliti samo Hammill, jer u njemu na proste faktore razbija hipokriziju suvremenog zapadnog društva koje pod propagandnom maskom demokracije tjera u ropstvo novog velikog kapitalističkog imperija. Kratki improvizacijski uvod s potresnim pasažama na električnom klaviru priprema teren za Hammillov teatralni pjevački nastup. Pastoralni zvuci Jacksonove flaute i specifična šaljivčenja na saksofonu, uz Bantonove masivne orguljaške pasaže, dodatno produbljuju sveopću mračnu atmosferu. Avangardno-fusionistička instrumentalna sekcija s brojnim ludim improvizacijama, ponajprije na Jacksonovu saksofonu, potiče kaotično i rezignirano, postapokaliptično ozračje, dok Hammill najavljuje uspon i pad još jednog velikog imperija izgrađenog na dvostrukim standardima.
»Boleas Panic« je fantastičan instrumental s naglašenom jazz rock fusion začinom, u kojem u prvom redu kraljuju Jacksonove varijabilne saksofonske improvizacije, dok je Evansov bubnjarski pristup ovaj put pun suptilnih jazzovskih profinjenosti. Za dašak grandioznosti usred tanke ambijentalne linije između kaotičnosti i profinjenosti pobrinu se masivni slojevi orgulja, dok ništa manje zabavno ne zvuče ni Hammillove raspršene improvizacije na električnoj gitari.
Eksplozivni rušilac »Nutter Alert« obilježen je brutalnim saksofonskim pasažama koje imaju lavovski udio u stvaranju fantazmagorične atmosfere, dok gospodin Hammill opet ne štedi svoje gromovite ispade s vrhuncem u dramatičnom refrenu. Majstor Banton oduševljava moćnom orguljaškom improvizacijom, dok je profesor Jackson zapanjujući izvor bezgranične saksofonske luciditeta, pa intenzivno ozračje ne popušta sve do završetka još jedne fascinantne skladbe. »Abandon Ship!« je nabijen ludim improvizacijskim idejama, posebno kad je riječ o Evansovu lomatanju po bubnjarskoj postavi, dok ‘jezični doktor’ Hammill ovaj put izlijeva žuč na negativne posljedice života pod utjecajem određenih institucija kojima je odavno istekao rok trajanja. Lude varijacije u odnosu orgulja i saksofona s elementima jazz fusiona lijepo podupiru Petrove kameleonske vokalne izljeve od kojih se tresu nebo, zemlja i podzemlje.
Srhovito mračni »In Babelsberg«, koji pripovijeda o šetnji kroz Babelsberg, najveći okrug u njemačkom gradu Potsdamu, otvara se bijesnim pasažama na saksofonu i električnoj gitari, dok Hammilla opet ‘razdire’ opisivanje lokalnih zanimljivosti u kojima ne nedostaje povijesnih referenci. Prvi disk albuma zaključuje se zanimljivim eksperimentom »On The Beach«, koji se otvara kao dirljiva balada na krilima Petrova vokala sa sramežljivim usputnim improvizacijama, nakon čega slijedi prijelaz u dinamičnu jazz fusion sekciju u kojoj središnje mjesto ima Jacksonov saksofon. Sve skupa završava šumom morskih valova.
Drugi je disk u cijelosti instrumentalne naravi i sastavljen od spontanih, skupnih improvizacija nastalih tijekom prvih studijskih nastupa novoujedinjenih VDGG-a. Te improvizacije svakako nisu prikladne za svako emocionalno raspoloženje, ali su zorna demonstracija bezgranične improvizacijske mašte i eksperimentalnog aspekta engleskih progrockovskih legendi koje su nakon dugo vremena opet punim plućima uživale tijekom studijskih vježbi i pritom sebe same više puta iznenadile. »Vulcan Meld« nastavlja se točno tamo gdje je završio »On The Beach«, to jest zvukom morskih valova, nakon čega slijedi ludo improviziranje na bazi slobodnog jazza i avangarde. »Double Bass«, u kojem Banton demonstrira svoj talent za uporabu bas pedala, dok Jackson opet otpušta sve ‘kočnice’ u svom saksofonskom kraljevstvu, još je jedan zorni primjerak bezgranične instrumentalne spontanosti.
»Slo Moves« je kaotična, izrazito mračna improvizacijska avantura u kojoj je u prvom planu ponajprije Evansova zavidna ritmička kombinatorika. »Architectural Hair« sadrži zvukove ptičjeg cvrkuta, dok se pobješnjeli saksofon i električna gitara na duhovit način probijaju kroz kaotične ritmičke meandre. »Spanner« sadrži zanimljive bubnjarske odklone, dok sveopći kaos potiču ponajprije usputne saksofonske i orguljaške varijacije. »Crux« je ambijentalno nešto mirnija improvizacijska avantura u kojoj posebno godi harmoničan, gotovo simbiotski odnos između orgulja i saksofona.
»Manuelle« je začinjen brojnim improvizacijskim čudesima među kojima ovaj put iskače i Petrova električna gitara, koja u trenucima zvuči kao neka bijesna mula. »’eavy Mate« sadrži ultrakaotične bubnjarske i saksofonske improvizacije, dok se gospodin Hammill zabavlja različitim disonantnim gitarskim efektima. S njima nastavlja i na psihodelično-avangardnoj ludnici »Homage to Teo«, koja predstavlja potpuni ambijentalni odklop od svega racionalnog. Drugi disk završava skladbom »The Price of Admission«, koja je sa svojim borbenim ritmovima od svih improvizacijskih eksperimenata možda još najbliža oblikovanju instrumentala s trulim približkom ‘glave i repa’.
Van Der Graaf Generator su se na »Present« u feniksovom stilu podigli iz pepela, kad je odzvonila zadnja prilika da se nakon gotovo tri desetljeća vrate na scenu, te su protiv svih očekivanja napravili album koji se kvalitetom može ravnopravno nositi s njihovim klasičnim dostignućima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ponajprije je prvi disk bio onaj koji je dugogodišnje privrženike uspio uvjeriti da je klasična VDGG postava i u starijim godinama sačuvala svu eksperimentalnu smjelost, lirsku provokativnost i sposobnost za gradnju postapokaliptične atmosfere, kao što se događalo u njihovim mlađim vremenima.
Drugi disk sa svojom većinom kaotičnom, instrumentalno-improvizacijskom naravi nije ponudio tako uzbudljivo slušateljsko iskustvo, iako je još uvijek bio zanimljiv svim ljubiteljima slobodnih jazzovskih formi i ‘odklopljene’ glazbene avangarde. Engleski progrockovski velikani su inače vrhunac takvih ludih improvizacijskih pothvata dosegnuli albumom »ALT« (2012.). Članovi VDGG-a bili su nakon turneje »Present« 2006. puni osvježavajućeg elana, pa je Jacksonova odluka da ih napusti bila utoliko šokantnija i neshvatljivija. Njegov je odlazak bio poprilično težak udarac koji je urezao duboku emocionalnu brazdu između njega i ostalih članova, no Hammill, Banton i Evans ipak su odlučili nastaviti VDGG priču kao trio, što im je uspjelo s doista fascinantnim rezultatima.
Postava
Peter Hammill – vokal, električna gitara, električni klavir
Guy Evans – bubnjevi, udaraljke
Hugh Banton – orgulje, bas pedale/bas gitara
David Jackson – saksofon i flauta
Produkcija
Van Der Graaf Generator
Popis skladbi
CD1:
1. Every Bloody Emperor (7:03)
2. Boleas Panic (6:50)
3. Nutter Alert (6:11)
4. Abandon Ship! (5:07)
5. In Babelsberg (5:30)
6. On the Beach (6:48)
CD2:
1. Vulcan Meld (7:19)
2. Double Bass (6:34)
3. Slo Moves (6:24)
4. Architectural Hair (8:55)
5. Spanner (5:03)
6. Crux (5:50)
7. Manuelle (7:51)
8. ‘Eavy Mate (3:51)
9. Homage to Teo (4:45)
10. The Price of Admission (8:49)
